| RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "OČI PUNE ZVIJEZDA" |
| HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGA |
|
| Pred nama se nalazi deseta zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga |
| imenom „Oči pune zvijezda"". Izuzme li se osam recenzija autorice koje je napisala |
| drugim autorima, ova knjiga predstavlja zbirku od dvadeset pjesama koje su |
| uglavnom nastajale u novijem periodu 2016. i 2017. Godine, iako ima i onih koje su |
| nastale ranije. To nije poezija ljubavne tematike, nije niti poezija koju kod nas |
| zovemo duhovnom, nego je to oboje skladno uobličena u doživljaj stvarnosti iznikao iz |
| najnovijega burnoga perioda autoričina osobnoga života. |
|
| Ta je poezija sva pod dojmom velikih pitanja o prolaznosti našega života. Po tom |
| svom osnovnom fundamentalnom pitanju ona se, dakle, ne razlikuje od ostalih |
| pjesničkih pokušaja koji su kod nas nastali posljednjih decenija poraća, ali ono što je |
| razlikuje od ostalih sličnih pokušaja svakako je poseban način obrade navedene |
| tematike kao i izuzetnost poetskoga izraza kojim autorica tretira kardinalne životne |
| dileme. Pri tome se pažnja usmjerava na pitanja svijeta, svijesti, postojanja, duha i |
| duše, egzistencije, transcedencije, to su pitanja o sveobuhvatnosti ljudske |
| egzistencije. |
| |
| Sveobuhvatno je ono što se svagda samo najavljuje u onome što je predmetno |
| prisutno i na horizontima, ali što nikada nije postalo predmet, to nije ono što se |
| samo po sebi javlja, nego je to ono u čemu se sve drugo javlja. To je, dakle, ono |
| posredstvom čega sve stvari ne samo da jesu ili ono što neposredno izgledaju da |
| jesu, nego su ono što stvari postaju i što postaju kao sasvim jasne, to su dakle |
| ona pitanja koja treba osvijetliti. |
|
| Treba usvojiti jezik kojim će se osnovna filozofska pitanja o istini i stvarnosti uopće |
| moći postaviti. Sveobuhvatno je, dakle, vlastito sebstvo, ono što sam ja i koje se |
| ne iscrpljuje samo sviješću. Ja sam postojanje koje nosi svijet i ja sam ne samo |
| postojanje, nego sam stvarno i duša u kojoj mogu stati sve idealne ukupnosti kao i |
| čitava naša svijest. Ako mi ništa ne dolazi u susret , ako ne volim, ako ne osjećam, |
| ako se posredstvom moje vlastite ljubavi ne javlja ono što je bitak svijeta, ono sto je |
| bitno i najbitnije i ako u tome ne postajem u bitnome ono navlastito JA, onda na |
| koncu svih konaca ostajem puko postojanje koje je samo upotrebljivo kao materijal. |
| |
| Ali kako čovjek nikada nije samo sredstvo, nego svagda i konačni cilj, to onaj tko |
| filozofira ili onaj koji se predaje pjesništvu pred ovom dvostrukom mogućnošću i pred |
| stalnom pretnjom od ništavila želi ostvarenje samoga sebe iz svoje vlastite |
| sveobuhvatnosti, vlastitoga svijeta, svoga vlastitoga postojanja. Pri tome je |
| najvažnija istina koja kao da obećava ono do čega nam je istinski stalo, a povreda |
| istine truje čitavo naše biće i čitav naš bitak. |
|
| Istina može izazvati bol, može dovesti do očajanja, ali je ona kadra dati jedno veliko |
| unutrašnje zadovoljstvo, a to je da istine ipak ima, zato nas istina ohrabruje. Ako |
| smo je uspjeli shvatiti, javlja se neodoljiva pobuda da se ide za njom. |
| |
| Isto tako istina daje uporište, ona je ono što se ne može razoriti, nego je ono što je |
| najdublje povezano sa cjelokupnošću našega bića, svijeta i postojanja, ali što je to |
| istina, to što nas tako snažno privlači, ne dakle neka određena istina, nego bitak |
| istinitoga - to je naravno najveće pitanje i velika tajna, a o toj tajni naše istine i |
| našega života progovara i ova zbirka pjesama autorice kojoj se konačno oči čine |
| pune zvijezda sasvim suprotno velikim našim iskušenjima i patnji gdje su oči pune |
| naših suza, jer istina ne mora nužno dovesti do očajavanja. Ona može naslutiti |
| prostore uzvišenoga koji nam postaju bliski u onom mjeri u kojoj smo se odužili |
| ljudima svojim riječima i svojim djelima. |
| |
| Tako predočavanjem sveobuhvatnoga nismo našli ništa drugo, nego širinu prostora |
| u kojoj nam mogući bitak dolazi u susret. Zato nam predočavanjem istinitoga dolazi |
| do toga, da stječemo puteve do naših ljudskih mogućnosti, ali smisao poezije |
| podjednako kao i filzofske refleksije jest da se ide dalje, jer ne želimo samo |
| mogućnosti, nego i stvarnost. |
| |
| Poezija međutim ne može proizvesti niti tu stvarnost niti je može dati onome kome |
| ona nedostaje, ali zato može ići dalje. Može svagda prodirati naprijed, da bi se |
| stvarnost sagledala i da bi se konkretni čovjek sa svojim vlastitim postojanjem |
| sam i ostvario, a to je dovoljan zadatak. |
|
| | Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 25.1.2017. |
|
| |
