| „PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA" JADRANKE VARGE |
|
| |
| Jadranka Varga, ta nekad jako osamljena djevojka koja je u svom životu dane provodila uz |
| knjige i rano otkrila svijet poezije, napisala je priče iz svog života i sad, umjesto njenih |
| stihova, čitam istinite priče iz njenog života. |
|
| |
| U svijet poezije je uronila davne 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i nikad |
| se nije zaustavila. Uz autoricu me vežu njeni stihovi, ali ovo su priče iz tišine raznih noći |
| kad je ležala u krevetu i razmišljala o svom životu. |
|
|
| Najvažnija intencija ove zbirke priča hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga koja nosi ime |
| „Priče iz noćnih tišina"" je se literatura stvara u tišinama, u smirajima dana kada usamljeni |
| progovaramo o samoći koje se plašimo i koja nas ubija svojom težinom i koja nam konačno |
| pokazuje što je u našim životima značajno i što je vrijedno, da kraj toga zastanemo bez |
|
| obzira na mnoštvo drugih interesa koje u sebi nosimo. |
| |
| Po toj fundamentalnoj intenciji literature ovo djelo Jadranke Varga sigurno će biti |
| zapamćeno kao vrijedni doprinos suvremenom hrvatskom realizmu koji se danas nalazi pred |
| zadatkom sinteze: da primi u svoje forme relativni maksimum životne istine, da bi se moglo |
| pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi. |
|
|
| Ukratko o filozofiji hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, rekao bih, da je to jedan problem |
| koje možemo deducirati iz same njene poezije koja na fundamentalan način određuje |
| cjelokupnjo autoričino djelo, ali i njen život isprepleten usamljenošću, ljubavlju, borbom za |
| život, poezijom i jednim bitnim pitanjem, a to je pitanje o kraju nase egzistencije i |
|
| našoj smrtnosti. |
| |
| Čovjek skončava kao i sva druga bića uopće, štoviše, kao sve konačne stvari, ali je on |
| jedini među stvorenjima koji se razumijevajući, a to znači filozofski, odnosi prema ljudskoj |
| prolaznosti, jer smrtnost pripada neosporno prije svega ipak samo čovjeku živom, a biti u |
| životu je pretpostavka same smrtnosti. To je jedno pitanje koje pogađa svakog čovjeka i |
| svatko poznate to pitanje, ali koje je ipak jako teško shvatiti i izložiti. |
|
| |
| Kao da smo stvoreni kao bića koja se prema svom bivstvu odnose kao prema ništa i to je |
| jedna teška istina, da čovjek može stvarati, proizvoditi, izrađivati samo ako je na neki naćin |
| otvoren prema ništavilu, ali sada bi bilo točnije pitati se kako čovjek razumijeva skončavanje |
| svih stvari, razumijeva li ih on svagda na isti način i uopće da li je sve smrtno na isti način |
| ili postoji mnoštvo skonacavanja i kako to onda stoji sa ljudskom dušom o kojoj se vjeruje |
| svašta. Pri tome se ne trudimo previše o sudbini duša biljaka i/ili duša životinja. Postoje |
| doduše mitologije kao što je mit o seljenju duša koje se bave problemom duševnog uopće, |
| ali najveća većina nas vjeruje, da samo za čovjeka vrijedi to da ima besmrtnu dušu, dok se |
| biljka i životinja, što se tiče njihove duše, u skončavanju naprosto gase, postaju čisto nipta |
| u općem ništavilu svijeta Od velike je važnosti da se utvrdi ovaj moment i da se u njemu |
| pokuša nekako izdržati. |
|
|
| Čovjek ili žena, to konačno biće koje se interesira samo za samog sebe na beskonaćan |
| naćin, egzistira u onom što filozofi nazivaju ""samobriga"" i oni neće da se pomire sa mrakom |
| koji nam smrt dosuđuje. Mi ne možemo podnijeti pogled u prazninu ljudske egistencije niti u |
| metafiziku takve egzistencije, a da ne operiramo sa projekcijama, da smrt shvaćamo samo |
| kao vrata kroz koju umirući prolazi da bi tako reći stigao u drugu zemlju, u neki drugi možda |
| i bolji svijet. Gdje i kao se događa razdvajanje tijela od duše? Kako se tvrdi to treba biti |
| izlazak duše, udaljavanje duše iz njenog fenomenalnog, dakle, pojavnog proostorno- |
| vremenskog svijeta. Naše ideje i predstave kao što su dalji život duše poslije smrti moraju |
| nam pružiti čvrsto uporište kako samo ljudskoj duši pripada daljnji život, poslijesmrtno |
| postojanje i čovjek ili žena su na taj način osvijetljeni božanskim otkrivenjima koja ne |
| priznaju tame u našem razumijevanju prolaznosti svih konačnih stvari. Umjesto toga, mi |
| konstruiramo nove fantastične svjetove od laganog, prozračnog materijala, onog što se ne |
| može niti dokazati, ali niti opovrgnuti . Mi ne znamo kuda sve živo tone s ovozemljaksog |
| svijeta, ali znamo da sve živo skončava i mora skončati i čovjek i svijet i kozmos u cjelini. |
| |
| Može autorica smrt višestuko poimati i presijavati u svojoj poeziji i stalno iznova izvijati iz |
| zahvata poetskog mišljenja i osjećanja, ali se mora zadržati smjelost za ovaj pojam i za ovu |
| našu stvarnost i u ovom velikom neprohodnom prostranstvu imati na umu Hegelovo |
| stajalište: „...ali život duha nije život koji zazire od smrti i čuva se od pustošenja, nego |
| život koji podnosi i u njoj se održava"". |
|
|
| |
| | Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 07.02.2020. |
|
| |
