| PREDGOVOR: PRVI KORACI |
|
| “Danas će znanost tražiti izvor nadahnuća iznad sebe ili će nestati.” |
| (Simone Weil) |
| |
| Moje je ime Mirjana Milijašević, rođena sam 5. svibnja, 1945. godine te odrasla i živjela u |
| Vukovaru. Poslije srednje škole odlazim u Rovinj na sezonski rad. Svidjelo mi se živjeti u |
| ovom gradu – ljudi su dobri, a Istra prelijepa, tako da sam tu ostala sve do danas. |
| Diplomirala sam talijanski i njemački jezik. Radila sam u školi do prijevremene mirovine zbog |
| bolesti. Nisam željela s posla ići na dijalizu, a znala sam da me to čeka, jer polycističn |
| i bubrezi obično završavaju na dijalizi. Božjom milošću, nakon godinu dana i devet mjeseci |
| koje sam provela na dijalizi, transplantiran mi je bubreg, tako da sada normalno živim i radim. |
| |
| Božji dar je da se mogu povezati s najvišim frekvencijama u Svemiru i s dragim Bogom i |
| liječiti druge ljude i to vrlo uspješno. Moj uspjeh u liječenju iznosi 99%. Očito me je dragi |
| Bog nagradio za sve patnje i bolesti od kojih sam propatila, iako ja osjećam da taj dar |
| liječenje imam u svojim genima. Naime, moja tetka, očeva sestra, liječila je u svome selu |
| ljude pa čak i životinje. |
|
|
| Primjerice, kada krave nisu davale mlijeko seljaci bi zatražili njenu pomoć i ona bi ih izliječila. Hvala Ti, dragi Bože, na ovom divnom daru kojeg si mi podario! |
| |
| Netko je jednom rekao da je bolest zapravo Božja pomoć, jer kroz bol naša duša uči i |
| napreduje. Postajemo time jači i plemenitiji budući da nas to uči kako da se nosimo s |
| patnjom. |
| |
| Rodila sam se s policističnim bubrezima, a to je u mome slučaju bila genetska bolest. Sva |
| djeca u mojoj obitelji naslijedila su je od oca. Ova se bolest obično otkrije tek u kasnijem |
| životu. Inače sam bila zdrava sve do svoje pedesete godine, kada su mi počeli odjednom |
| rasti nalazi u urinu, kreatinin i ureje. |
| |
| Tako sam saznala da se bolest ne može izliječiti, jer je nasljedna. Bila sam bez nade da ću |
| ikada ozdraviti budući da je prognoza službene medicine upućivala da ću se prije ili kasnije |
| morati podvrgnuti dijalizi, a ako Bog pomogne i transplantaciji bubrega. |
|
| Bolesna osoba je, prema logici stvari, više okrenuta sebi i svojem unutarnjem bitku nego |
| vanjskim izazovima ovog šarolikog svijeta. |
| Još kao dijete znala sam da nisam kao druga djeca. Uvijek sam nekako “stršila” u svakom |
| društvu, jer sam bila posebna na neki čudnovati način. Odmalena sam osjećala poriv da |
| nekome pomažem i dajem savjete. Sjećam se, kada su moje prijateljice imale neki |
| zdravstveni problem rekla bih im što da uzmu, koje trave i slično, i odmah im je bilo dobro. |
| Skupljala sam ljekovito bilje deset godina. Tako sam i sebi produžila život deset godina, jer |
| u svim medicinskim knjigama piše da pacijenti s mojom dijagnozom idu na dijalizu s otprilike |
| pedeset i tri godine, a ja sam na nju išla sa šezdeset i četiri. Hvala dragom Bogu! Znam da |
| su za to zaslužni geni, jer kako sam rekla i moja se tetka bavila liječenjem pa je velika |
| vjerojatnosta da sam taj dar naslijedila dijelom i od nje. |
| |
| Zahvaljujem se dragom Bogu što mi je darovao blagoslov da se mogu povezati s Njime i |
| najvišim frekvencijama u Svemiru i prenijeti ovu svetu iscjeliteljsku energiju u pacijenta. |
