BRANKO MILIĆ, UVOD U ISTORIJU FILOZOFIJE, NASTANAK FILOZOFIJE |
|
"Svoju Istoriju filosofije Branko Milić počinje i otvara opsežnom i općenitom |
raspravom koju naziva Uvodom i u kojem okretno i inteligentno sučeljava filosofsku |
misao samoj sebi od postanka svijeta do djelića vremena osobnog prisustva. |
Dakako, dobro zna kako je historija filosofije jedini metod ili način da se o |
filosofskoj misli nešto i stvarno spoznajno a suvislo sazna i domisli. Nisu se ni |
Wilhelm Windelband, ni Albert Bazala, ni brojni drugi umni tek šegačili pokušavajuči |
poviješču filosofije obasjati samu filosofsku misao njezin sadržaj i poticajni " |
kontinuitet. |
|
"Ovu riječ kontinuitet stavljamo pod navodnike iz razloga, jer su sva mišljenja i |
sistemi sasvim proizvoljno zasnovani na osnovu dostupnog, dakle nikako i sa onim |
čega više nema,a što je u određenom trenutku bilo bitno. Dakako, to valja |
premostiti sviješću, jeršupljine nemamo čime autentično popuniti osim sobom i " |
svojima bitkom. |
|
"Branko Milić, vispreno zapaža kako u biti same filozofske misli i svakog |
pojedinačnog ljudskog nastojanja da se stvarnost mišljenja učini razvidnom i |
djelatnom, postoji otvorena ili potkrivena dilema etičke naravi koju čovjek |
postavlja sam sebi ili, naprosto, nailazi na nju kao otvoren prostor koji valja |
inteligentno i etički odgovorno iskoristiti za sebe, kako bi se i antroplogijski, |
intelektualno i humanistički raslo. Jer, bavljenje historijom filosofije u bilo kojoj |
opciji, jeste potraga za filosofskom istinom, koja se drži tvrdoglavo postrani i |
uznosito, spram svakog nastojanja i pokušaja pronicanja, spram svake pameti! " |
|
"Milić čak i počinje Uvod u svoju Historiju filosofije tvrdnjom: i tako je počela |
filosofija kod Helena u tri dijela kao: fizika, etika, logika /ili dijalektika – žongliranje |
rečima/ od elećanina Zenona. Dakle bez mudrovanja možemo razumjeti kako je |
pred nama još jedna prije svega europocentrična knjiga o filosofskoj misli koja |
seže do antičkih vremena i mada se drži kao najnaprednija svijest prožeta onim |
što bi trebalo biti drugačije. To uspijeva samo djelomično, jer je povijesno i |
fragmentarno naslonjena upravo i samo na antičku, a tako i samo europsku – |
zapadnocentričnu filosofsku misao. " |
|
"U jednakoj mjeri, treba prirodno razumjeti, kako je to u sasvim izvjesnom i |
izričitom smislu autistična filosofska misao, skraćena i zatvorena, jer ljudi su |
postojali, organizirali se, vjerovali i mislili prije Helena. Branko Milić širi vidokrug i |
otvara mogućnost komuniciranja sa istočnom filosofskom mišlju – islamskom, |
kineskom i indijskom filozofijom. Tako mu uspijava da od jedne manjkavosti |
napravi vrlinu. " |
|
"Ova okolnost ne karakterizira promišeljenu europsku filosofsku misao promatranu |
u svjetskim razmjerama, riječ je o proizvoljno priskrbljenoj europocentričnosti u |
svim oblastima života: arhitekturi, umjetnosti, modi, dizajnu, politici, medijima, |
etc., koja prije svega ide na štetu same Europe! Kao, Pariz je svekoliko svjetsko |
centrište svega! To se i u površnoj recepciji svjetskih centara u raznim oblastima, |
uistinu doima nerazumnim. Ali, riječ je o sebičnim i umišljenima razlozima koje ne |
namjeravamo ni razumijevati, ni pojašnjavati, jer ih Branko Milić obasjava kao i |
zlišne, Europi nepotrebne! Izoliranje vrednota – može voditi samo njihovom |
poništavanju i odricanju! Što nije ništa manje izlišno i netačno. To je prije svega, |
definitivno, štetno i suicidno, pogubno po europsku filozofsku misao /i spomenute |
vrednote svih vrsta/ koja na taj način postaje muzejski izložak i petrificirani relikt, |
koji vrlo ograničeno komunicira s drugačijom mišlju i sve više sahne... |
Što je tragično! ", Etc. |
|
"Konstatirajući kako je filosofija počela kod Helena, u svome Uvodu Milić daje |
niz naputaka, kao npr. da su to: fizika, etika, logika – koju izjednačava s |
dijalektikom, kao i spekulaciju s istraživanjem, a početak i kraj filozofiranja |
izjednačava sa slobodom /Schelling/, te i izrijekom tvrdi da filozofiramo uvijek u |
