| ANITE VUKOVIĆ |
|
| Ovo je druga knjiga koju je napisala Anita Vuković i to je knjiga koja govori o temi u |
| kojoj i sama živim, a to je vegetarijanstvo / veganstvo, ljubav prema životinjama kao |
| ravnopravnim bićima ovog planeta i spoznaja čovjeka, da se može prehranjivati na sasvim |
| drugi način, a ne na temelju boli drugog živog bića kojem oduzima život. |
| |
| „Čovjek je ono što jede.“ |
| (poslovica) |
| |
| Što je život? Nešto darovano nam od Boga, kako nama ljudima, tako i drugim živim bićima |
| ovog planeta. Iako je čovjek tzv. „svežder“, ipak postoji slobodna volja, opet darovana |
| nam od Boga, da sami odlučimo što ćemo unositi u sebe da bismo mogli preživjeti. |
| |
| Životinje imaju dušu. Svatko tko pogleda u oči psa, mačke, teleta, krave ili bilo koje |
| životinje, u njima vidi – nešto. Što se to vidi u očima na primjer, psa? Cijeli život sam |
| imala pse: 3 dečka i 3 cure, 6 divnih prijatelja, od kojih je 5 otišlo u Nebo, a Maša, moja |
| curica border collie, ostala je sa mnom. Stara je 6,5 godina i to je posebno biće koje sa |
| mnom – priča. |
|
| Njene oči su bile inspiracija za naslov moje 10. zbirke „Oči pune zvijezda“ i sada ostaje |
| pitanje zašto sam izabrala baš taj naslov „Oči pune zvijezda“? Pa vrlo jednostavno, jer |
| svaki put kad je pogledam i dok gledam u te njene predivne oči, u njima je uvijek svjetlost |
| milijarde zvijezda, svjetlost koja sjaji otkad nam je došla u naš mali dom 13.02.2016. |
| Rođena je 26.12.2015., točno mjesec dana nakon odlaska naše Šuškice i unijela je u naše |
| živote dinamiku, svjetlost, veselje, radost, smijeh, trčanje, skakanje, posebno lajanje kad |
| netko zvoni i posebno lajanje kad ona nešto hoće. Dakle, moja Maša i njene oči pune |
| zvijezda su inspiracija naslova moje 10. zbirke poezije. |
| |
| U očima se ogleda duša živog bića, a svako živo biće osjeća, kako je to lijepo napisala |
| Anita u ovoj knjizi, bol, tugu, radost, sreću, povrijeđenost i još puno emocija. Tko to nije |
| nikad vidio, mislim da ne govori istinu, jer svi smo imali kućne ljubimce i vidimo u njihovim |
| očima toliko široku paletu osjećaja, da njihove oči jednostavno - pričaju. Te oči pričaju sve |
| ono što oni, bića ispod govorne razine, ne mogu verbalno izraziti kao ljudi, već nam to |
| pričaju - očima. |
|
| Odluka da postanem vegetarijanka je došla baš zbog tih osjećaja, ali i zbog zdravlja i to |
| 1996. godine i nisam se pokajala. Puno ovakvih ukusnih recepata koje nam je Anita |
| prezentirala u svojoj knjizi možemo koristiti u svakodnevnom životu pa kako vi, dragi |
| čitatelji, tako ću i ja iskoristiti puno toga što nisam ni znala, a što nam je Anita |
| ovdje prezentirala. |
| |
| Kad čovjek konzumira meso, automatski u sebe unosi i tzv. „otrov bola“ koje živo biće |
| ispušta u svoje tijelo kad mu oduzimaju život. Jedući meso ubijene životinje taj otrov bola |
| čovjek unosi u sebe i ne znajući da unosi otrov koji dalje truje njegovo biće donoseći |
| razne opasne bolesti, kancerogene supstance i sve ono što je to živo biće imalo. Otrov |
| bola je najopasnija supstanca koju čovjek može unijeti u sebe jedući meso, a da ne |
| govorim o crvenom mesu koje je izvor mnogih bolesti. |
| |
| Odluka da postanem vegetarijanka raščistila je u meni puno nedoumica, puno zabluda, |
| počela sam jasnije gledati i drugačije shvaćati i razumijevati svijet. |
| |
| Znam, da će i ova knjiga koju je napisala Anita Vuković doprijeti do svijesti čitatelja, jer |
| svaki čovjek koji prestane jesti meso, spašava nebrojeno drugih života živih bića, a i |
| postaje zdraviji i sukladniji životu na ovom našem divnom planetu. |
|
| | Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 21.04.2022. |
|
| |
