HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE |
|
Nalazimo se pred 15 zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga kojoj je |
naslov „Isus, ta vječna zvijezda sjajna"" i kao što autorica napominje: |
|
U ovoj 15. zbirci predstavljam samo religiozne pjesme posvećene našem Gospodinu, |
Isusu Kristu kojima nastavljam moju temu o životu, snovima, ulasku u moj tajni |
svijet mašte i snova pa mislim, da ću i tim pjesmama uspjeti doći do srca i duše |
mojih dragih čitatelja.'' |
|
To je zapravo jedna mala priča o Istini i Nadi koje nas prate tijekom našeg životnog |
trajanja, dok je Isus Svjetlo prema kojem se okrećemo, koji je najistinskije čedo |
Svjetla, Svjetlosti, Divljenja, Razmišljanja i Osjećanja. |
|
Od Svjetla, koje je slika samog Boga i njegove Dobrote koje obasjava, sva područja |
iznad Svijeta, sve ono što je okolo Svijeta i ono što je od Svijeta, koje se po svemu |
proteže, koje se svime razlijeva, koje sve prožima, a prožimajući sve ono oblikuje i |
tvori, sve oživljava, sve održava, sve okuplja, sve ujedinjuje, sve razdvaja. Sve |
stvari koje jesu ili svijetle, ili griju, ili žive, ili postaju, ili se hrane i rastu, ili se |
usavršavaju ili se gibaju, a Sve se u njih svraća, Svraćene pročiščava, Sve |
usavršava, Sve obnavlja, Sve uščuvava te čini da ne iščezne u ništa, Svih je stvari |
red, broj i mjera. Svjetlo je najčistije od svih stvari. Nepromijenjeno. Nepromjenjivo. |
Neizmiješano. Neizmješljivo. Neukroćeno. Neukrotljivo. Ničim nije oskudno. Svime je |
bogato. Željeno od sviju, svima poželjno. Ures nebesa i zemlje. Ures svih tijela. |
Nakit svijeta. Ljepota svijeta. Radost svijeta. Smijeh svijeta. Ništa pogledu milije. |
Ništa duši radosnije. Ništa životu pogodnije. Ništa spoznaje doličnije. Ništa korisnije. |
Bez svjetlosti sve bi počivalo u tmini, samo sebi ništetno, a nama nepoznato. Stoga |
je to svjetlo prvi uzrok svega našeg razmišljanja i osjećanja. |
|
Tako Jadranka Varga doživljava Isusa, kao nebesku svetu Svjetlost sa kojom |
otpočinje svaka prava i prva filozofija i nije ona jedina među Hrvaticama koja je |
Petrićevu Panaugiu vidjela kao istinsko pitanje Svjetlosti našeg Gospodina Isusa |
Krista, samo što je u ovoj maloj zbirci poezije to doživljeno sukladno autoričinim |
intimnim doživljajem kraja ovozemljaskog bitisanja gdje je smisao u Isusovoj poruci, |
da se bez obzira na svakodnevne teškoće života, može pronaći Mir u moralitetu |
vlastitih postupaka i imperativu moralnoga zakonodavstva, a to je Svjetlo kao i Isus |
beskonačno i ne može se uokviriti našim moćima razuma ili osjetila. |
|
beskonačno i ne može se uokviriti našim moćima razuma ili osjetila. |
Stoga se svako konačno Svjetlo, što je svaki čovjek ponaosob ne može potpuno niti |
iznutra niti izvana razabrati, ukoliko se nema potpuna slika beskonačnog prvog |
Svjetla odnosno Isusa Krista, a ovo je beskonačno svjetlo našega Oca koje je |
Svjetlo beskonačnih moći proizvelo sebi na priliku konačna bića sa bekonačnom |
Istinom i Nadom koja nas održava i u onim najtežim životnim trenucima bez kojih bi |
naša djela potonula u ništavilo tame i očaja. |
|
Zato je ova zbirka poezije zapravo jedna oda Isusu Kristu koja je duboko |
optimistična, jer drži da i u ovom ovozemaljskom životu ima dovoljno povoda i |
razloga za jedno smisleno i bogato življenje. |
|
I konačno, trebalo bi reći, da se ovom zbirkom poezije nadoknađuje jedan manjak u |
cjelokupnom zdanju duhove poezije u nas s obzirom, da smo dugo vremena bili |
svjedoci niveliranja religiozne tematike kao nepotrebne metafizičke špekulacije i |
fantazije pa se tako poezija u Hrvatskoj nanovo vraća izvornoj tematici i onom |
rangu kojeg je imala daleko ranije i na tome autorici velika hvala. |
|
| Dr Zlatan Gavrilović Kovač, 30.04.2018., Adelaide, Australia" |
|
|