Rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle.
 Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a
 srednju tehničku u Tuzli. Završio je Fakultet političkih nauka
  i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu,
  gdje je proveo veći dio života.
  
 Uz knjige navedene u rubrici objavljena djela, objavio je i
 jednu stručnu publikaciju s područja zaštite radničkih prava
 te blizu 50 znanstvenih i stručnih radova. Književnim i
 stručnim radovima zastupljen je u tridesetak zajedničkih
 knjiga, zbornika i antologija.

  Piše poeziju, prozu, drame, eseje, aforizme, epigrame, oglede i književne prikaze, koje
 objavljuje listovima i časopisima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i šire. Književni radovi su
 mu prevođeni na engleski, njemački, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik.
 Član je Društva hrvatskih književnika i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
  
 
 
 
 
e-mail adresa: ivomijoandric@yahoo.com
 
 
 
 
 
UVODNA ISPOVIJED
 
Nakon dugih premišljanja i bezrazložnih odlaganja, pod prijetnjom Alzheimera,
zapisujem ova fragmentarna sjećanja na dane i godine koje sam proživio što u
sreći i radosti, što u tuzi i žalosti. U sreći i radosti mnogo više i znatno duže. U
tuzi i žalosti s vremena na vrijeme i tek toliko da me podsjete na teškoće koje
svatko mora proći da bi osjetio snagu postojanja i ljepotu življenja.
 
Ovo što čitate nisam zapisao zbog sebe, već zbog onih koji su ovaj svijet ugledali
ili će ugledati poslije mog odlaska. U prvom redu, zbog moje djece. Pa onda i zbog
njihove. Na koncu, i zbog svih drugih koji su počašćeni rođenjem i nagrađeni
blagougodnim životom.
 
Mene je vrijeme skoro već potrošilo. Ili, kako se u narodu kaže, pregazilo. Istanjio
sam sve zalihe trajanja koje su me sljedovale i više se nemam čemu nadati. Ni
dobrom ni lošemu. Dobro sam proživio i još ga se sjećam. Loše preživio i preturio
preko glave i nastojim ga što prije zaboraviti. Ali… to teško ide. Mnogo teže nego
što sam mislio.
 
Sve bolesti koje sam odbolovao i utjerao u kosti i pamet, stekao sam vlastim
nemarom i grijehom. Kako čovjek stječe siromaštvo ili njegovu maćehu, bogatstvo.
Sve što danas imam djelo je mojih ruku i uma. A sve što nemam, posljedica je
vlastite nebrige i nepažnje koju sam nevješto skrivao od drugih. I od sebe samoga,
kada to nije trebalo.
 
Prve bolesti zaradio sam noseći teret mimo svoje moći. Ne tjeran ni od koga, niti
nagovaran od bližnjih. Vođen pogreškom koja se plaća, kako se plaća svaki dug s
kamatama.
 
Kao danas, sjećam se dugih hladnih zima od sredine pedesetih godina dvadesetoga
stoljeća kada sam, na povratku iz dobrnjske škole nosio klasuru kukuruzovinu iz
njive Ječmište na njivu Plane, gdje se nalazila naša štala s kravom i teletom.
Natovaren kao magare i znojem obliven, penjao sam se uz brdo Zajdilo, strmo kao
konjsko čelo. Kretao sam se stopu za stopom, prteći snijeg stazom kojom nitko
prije mene nije prošao, osim seoskih pasa i gladnih lisica. Dok sam se peo uz brdo,
“kleo” sam mater što me rodila. U toj agoniji zamora mislio sam da je ona kriva
mojim mukama, vještački stvorenim zbog prevelikog tereta za moja, odveć
slabašna pleća. Pritom sam zaboravljao njezine prijekore da ne nosim više od pola
svoje težine te da ne žurim kad nema potrebe.
 
Majčine savjete vezane uz posao nikada nisam do kraja slušao, niti sam ih
poštovao kada bih obavljao konkretne poslove. Imao sam ih na umu kad bih
tovario klasuru na leđa, ali mi se uvijek činilo kako mogu nositi više od onoga koliko
sam težak. I to još uzbrdo, a ne samo po ravnom. Ili nizbrdo, što je puno lakše.
 