strahu od ludila /Jackues Derrida/. Milić, dakle, osuvremenjuje europsku filosofsku |
misao, koju tako vitalizira posebno mišljenjem kako se filozofiju ne može definirati |
jer definiranje sadrži filozofiranje, filozofija se može shvatiti samo ako se filozofira... " |
|
"Tvrdeći kako filosofija ne tolerira znanstveno naklapanje i obmane tipa: |
abrakadabra, jer sama se ne smatra samodovoljnom – filozofiranje u Istoriji |
filozofije Branka Milića predstavlja kritički diskurs i ne može biti zamjena za |
apsurd – Milić nas upućuje na kantovsko shvatanje u kojem je filozofija kritički |
put i trebali bismo je držati kao najpouzdaniju svijest o životu i stvarnosti, utoliko |
prije jer filosofska misao obuhvata sve što jest filozofskom umu dostupno i |
funkcionira općenito u jedinstvu i suglasju, mada će Teodor Adorno na jednom |
mjestu i izričito reći: filozofija nije dorasla apsolunome i ne smije se izolirati, što je |
bilo očigledno u Adornovoj recepciji nakon sloma sistematske filosofije. " |
|
"Filozofija želi dokučiti vječnu istinu. Filozofijom se ne može raspolagati, jer se |
pokazalo da ne može biti vezana za ideju svjetskog poretka /logos/. Kao cilj |
današnje filozofije Branko Milić navodi njezino utemeljenje u samoj ljudskoj |
egzistenciji kao uvjetu istinskog uma, a u čemu ga podržavaju stavovi Kirkegarda, |
Nietzschea, Pascala, Dostojevskog... To podrazumijeva traženje mira stalnim |
buđenjem nemira, prolaženje kroz nihilizam, čistotu znanosti kao pretpostavku |
filozofskog komuniciranja i volju za komuniciranjem. " |
|
"U tom procesu, potrebno je nadvladati znanstveno praznovjerje, treba |
pojašnjavati samu filosofiju i održavati komuniciranje kao osnovnu voljnu |
kategoriju. Ustvari, dobro je razumjeti kako nikakva samodovoljnost ne može imati |
stvaran, a posebno filozofski smisao. Sve što se čovjeku može dogoditi, moguće |
je samo tokom komuniciranja. Zato i mislimo, kako je Milićevo bavljenje poviješću |
filozofije, značajnije od uobičajeno filozofskog i akademskog, a tako i čin |
odvažnosti, na koji se odlučuje mali broj filozofa i intelektualaca. Sjajna energija |
sa kojom se Branko Milić srčano prihvata ovoga posla, nesumnjiva jest. |
I vrlo je dragocjen doprinos filozofskoj misli sklonoj da blijedi i sahne. " |
|
"Za ovakav osvrt držimo neopravdanim nastaviti interpretaciju i filozofiranje o |
sadržaju knjige Branka Milića, smatramo prikladnim tek, decidno izložiti njezinu |
strukturu, a drugo prepustiti čitateljima. " |
|
NASTANAK FILOZOFIJE; IME I POJAM FILOZOFIJE; ČEMU JOŠ FILOZOFIJA; |
FILOZOFIJA I BUDUĆNOST. |
|
Uzimajući religiju kao osnov iz kojeg su se razvile sve spoznaje, pa i ova filozofske |
naravi, Branko Milić pronicljivo nastavlja poglavljem: |
|
MIT I FILOSOFIJA, kako slijedi: Postanak Bogova, Bogovi i Zemlja - Geja, Nebo, |
Uran; POSTANAK: Božje stvaranje Neba i Zemlje; NAUKA I FILOZOFIJA - Važnija su |
pitanja od odgovora. |
|
FILOSOFIJA I UMETNOST: Estetika kao stav, Estetika kao spoznaja, Zakoni lepote |
i znanje o njima, Lepo kao univerzalni predmet estetike /Nikolaj Hartman/. |
|
ANTIČKA FILOzOFIJA, NASTANAK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE PRESOKRATSKE |
MISLI: Hesiod; Homer. |
|
IZREKE PRESOKRATSKIH MISLILACA. |
|
ZAČETNICI, RANI JONSKI FILOZOFI: Tales I, Anaksimandar II, Anaksimen III. |
ONTOLOŠKI MONISTI, PLURALISTI: Pitagora, Ksenofan, Heraklit iz Efesa, Parmenid, |
Empedoklo, Anaksagora, Zenon, Melis, Atomisti /Leukip, Demokrit/. Demokrit. |
|
PITAGOREJSKE POUKE, HERAKLIT - FRAGMENTI, FRAGMENTI ELEJACA, |
ODABRANI FRAGMENTI EMPEDOKLOVE POEME: O prirodi. ANAKSAGORINA |
RACIONALISTIČKO - SPEKULATIVNA KREACIJA, FRAGMENTI ANAKSAGORE, |
FRAGMENTI DEMOKRITA, SOFISTIKA, SOKRAT - ŽIVOT ZA ISTINU, |
SOKRAT - SMRT FILOZOFA, ODBRANA SOKRATOVA, PLATON, |
FILOZOFI VLADARI, PLATONOVA TEORIJA IDEJA /Parabola o pećini/, |
PLATONOVA DIJALEKTIKA, ARISTOTEL, POLITIKA /Zoon politikon/, |
ETIKA /O dobru/, O VRLINI, EPIKUR, OSNOVNE MISLI, CICERON, |
IZ DNEVNIKA MARKA AURELIJA, OBRASCI VOLJE I SREĆE, SENEKA, |
RASPRAVA O BLAŽENOM ŽIVOTU, |
|
|
|