| BRANKO MILIĆ, UVOD U ISTORIJU FILOZOFIJE, NASTANAK FILOZOFIJE |
| |
| "Svoju Istoriju filosofije Branko Milić počinje i otvara opsežnom i općenitom |
| raspravom koju naziva Uvodom i u kojem okretno i inteligentno sučeljava filosofsku |
| misao samoj sebi od postanka svijeta do djelića vremena osobnog prisustva. |
| Dakako, dobro zna kako je historija filosofije jedini metod ili način da se o |
| filosofskoj misli nešto i stvarno spoznajno a suvislo sazna i domisli. Nisu se ni |
| Wilhelm Windelband, ni Albert Bazala, ni brojni drugi umni tek šegačili pokušavajuči |
| poviješču filosofije obasjati samu filosofsku misao njezin sadržaj i poticajni " |
| kontinuitet. |
| |
| "Ovu riječ kontinuitet stavljamo pod navodnike iz razloga, jer su sva mišljenja i |
| sistemi sasvim proizvoljno zasnovani na osnovu dostupnog, dakle nikako i sa onim |
| čega više nema,a što je u određenom trenutku bilo bitno. Dakako, to valja |
| premostiti sviješću, jeršupljine nemamo čime autentično popuniti osim sobom i " |
| svojima bitkom. |
| |
| "Branko Milić, vispreno zapaža kako u biti same filozofske misli i svakog |
| pojedinačnog ljudskog nastojanja da se stvarnost mišljenja učini razvidnom i |
| djelatnom, postoji otvorena ili potkrivena dilema etičke naravi koju čovjek |
| postavlja sam sebi ili, naprosto, nailazi na nju kao otvoren prostor koji valja |
| inteligentno i etički odgovorno iskoristiti za sebe, kako bi se i antroplogijski, |
| intelektualno i humanistički raslo. Jer, bavljenje historijom filosofije u bilo kojoj |
| opciji, jeste potraga za filosofskom istinom, koja se drži tvrdoglavo postrani i |
| uznosito, spram svakog nastojanja i pokušaja pronicanja, spram svake pameti! " |
| |
| "Milić čak i počinje Uvod u svoju Historiju filosofije tvrdnjom: i tako je počela |
| filosofija kod Helena u tri dijela kao: fizika, etika, logika /ili dijalektika – žongliranje |
| rečima/ od elećanina Zenona. Dakle bez mudrovanja možemo razumjeti kako je |
| pred nama još jedna prije svega europocentrična knjiga o filosofskoj misli koja |
| seže do antičkih vremena i mada se drži kao najnaprednija svijest prožeta onim |
| što bi trebalo biti drugačije. To uspijeva samo djelomično, jer je povijesno i |
| fragmentarno naslonjena upravo i samo na antičku, a tako i samo europsku – |
| zapadnocentričnu filosofsku misao. " |
| |
| "U jednakoj mjeri, treba prirodno razumjeti, kako je to u sasvim izvjesnom i |
| izričitom smislu autistična filosofska misao, skraćena i zatvorena, jer ljudi su |
| postojali, organizirali se, vjerovali i mislili prije Helena. Branko Milić širi vidokrug i |
| otvara mogućnost komuniciranja sa istočnom filosofskom mišlju – islamskom, |
| kineskom i indijskom filozofijom. Tako mu uspijava da od jedne manjkavosti |
| napravi vrlinu. " |
| |
| "Ova okolnost ne karakterizira promišeljenu europsku filosofsku misao promatranu |
| u svjetskim razmjerama, riječ je o proizvoljno priskrbljenoj europocentričnosti u |
| svim oblastima života: arhitekturi, umjetnosti, modi, dizajnu, politici, medijima, |
| etc., koja prije svega ide na štetu same Europe! Kao, Pariz je svekoliko svjetsko |
| centrište svega! To se i u površnoj recepciji svjetskih centara u raznim oblastima, |
| uistinu doima nerazumnim. Ali, riječ je o sebičnim i umišljenima razlozima koje ne |
| namjeravamo ni razumijevati, ni pojašnjavati, jer ih Branko Milić obasjava kao i |
| zlišne, Europi nepotrebne! Izoliranje vrednota – može voditi samo njihovom |
| poništavanju i odricanju! Što nije ništa manje izlišno i netačno. To je prije svega, |
| definitivno, štetno i suicidno, pogubno po europsku filozofsku misao /i spomenute |
| vrednote svih vrsta/ koja na taj način postaje muzejski izložak i petrificirani relikt, |
| koji vrlo ograničeno komunicira s drugačijom mišlju i sve više sahne... |
| Što je tragično! ", Etc. |
| |
| "Konstatirajući kako je filosofija počela kod Helena, u svome Uvodu Milić daje |
| niz naputaka, kao npr. da su to: fizika, etika, logika – koju izjednačava s |
| dijalektikom, kao i spekulaciju s istraživanjem, a početak i kraj filozofiranja |
| izjednačava sa slobodom /Schelling/, te i izrijekom tvrdi da filozofiramo uvijek u |
