| „NOĆ DUŠE“ HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE |
| |
| Ono što mi od literature tražimo nije činjenična, već životna istina, ali što to znači nije baš |
| lako reći, mada je u izvjesnom smislu svima razumljivo. Ukratko, ta se razlika može otprilike |
| vidjeti u vrlo jasnom suglasju sa realnim životom, ali ne u suglasju samo u pojedinačnom i |
| neponovljivom individualnom životu, iako je to također stvar realistične literature, nego u |
| načelnom i ljudski bitnom, u onome što nije zajedničko svim ljudima, već samo određenoj |
| vrsti ljudi. |
| |
| Ukoliko je karakter u sebi nešto cjelovito i jedinstveno, to istovremeno znači kako je tu |
| literaturi postavljen zahtjev za istinom koji se povezuje u zahtjev za jedinstvom i |
| unutrašnjom nužnošću. Inače je riječ o neistinitoj literaturi. |
| |
| Odatle proizilazi, da literatura u svoj svojoj konkretnosti nema posla sa tipovima kao što je |
| na primjer bio slučaj sa starim realizmom Lukacsa, već s izvanredno individualnim |
| pojedinačnim karakterima, ali također ide i dalje od toga pa se zahtjev za životnom istinom |
| tiče isto tako situacija, konflikata i riješenja, uzajamnog preplitanja načina djelovanja, |
| konzekvenci i iznenađenja, uloge slučaja, sudbije ili zle sudbine. |
| |
| S obzirom na ova određenja literature, tako bismo mogli reći, ono što je životno istinito kod |
| naše spisateljice je upravo njen bolni strah od usamljenosti i samoće, a odatle i njena |
| životna unutrašnja potreba, da svijetu objavi svoje životno iskustvo i na taj način literatura |
| otvara čitateljstvu jedan dio svijeta ili također samo neki dio ljudskog života, jer to je način |
| čovjekovog postojanja da živi kao biće otvoreno spram svijeta, ali je ta otvorenost zadatak |
| i svako je za sebe treba izboriti. |
| |
| Prema tome ovdje se njena bol od samoće otvoreno predstavlja čitateljstvu, jer je čovjek |
| obično otvoren prema svijetu samo onoliko koliko dopire njegova praktična potreba za |
| poznavanjem ljudi i života. Izvan toga za njega je svijet obično zatvoren i tu onda treba |
| literatura uskočiti i otvoriti sva životna područja koja su nam bila nedostupna, a samoća ili |
| usamljenost, individualna patnja obično su nedostupni sve dok se ljudima ne objave. |
| |
| Odatle i smisao literature i pisanja općenito govoreći - ostaviti iza sebe riječi za koje se |
| nadamo, da neće biti zaboravljene. Odatle se može reći, da je literatura „otkrivalačka“, ona |
| otkriva svijet ili još više, ona otkriva ono nešto drugo, veliko, što ljudima često nije niti |
| potrebno, ali je ono što je vrijedno ljubavi i što obogaćuje pogled na život i što ga čini |
| sudionikom obilja. |
| |
| A to je ukratko rečeno najvažnija intencija ove zbirke poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke |
| Varga koja nosi ime „Noć duše“, jer se literatura stvara u tišinama, u smirajima dana kada |
| usamljeni progovaramo o samoći koje se plašimo i koja nas ubija svojom težinom i koja nam |
| konačno pokazuje što je u našim životima značajno i što je vrijedno, da kraj toga zastanemo |
| bez obzira na mnoštvo drugih interesa koje u sebi nosimo. |
| |
| Po toj fundamentalnoj intenciji literature ovo djelo Jadranke Varga sigurno će biti |
| zapamćeno kao vrijedni doprinos suvremenom hrvatskom realizmu koji se danas nalazi pred |
| zadatkom sinteze: da primi u svoje forme relativni maksimum životne istine, da bi se moglo |
| pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi. |
|
| U tom smislu rečeno koliko je to rješiv zadatak bio, dolazuje njeno radikalno odustajanje od |
| svakog jeftinog idealiziranja i uljepšavanja i na tome joj jedno veliko Hvala! |
| |
| Poezija u knjizi „Noć duše“ hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga je kratka zbirka pjesama |
| koje se odnose na neke jako važne momente autoričinog života. Utoliko je ovdje riječ o |
| realističnom prikazivanju životne istine koja unekoliko sabire cjelokupnu umjetnost i filozofiju |
| koje karakterizira jedna fundamentalna potraga za slobodom i nema nikakve sumnje kako je |
| ovdje Istina dovedena u svezu sa Slobodom kao ishodištima cjelokupne filozofije i literature, |
| jer Sloboda po svom bivstvu postoji i kao mogućnost, ali i kao nužnost po kojoj i Bog i |
| Čovjek u svojoj slobodnoj Istini mogu biti, a to je, dakako, stvar cjelokupne filozofije. |
| Sloboda je početak i kraj svake filozofije uopće i svake literature uopće, jer mi pjevamo ili |
| pričamo o našim životnim istinama kako bismo došli do Slobode i kako bismo se slobodno |
| osjećali u svijetu koji je na krivo nasađen i koji se često suprotstavlja našim intencijama. |
| |
| Ukoliko bismo krenuli Kantovim putom, onda bismo mogli reći kako „Kritika čistoga uma“ luči |
| u svemu Slobodu kao ideju ili ideju Slobode, „Kritika praktičnog uma“ slobodu kao |
| samoodređenje, a „Kritika snage suda“ slobodu kao samosvrhu. Ova tri uzroka ili principa |
| koja nalazimo kod Kanta konstituiraju pojam slobode u njegovoj cjelovitosti. |
| |
| „Pojam derivirane apsolutnosti ili božanskosti tako je malo proturječan, da je on naprotiv |
| središnji pojam cijele filozofije. Takva božanskost pripada prirodi. Tako si malo proturječe |
| imanencija u Bogu i Sloboda, da upravo samo ono što je slobodno i ukoliko je slobodno, je |
| u Bogu, ono neslobodno i ukoliko je neslobodno, nužno je izvan Boga.“ |
|
| (Schelling, „Filozofska istraživanja“, str. 24) |
|
| Literatura je jedno, tako bismo mogli reći, inteligibilno bivstvo koje djeluje slobodno i može |
| otuda djelovati primjereno svojoj vlastitoj unutrašnjoj prirodi, jer je upravo ono slobodno što |
| djeluje samo primjereno zakonima svog vlastitog bivstva i nije određeno ničim drugim niti u |
| njemu niti izvan njega. Ova unutrašnja nužnost je sama Sloboda, bivstvo čovjeka je |
| bivstveno negov vlastiti čin, nužnost i Sloboda stoje jedna u drugoj kao jedno bivstvo što |
| se samo promatrano s raznih strana pokazuje kao jedno ili kao drugo, ali je po sebi Sloboda. |
| |
| Literatura je prije svega takav čovjekov vlastiti čin, to je upravo samopostavljanje literarne |
| svijesti koja nije puko spoznavanje kao što je to kod Lukacsa, već pretpostavlja pravi bitak, |
| a ovaj prije spoznavanja slučeni bitak nije, dakle, nikakvo spoznavanje ili nije samo |
| spoznavanje, nego je realno samopostavljanje literature, on je jedno pra i temeljno htijenje |
| koje sebe sama čini nečim i temelj je i baza sve bivstvenosti. Zato možemo kao i Schelling |
| reći: |
| |
|
| „Samo čovjek jest u Bogu i baš kroz ovaj bitak u Bogu sposoban za slobodu.“ |
|
| (ibid 63) |
|
| Tako je i literatura u Čovjeku i baš kroz ovaj bitak u Čovjeku, Čovjek i Literatura sposobni |
| su za slobodu. |
|
| | Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 07.02.2020. |
|
| |