| Ova energija čisti i liječi sve što nije dobro u našem organizmu, jer Svemir i Bog znaju bolje |
| od nas što nije dobro u našem organizmu. Oni liječe sve, a čine to prema hitnosti, jer se |
| prvo usredotočuju na ono što ugrožava život pa tek onda na ono što mi smatramo da treba |
| liječiti. U dobi od deset godina, dok sam bosonoga na livadi kod ujaka na selu čuvala ovce, |
| odjednom je počeo padati snijeg. Osjetila sam kako mi zebu noge pa sam se počela iz dna |
| duše moliti dragome Bogu da snijeg prestane padati na mene. On mi je uslišio molitvu i |
| snijeg je doista prestao padati u krugu od desetak metara od mjesta na kojem sam stajala. |
| Trava uokolo mene ostala je tako zelena, a sve dalje bilo je prekriveno snijegom. Stala sam |
| se duboko zahvaljivati Bogu na milosti i od tada sam ostala snažno povezana s Njime. Nitko |
| me više nikada nije mogao uvjeriti da Boga nema, a ja sam se cijeli život molila i zahvaljivala |
| Mu na milosti. |
| |
| Budući da su me liječnici otpisali glede moje bolesti, preuzela sam svoje zdravlje u vlastite |
| uke i okrenula se biljnim pripravcima. Godinama sam raznoraznim čajevima održavala svoje |
| rbubrege u optimalnom stanju i, što je bilo najvažnije, nisam morala ići na dijalizu. |
| |
| Međutim, dvije trudnoće koje sam imala, kao i godine, uzele su svoj danak. Moji su nalazi bili |
| sve lošiji i baš kada sam bila na rubu očaja, Sai Baba me pozvao k sebi u Indiju 2007. I |
| 2008. Išla bih po tu svetu ljubav i milost i 2009. |
| |
| No, 24.03.2009. sam morala na dijalizu, i tako sam bila vezana za aparate pa nisam mogla |
| ići. Ovdje sam svjesno napisala riječ “pozvao”, jer pouzdano znam da kod Sai Baba nitko |
| nije išao nepozvan, slučajno ili prema vlastitom izboru. Čula sam taj mistični, unutarnji glas, |
| koji mi je šapnuo: “Sada dođi.” |
|
| Dva puta sam bila u Puttaparthi-u, u vrijeme Božićnih blagdana. Tamo, u Njegovoj |
| prisutnosti, osjetila sam ljubav koju nikada ranije nisam mogla ni pojmiti. Tu predivnu, |
| altruističnu ljubav. Dok sam prilikom boravka u Njegovom Ashramu pjevala Božićne pjesme |
| zajedno sa sedam stotina drugih posjetitelja iz cijeloga svijeta, srce mi se stegnulo, jer sam |
| znala da me po povratku kući čeka mučna dijaliza i moguća transplantacija bubrega. |
| Zamolila sam u svome srcu Sai Babu, iako on u to doba više nije liječio, da mi podari barem |
| jedan dobar bubreg za otprilike dvije godine. Tako je i bilo. |
| |
| U to vrijeme, kada sam posjetila Indiju i Sai Babu, nisam praktički znala ni kako se ni gdje |
| se treba moliti, ali Swamy mi je sve to pokazao. Nakon tri provedena dana u Ashramu, na |
| mojoj se podlaktici, iznad dlana, pojavio znak nalik na zviježđe Plejada, a pored njega srce. |
| Bilo je to veličine nekih tri centimetra, a sličilo je podljevu krvi. Taj se znak zadržao na mojoj |
| ruci nekoliko dana i onda odjednom nestao. Znala sam da mi se to Sai Baba javio i na taj |
| mi način poručio da me voli baš tim srcem. |
| |
| Dana 24.03.2009. započeli su mi tretmani hemodijalize, koji su trajali sve do 04.12.2010. |
| godine kada mi je presađen bubreg. |
|
| Kako je u našem životu baš sve uređeno Božjom mudrošću, nakon tri godine od posjeta Sai |
| Babi dobila sam prve informacije o Rekonekciji, i to gledajući televizijsku emisiju, “Na rubu |