Naramak klasure donosio sam do košare i padao pljoštimice, zajedno s njim, u
dubok cjelac snijeg. Kako stablo pada kada mu presijeku posljednju žilu koja ga
veže s majčicom zemljom. Poslije sam dugo ležao znojan i zadihan, bez snage da
utrnule ruke i ramena oslobodim od mokrog konopca urezanog do srži u kožu i
meso. Molio sam Boga da se iz kuće pojavi majka te da me ona oslobodi
ugnjetačkog tereta. Ponekad bi se to i desilo, ali bi mi tada njezina pomoć prisjela
na muku. Kad bi me majka ugledalo znojnog i mrtvo umornog, korila me na sva
usta, tražeći da drugi put pazim na sebe. Da se ne pretrpavam viškom tereta i
da ne nosim više nego što mi snaga dopušta.
 
“Šta će mi klasura, a s njome i krava, ako ti duša na nos izađe.“
 
Ponavljala je majka nebrojeno puta tu rečenicu, trljajući mi ramena i noseći mokru
školsku torbu sa koje se cijedio rastopljeni snijeg. Ispod mog kačketa slivali su se
grašci hladnoga znoja, koji su se u tren pretvarali u ledene kuglice čim bi dotakli
snijeg.
Kad bi ušli u kuću, majka mi je skidala odjeću te je vješala na verige uz ognjište ili
slagala na zidanu peć ukrašenu ofarbanim glinenim lončanicama. Tu bi se odjeća
do jutra osušila pa sam je mogao suhu obući prije nego bih, nakon nemirnog sna,
krenuo u školu.
A ružni sni su me tih godina proganjali kao Bog maglu. Nisu mi dali da u miru
odmorim dušu i tijelo. Navrzli bi se iz podsvijesti te bi me po cijelu noć proganjali i
budili, umornog i isprepadanog na mrtvo ime.
Najčešće sam sanjao kako me netko nepoznat mučki proganja. Rijetko jedna osoba
ili životinja. Mnogo češće gomila ili krdo njih. San započne tako da mi jedno prijeti,
a onda se iza toga jednoga izrodi više njih, pa me jure sve dok se znojan i
preplašen ne probudim. Nekad bez riječi, a nekad s vriskom. Probudim tada
roditelje, sestre i brata koji me poslije polivaju vodom i masiraju da rastjeraju
stravu koja mi uđe u kosti. Dok tako mokar drhtim i cvilim, kroz misli mi promiču
jezive poruke sna koje su mi uvijek bile opomena za nešto što sam krivo uradio ili
se nekom zamjerio. Tada bi, uz molitvu, nastojao okajati grijeh, pokušavajući
zaspati bez nastavka ružnoga sna. Nekad bi mi to uspijevalo, a nekad se san
vraćao u istom obliku ili nešto blažem.
 
  Ivo Mijo Andrić
 
 
 