| strahu od ludila /Jackues Derrida/. Milić, dakle, osuvremenjuje europsku filosofsku |
| misao, koju tako vitalizira posebno mišljenjem kako se filozofiju ne može definirati |
| jer definiranje sadrži filozofiranje, filozofija se može shvatiti samo ako se filozofira... " |
| |
| "Tvrdeći kako filosofija ne tolerira znanstveno naklapanje i obmane tipa: |
| abrakadabra, jer sama se ne smatra samodovoljnom – filozofiranje u Istoriji |
| filozofije Branka Milića predstavlja kritički diskurs i ne može biti zamjena za |
| apsurd – Milić nas upućuje na kantovsko shvatanje u kojem je filozofija kritički |
| put i trebali bismo je držati kao najpouzdaniju svijest o životu i stvarnosti, utoliko |
| prije jer filosofska misao obuhvata sve što jest filozofskom umu dostupno i |
| funkcionira općenito u jedinstvu i suglasju, mada će Teodor Adorno na jednom |
| mjestu i izričito reći: filozofija nije dorasla apsolunome i ne smije se izolirati, što je |
| bilo očigledno u Adornovoj recepciji nakon sloma sistematske filosofije. " |
| |
| "Filozofija želi dokučiti vječnu istinu. Filozofijom se ne može raspolagati, jer se |
| pokazalo da ne može biti vezana za ideju svjetskog poretka /logos/. Kao cilj |
| današnje filozofije Branko Milić navodi njezino utemeljenje u samoj ljudskoj |
| egzistenciji kao uvjetu istinskog uma, a u čemu ga podržavaju stavovi Kirkegarda, |
| Nietzschea, Pascala, Dostojevskog... To podrazumijeva traženje mira stalnim |
| buđenjem nemira, prolaženje kroz nihilizam, čistotu znanosti kao pretpostavku |
| filozofskog komuniciranja i volju za komuniciranjem. " |
| |
| "U tom procesu, potrebno je nadvladati znanstveno praznovjerje, treba |
| pojašnjavati samu filosofiju i održavati komuniciranje kao osnovnu voljnu |
| kategoriju. Ustvari, dobro je razumjeti kako nikakva samodovoljnost ne može imati |
| stvaran, a posebno filozofski smisao. Sve što se čovjeku može dogoditi, moguće |
| je samo tokom komuniciranja. Zato i mislimo, kako je Milićevo bavljenje poviješću |
| filozofije, značajnije od uobičajeno filozofskog i akademskog, a tako i čin |
| odvažnosti, na koji se odlučuje mali broj filozofa i intelektualaca. Sjajna energija |
| sa kojom se Branko Milić srčano prihvata ovoga posla, nesumnjiva jest. |
| I vrlo je dragocjen doprinos filozofskoj misli sklonoj da blijedi i sahne. " |
| |
| "Za ovakav osvrt držimo neopravdanim nastaviti interpretaciju i filozofiranje o |
| sadržaju knjige Branka Milića, smatramo prikladnim tek, decidno izložiti njezinu |
| strukturu, a drugo prepustiti čitateljima. " |
| |
| NASTANAK FILOZOFIJE; IME I POJAM FILOZOFIJE; ČEMU JOŠ FILOZOFIJA; |
| FILOZOFIJA I BUDUĆNOST. |
| |
| Uzimajući religiju kao osnov iz kojeg su se razvile sve spoznaje, pa i ova filozofske |
| naravi, Branko Milić pronicljivo nastavlja poglavljem: |
| |
| MIT I FILOSOFIJA, kako slijedi: Postanak Bogova, Bogovi i Zemlja - Geja, Nebo, |
| Uran; POSTANAK: Božje stvaranje Neba i Zemlje; NAUKA I FILOZOFIJA - Važnija su |
| pitanja od odgovora. |
| |
| FILOSOFIJA I UMETNOST: Estetika kao stav, Estetika kao spoznaja, Zakoni lepote |
| i znanje o njima, Lepo kao univerzalni predmet estetike /Nikolaj Hartman/. |
| |
| ANTIČKA FILOzOFIJA, NASTANAK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE PRESOKRATSKE |
| MISLI: Hesiod; Homer. |
| |
| IZREKE PRESOKRATSKIH MISLILACA. |
| |
| ZAČETNICI, RANI JONSKI FILOZOFI: Tales I, Anaksimandar II, Anaksimen III. |
| ONTOLOŠKI MONISTI, PLURALISTI: Pitagora, Ksenofan, Heraklit iz Efesa, Parmenid, |
| Empedoklo, Anaksagora, Zenon, Melis, Atomisti /Leukip, Demokrit/. Demokrit. |
| |
| PITAGOREJSKE POUKE, HERAKLIT - FRAGMENTI, FRAGMENTI ELEJACA, |
| ODABRANI FRAGMENTI EMPEDOKLOVE POEME: O prirodi. ANAKSAGORINA |
| RACIONALISTIČKO - SPEKULATIVNA KREACIJA, FRAGMENTI ANAKSAGORE, |
| FRAGMENTI DEMOKRITA, SOFISTIKA, SOKRAT - ŽIVOT ZA ISTINU, |
| SOKRAT - SMRT FILOZOFA, ODBRANA SOKRATOVA, PLATON, |
| FILOZOFI VLADARI, PLATONOVA TEORIJA IDEJA /Parabola o pećini/, |
| PLATONOVA DIJALEKTIKA, ARISTOTEL, POLITIKA /Zoon politikon/, |
| ETIKA /O dobru/, O VRLINI, EPIKUR, OSNOVNE MISLI, CICERON, |
| IZ DNEVNIKA MARKA AURELIJA, OBRASCI VOLJE I SREĆE, SENEKA, |
| RASPRAVA O BLAŽENOM ŽIVOTU, |
| |
|
| |