| znanosti”. U ovoj je emisiji gostovao tada meni slabo poznati dr. Eric Pearl. U trenutku mi je |
| postalo kristalno jasno zašto mi je Sai Baba dao pečat baš u obliku Plejada. Bila je to poruka |
| o mojoj misiji, a ona me je upućivala na iscjeljenja koja trebam izvršiti za vrijeme mog |
| boravka na ovome planetu i u ovom zemaljskom životu. |
| |
| Naime, kako dr. Pearl tvrdi, na našem planetu s nama trenutno žive i Plejadejci i da mi svi |
| potječemo s Pleyada, a oni su nam podarili energiju Rekonekcije koja se koristi u iscjeljivanju |
| ljudi. Onim pečatom Baba mi je poručio da sam i ja jedna od njih, i da ću raditi sa |
| svemirskom energijom za dobrobit čovječanstva. Uvjerena sam da je moje opredjeljenje, kao |
| i želja da iscjeljujem ljude poklon od samog Avatara Sai Babe. On djeluje kroz mene. |
| |
| Prva osoba koja je dobila dar iscjeljivanja rekonekcijskom energijom je spomenuti dr. |
| Eric Pearl. |
|
| U svibnju 2011. godine, dr. Pearl je imao svoj prvi seminar u Hrvatskoj, u Zagrebu. Odlučila |
| sam prisustvovati ovom seminaru, koji se održavao u hotelu “Sheraton” od 27.05. do |
| 29.05.2011. godine. On mi je pomogao da shvatim kako funkcionira ova čudesna energija i |
| kako je treba prenijeti na pacijenta, mada sam je oduvijek imala u sebi, samo nisam znala |
| kako je kanalizirati u pacijenta. |
|
| Prve se večeri održalo predavanje o Rekonekciji, a sljedećih smo dana bili podučavani od |
| obučenih praktičara. Njih sedmero su svake večeri govorili o svojim prvim iskustvima s |
| pacijentima i izliječenjima, kojima su bili svjedoci. Ovome je seminaru prisustvovalo oko |
| šestopedeset sudionika, uglavnom iz Hrvatske i Slovenije, a prijevodi su bili na hrvatskom i |
| slovenskom jeziku. Drugi i treći dan, dr. Pearl i jedan od njegovih pomoćnika demonstrirali su |
| nam na pacijentima, tj. na dobrovoljcima iz publike, kako se pristupa tim energijama. |
| |
| Nakon uvodnog teorijskog dijela otišli smo u dvoranu, u kojoj se nalazilo stotinjak stolova |
| za masažu, vježbati na način da se izmjenjujemo u ulogama pacijenta i praktičara. Kada |
| smo vježbali “jedan na jedan”, i kada je došao red na mene da djelujem s energijom, moj se |
| suradnik-pacijent počeo jako znojiti, a zatim mu se dijafragma stala naglo dizati i spuštati. |
| Disao je ubrzano, a kapci su mu treptali, iako je imao zatvorene oči. Kada je došao red na |
| mene da budem pacijent, moj mi je suradnik rekao kako je ponovno osjetio određene |
| reakcije. Kada su u jednom trenutku četvero praktikanata “radili” na meni, osjetila sam |
| lupanje u srcu i potiljku i nakratko nisam ništa osjetila, jer sam pala u tzv. “energetski |
| procjep” u kojem kao da ne postojiš i ništa ne osjećaš. |
| |
| Zadnji dan smo radili vježbe koje je vodio dr. Pearl. Opet nas je bilo četvero oko stola, a |
| jedan na stolu. Energija se osjećala posvuda. Dr. Pearl je rekao da se u takvom grupnom |
| radu jače povezujemo s tim Božanskim energijama. |
| |
| Odjednom je, dok je vladala tišina u dvorani, nešto snažno “puknulo” u razglasu, tako da |
| smo se svi uplašili. Dr. Pearl nas je smirio i objasnio nam da je uzrok tome ova silna energija |
| te da se na nekim seminarima događalo da čak i zavjese u dvorani padaju na pod. |
|
| | prof. Mirjana Milijašević |
|
|