 
PODNEBESJE, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
PONIRANJE, Univerzal, Tuzla, 1982.
SLOVO O MOSTU, Grafit, Lukavac, 1997.
PISMA IZ OPSADE, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1998.
TUŽNI RADIJATOR, NIK Kujundžić, Lukavac, 1999. (pjesme za djecu)
KAD PTICE ZAŠUTE, Udruga umjetnika Tin Ujević, Zagreb 2000.
ZANAVLJANJE SVIJETA, Društvo pisaca BiH, Podružnica HNK Mostar, 2001.
SINDIKATIZMI I RADNIKALIZMI, PPDIV Hrvatske i PPDIVUT BiH, 2001.
SENDVIČ, KRUŠKA I SALAMA PILI, NIK Kujundžić, Lukavac, 2002.
IZABRANE I NOVE PJESME, NIK Kujundžić, Lukavac, 2002.
STANIĆ - PODUZETNIČKA OBITELJ IZ KREŠEVA, Fojnica, 2003.
TUŽNI RADIJATOR I PJESME IZ ČESME, NIK Kujundžić, Lukavac, 2004.
MAJCI, OCU I ŽIVOTU, (sa A.Kujundžićem i V.Miloševićem), NIK Kujundžić, 2004.
VIJEĆE ZAPOSLENIKA (priručnik), Sindikat PPDIVUT BiH, Sarajevo, 2004.
SAMOSTALNI SINDIKAT PPDIVUT BiH 1905.-2005., PPDIVUT BiH, 2005.
ČAJ S PJESMOM, S&A Company, Sarajevo, 2005.
VELJA, (sa A.Kujundžićem i L.Manojlovićem), NIK Kujundžić, Lukavac, 2005.
SONETNE ZVIJEZDE, S&A Company, Sarajevo, 2005.
PISAC NA DJELU, Eseji i književni prikazi, Arkapress, Sarajevo 2006.
BOSNOM DO HERCEGOVINE, (sa A. Stanićem), Arkapress, Sarajevo, 2006..
KAPITALNE MISLI - Aforizmi, Zaklada „Fra Grgo Martić"", Kreševo, 2007.
PROČITANI PISCI, Eseji i prikazi, Vlastita naklada, Zagreb, 2007.
BOSANSKE ODE I DRUGE PJESME, NIK Kujundžić, Tuzla, 2007.
ZAGREBAČKE GODINE, Priče, V.N. Zagreb, 2008.
PASJE VRIJEME, Priče, Slovo, Zagreb, 2008.
ULOMCI OD SLOVA, Aforizmi, V.N. Zagreb, 2008.
BRAĆA PO PERU, Priče o piscima, V.N. Zagreb, 2009.
TRAGOVI ŠUTNJE, T3 I.D.E.M.O. Media, Kostrena, Rijeka, 2009.
INVENTURA UMA, Aforizmi, Knjaževac, 2010.
MEDO S MEDVEDNICE, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2010.
OTVORI SE ZEMLJO, Zbirka aforizama, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2010.
KIŠNE PRIČE, Zbirka kratkih priča, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2010.
ZAGREBAČKI VERSI, Zbirka pozije, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
BILJOPIJE, Zbirka pozije, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
ČITAČEVA RIJEČ, Osvrti na književna djela, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
AFORIZNI U KORIZMI, Aforizmi, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
TRILING, Drame i melodrama, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
PROSIJANE MISLI i HRVATSKA ZANOVIJETANJA (sa T. Supekom)
Digitalne knjige, Zagreb, 2014.
AFORIZMI I DRUGE BODLJE, (sa S. Ilićem)V.N. Pula - Zagreb, 2015.
SUMNJIVE MISLI; Aforizmi, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
NEKNJIŽENE PJESME; Poezija, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
SMIJEŠNE PJESME; Poezija, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
PRIKAZI I POSVETE 2015-16; Osvrti, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2017.
MISLI PROMAŠENOG PISCA, (aforizmi), Digitalne knjige, Zagreb, 2018.
MOJE GODINE, Digitalne knjige, Zagreb, 2018.
 
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili petnaest knjiga književnika Ive Mije Andrića.
Te knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji
od sljedećih linkova
 
Medo s medvednice; digitalne knjige, 2010.
 
www.digitalne-knjige.com/andric.php
 
Otvori se zemljo; digitalne knjige, 2010.
 
www.digitalne-knjige.com/andric2.php
 
Kišne priče; digitalne knjige, 2011.
 
www.digitalne-knjige.com/andric3.php
 
Zagrebački versi ; Zbirka poezije, digitalne knjige, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric4.php
 
Biljopije ; Zbirka poezije, digitalne knjige, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric5.php
 
Čitačeva riječ, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric6.php
 
Aforizmi u korizmi, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric7.php
 
Triling, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric8.php
 
Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja, Zagreb, 2014.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric-supek.php
 
Sumnjive misli, Zagreb, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric9.php
 
Neknjižene pjesme, Zagreb, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric10.php
 
Smiješne pjesme, Zagreb, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric11.php
 
Prikazi i posvete, Zagreb, 2017.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric12.php
 
Misli promašenog pisca, Zagreb, 2018.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric13.php
 
Moje godine, Zagreb, 2018.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric14.php
 
Na portalu Nema Kompromisa objavili smo i intervju s književnikom Ivom Mijom
Andrićem. Taj intervju možete pročitati tako da svojim mišem kliknete na
slijedeći link: https://digitalne-knjige.com/?p=2193
 
 
  
  
 
 
ČANIĆKE GODINE
Uvodna ispovijed
Makljenovac
Turbe
Šargija i rakija
Usud kluma Ive Mijanova
Šimin biljeg
Dobrnjska sjećanja
Saga za Tomiće
Vjera
LIPNIČKE GODINE
Igre moga djetinjstva
Vito
Dobar pas
Filmaš Buha
Violina Janka Turudića
Nogometna groznica
Mala priča o Tomici
Dvojka iz jezika
Očev odlazak
TUZLANSKE GODINE
Kadrovske križaljke
Prst sudbine
Redovi
 
BIlješka o autoru
Objavljena djela
Sadržaj
 
06
 
07
15
23
31
39
49
57
65
77
 
84
 
85
93
103
115
123
133
147
153
165
 
181
 
181
201
219
 
228
230
 
234
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present