| | | | | | | | | | | | | | | Tanja Repinac, odnosno Wendy Tanja, rođena je 19.12. |
| | 1960., majka četvero djece, udata. Završila je Pedagoški | | | fakultet u osijeku, smjer „Predškolski odgoj". | | | | | | Živi u mjestu Satnica, Valpovo sa suprugom i četvero djece: | | | suprug Darko, djeca Juraj, Leonora, Ivana i Mislav. | | | | | | Ona samo slijedi put svoje duše, koja ju tako čarobno vodi |
| | u svoj svijet, koji nema kraja, iz jedne dimenzije u drugu, u | | | kristalnu dvoranu gdje se ljubav zrcali u tisuću boja, gdje | | | čak i boje prestaju biti boje, jer ljubav isključuje sve i |
|
|
| | ostvaruje sve. Ovo je njena prva zbirka poezije, znakovitog naslova "Lanterna moje duše". | | | |
| | | | | | | | | | | | RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „LANTERNA MOJE DUŠE" TANJE REPINAC | | | |
| Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, | | može li duša poricati sebe? | |
| | | Možda može, možda ne, ne znam, dok se promatramo u ogledalu vremena, dok | | ispitujemo konture svog lica, dok zamagljenim očima gledmo stvarnost - sve je | | moguće. Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega? | | | |
| Ova slova što se nižu, kao da su pobacana na tamnoj pučini života, kao da se iz | |
| zlatne zore ne vidi sjaj. | | | | Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze | | razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i | | pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još, ne dobivaju, jer to je suh | |
| izvor i tu nema ništa. | | | | Odavno čovjek shvaća, da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim | | anđelima u obliku čovjeka, odavno čovjek shvaća, da mir dolazi iz njega, a ne iz | | nekog nepoznatog suhog izvora, odavno je čovjek shvatio, da ono što leži u njemu, | | čeka samo pravi trenutak da povede njegov život onim smjerom za kojeg je rođen. | |
| | | Traži se čovjek godinama, pronalazi se u sekundama, a to su trenuci kad sastavlja | | kaleidoskop Života i srce mu zabljesne u vatri spoznaje. | | | |
| | Jadranka Varga, pjesnikinja |
| |
|
|
| | | | | | | | | | | | O autorici | | Zahvala | | Riječ autorice | | Recenzija | | | |
| Poezija | |
| | | Zarobi trenutak | | Četiri X | | Po rubu rubova | | Mistique | | Nije se promijenilo vrijeme | | Još me ima na rubovima dostatnosti | | Kao da me nema | | Ka svjetlu, dušo... | | Razgovor cvjetova | | Treba mi jedan anđeo | | Dotakla me nježno rana jesen slavonska... | | Djevojčica sa žigicama | | Zašto nebo sve više plače? | | Još uvijek | | Anđeli plešu joie de vivre | | U ovom svijetu, punom prostranstva | | Tražim li previše? | | Kukuljica kao početak svijeta | | Dolazi sunce | | Zašto se budimo? | | Duša kao sat, ruke kao kazaljke | | Nagovještaj svečanog trenutka | | Oblutak na vodi | | Suniyata | | Ljubav na crno-bijelom polju | | Laku noć, umorni moj svijete.. | | Znam da me čuješ ... | | Ne gasi svoju svjetiljku, anđele.. | | Kad se čini da je duša zaspala pod snijegom | | Draga moja, koja jesi, znam gdje si... | | Jednoumlje | | Stairways to..? | | Moja svjetlosti | | Čitaj me, kako sam zapisana... | | Ne gubi sebe | | Život kao fusnota | | Neka te | | Na vjetrometini pogleda | | Vagoni bez pogleda | | Heroji su odabrali strane | | Koliko smo krhki | | Tajna je u meni... | | Nije mi zadrhtao luk.. | | Intima dei | | No sugar, please! | | Pozvana na bal | | Zastat ću na tren | | Život, život, život | | Nebo se otvara | | Treba preživjeti | | Možda smo se mogli naći… | | Susret | | Predaja ratnice | | Sonata za umorne svirače | | Rose of my soul | | Vjerujem u svoj let | | Korak po korak | | Zaobilazim klišeje | | Putovi... Drumovi... Mostovi | | Mandale u pijesku | | Mogu kako hoću | | Jednom će bez mene | | Ljudi sa greškom | | Buđenje | | Visibabe | | Probudit ću se jednom, u tvojim rukama... | | Ima jedan dio moga srca | | Na oltaru proljetnom | | Alkemija ljubavi | | Vrijeme je... | | Ora, pro nobis, peccatoribus | | Život i gospođa romantika | | Budi sa mnom | | Skini sa mene haljinu od riječi | | Pokidati žicu | | U trenutku velikog rastanka | | Život između rapsodije i parodije | | Tope se moji koraci | | Dušolozi svih zemalja! | | Znate li put, do negdje? | | Ne čine svijet veliki ljudi... | | Neću, baš neću pisati o prekinutom osmjehu! | | Uvijek nekako putujem | | Salto mortale amor... | | Neodgovoreni poziv | | I kad pjesma utihne... | | Možda me je teško pratiti ponekad... | | I tako prolazi... | | Ne čekaj da ti sam priđe tvoj trenutak... | | Buđenje u baš-me-briga jutro.. | | Jutro kao bajka | | Kad se pronađemo na rubu kajanja | | Čista ljubav - tabula rasa | | Nebesniku, iz srca.. | | Aureola boje zemlje | | A onda sam shvatila... | | Srce u žbicama kotača | | Koraci duše | | Mojoj duši | | Sotto voce | | Lux aeterna | | Svaki čovjek i svaka žena..je zvijezda... | | Tri duše i anđeo | | Veritas et anima | | Orhideja za Veroniku | | Ima jedna duga cesta | | Trenuci beskonačja i ljepota u oku | | Ne spominjite mi savršenstvo | | Dar | | Put | | Nebom tvoje duše | | Tragovi duše | | Tristesse noir... | | Jednom si me poveo, anđele | | Hvala ti, za susret jutrom plavim u sivilu svijeta... | |
| | | Sadržaj | | |
| | | 7 | 9 | 11 | 13 | |
| | 14 | |
| | 15 | 19 | 20 | 22 | 25 | 27 | 29 | 31 | 33 | 35 | 39 | 43 | 45 | 46 | 49 | 51 | 54 | 57 | 59 | 62 | 65 | 67 | 69 | 72 | 74 | 77 | 79 | 81 | 83 | 85 | 87 | 90 | 93 | 95 | 99 | 101 | 103 | 107 | 108 | 109 | 111 | 113 | 116 | 118 | 121 | 125 | 127 | 129 | 132 | 135 | 139 | 143 | 146 | 148 | 151 | 153 | 155 | 157 | 160 | 163 | 165 | 167 | 169 | 171 | 173 | 175 | 176 | 179 | 181 | 183 | 184 | 186 | 188 | 189 | 191 | 193 | 195 | 197 | 198 | 200 | 203 | 205 | |
207 | 209 | 211 | 213 | 215 | 219 | 222 | 225 | 227 | 228 | 230 | 232 | 234 | 235 | 236 | 237 | 239 | 243 | 245 | 247 | 249 | 253 | 255 | 261 | 263 | 265 | 267 | 269 | 271 | 273 | 277 | 279 | 281 | |
|
| | 284 | |
|
|
|
