| IZ RECENZIJE |
|
|
| Svoju Istoriju filosofije Branko Milić počinje i otvara opsežnom i općenitom raspravom |
| koju naziva Uvodom i u kojem okretno i inteligentno sučeljava filosofsku misao samoj |
| sebi od postanka svijeta do djelića vremena osobnog prisustva. Dakako, dobro zna |
| kako je historija filosofije jedini metod ili način da se o filosofskoj misli nešto i |
| stvarno spoznajno a suvislo sazna i domisli. Nisu se ni Wilhelm Windelband, ni Albert |
| Bazala, ni brojni drugi umni tek šegačili pokušavajuči poviješču filosofije obasjati |
| samu filosofsku misao njezin sadržaj i poticajni kontinuitet. |
|
| |
| Ovu riječ kontinuitet stavljamo pod navodnike iz razloga, jer su sva mišljenja i |
| sistemi sasvim proizvoljno zasnovani na osnovu dostupnog, dakle nikako i sa onim |
| čega više nema, a što je u određenom trenutku bilo bitno. Dakako, to valja |
| premostiti sviješću, jer šupljine nemamo čime autentično popuniti osim sobom i |
| svojima bitkom. |
|
| |
| Branko Milić, vispreno zapaža kako u biti same filozofske misli i svakog pojedinačnog |
| ljudskog nastojanja da se stvarnost mišljenja učini razvidnom i djelatnom, postoji |
| otvorena ili potkrivena dilema etičke naravi koju čovjek postavlja sam sebi ili, |
| naprosto, nailazi na nju kao otvoren prostor koji valja inteligentno i etički odgovorno |
| iskoristiti za sebe, kako bi se i antroplogijski, intelektualno i humanistički raslo. Jer, |
| bavljenje historijom filosofije u bilo kojoj opciji, jeste potraga za filosofskom istinom, |
| koja se drži tvrdoglavo postrani i uznosito, spram svakog nastojanja i pokušaja |
| pronicanja, spram svake pameti! |
|
| Milić čak i počinje Uvod u svoju Historiju filosofije tvrdnjom: i tako je počela filosofija |
| kod Helena u tri dijela kao: fizika, etika, logika /ili dijalektika - žongliranje rečima/ od |
| elećanina Zenona. Dakle bez mudrovanja možemo razumjeti kako je pred nama još |
| jedna prije svega europocentrična knjiga o filosofskoj misli koja seže do antičkih |
| vremena i mada se drži kao najnaprednija svijest prožeta onim što bi trebalo biti |
| drugačije. To uspijeva samo djelomično, jer je povijesno i fragmentarno naslonjena |
| upravo i samo na antičku, a tako i samo europsku - zapadnocentričnu filosofsku |
| misao. |
|
| U jednakoj mjeri, treba prirodno razumjeti, kako je to u sasvim izvjesnom i izričitom |
| smislu autistična filosofska misao, skraćena i zatvorena, jer ljudi su postojali, |
| organizirali se, vjerovali i mislili prije Helena. Branko Milić širi vidokrug i otvara |
| mogućnost komuniciranja sa istočnom filosofskom mišlju - islamskom, kineskom i |
| indijskom filozofijom. Tako mu uspijava da od jedne manjkavosti napravi vrlinu. |
|
| Ova okolnost ne karakterizira promišeljenu europsku filosofsku misao promatranu u |
| svjetskim razmjerama, riječ je o proizvoljno priskrbljenoj europocentričnosti u svim |
| oblastima života: arhitekturi, umjetnosti, modi, dizajnu, politici, medijima, etc., koja |
| prije svega ide na štetu same Europe! Kao, Pariz je svekoliko svjetsko centrište |
| svega! To se i u površnoj recepciji svjetskih centara u raznim oblastima, uistinu |
| doima nerazumnim. Ali, riječ je o sebičnim i umišljenima razlozima koje ne |
| namjeravamo ni razumijevati, ni pojašnjavati, jer ih Branko Milić obasjava kao |
| izlišne, Europi nepotrebne! |
|
| |
| Izoliranje vrednota - može voditi samo njihovom poništavanju i odricanju! Što nije |
| ništa manje izlišno i netačno. To je prije svega, definitivno, štetno i suicidno, |
| pogubno po europsku filozofsku misao /i spomenute vrednote svih vrsta/ koja na taj |
| način postaje muzejski izložak i petrificirani relikt, koji vrlo ograničeno komunicira s |
| drugačijom mišlju i sve više sahne... Što je tragično! |
| |
| | Atif Kujundžić, književnik |
|
| |
