| |
| Najava knjige: |
| |
| Ljubici je petnaest godina i živi u manjem podravskom mjestu i ne zna što bi |
| sa sobom. Splićaninu Frani je dvadeset jedna i na odsluženju je vojnog roka u |
| istočnoj Bosni burnih šezdesetih dvadesetog stoljeća. On njenu adresu nađe u |
| rubrici Žele se dopisivati u časopisu za mlade... Dopisuju se tri godine, zaljubljuju |
| i, naravno, uz sve prepreke, zapreke i udaljenost od šesto kilometara pokušavaju |
| sresti... Zanima li vas hoće li kontinentalki i mladiću s mora poći za rukom da |
| svoju platonsku ljubav pretvore u stvarnu pročitat ćete ovaj roman... |
| |
| Odlomci iz osvrta, recenzija, predgovora, pogovora... |
|
| Temeljna forma emotivne veze likova i cjelokupnog romana strukturirana je |
| uglavnom u obliku pisama. Sekundarno se javljaju i tekstovi refleksije likova, u |
| kojima se analiziraju pisma i osjećaji proizašli iz njih. Nedvojbeno, autorica je |
| svjesno odabrala oblik pisma kao literarno-poetične forme suobraćanja, koji danas |
| u doba intenzivne i sve prisutnije elektronske komunikacije(e-mailom, faxom, |
| telefonima i mobitelima) sve više iščezava. |
|
| Mladi čitatelji u romanu će lako prepoznati vlastite dvojbe, teškoće, mladenačku |
| nestrpljivost i ljubavnu želju koja je u neprestanoj borbi sa zadacima učenja i |
| školovanja. Usporedo s realističkim prikazom likova autorica dokumentaristički |
| prikazuje razdoblje šezdesetih godina prošlog stoljeća: doba idolatrije Beatlesa, |
| Toma Jonesa, Engelberta Humperdincka… |
| |
| U to vrijeme pojavljuju se prvi hipiji i iz dalekog zapadnog svijeta pušu primamljivi |
| vjetrovi liberalizma, dok u provincijskim mjestima mladi nailaze na strogu stegu i |
| ograničenja. Određeno licemjerje u društvu javno osuđuje svaki javni neformalni |
| iskaz ljubavi, a u naličju brižljivo skriva lice pohote i društvena zastranjenja. |
| |
| Međutim, autorica ne želi jednostrano kritizirati proteklo vrijeme, budući da |
| današnje vrijeme bez stega, donosi nove zamke egoističnosti i bezobzirnosti |
| svedozvoljavanja. Nada Mihoković-Kumrić ne idealizira nijedno vrijeme, već |
| naprosto iskazuje da svako vrijeme nosi ljepše i teže osobine, a mladima nudi |
| zamamljiva nadanja kao i zamke. Vrlo plastično u žarištu emotivne relacije prikazan |
| je mladenački prijelaz iz pubertetske zasanjanosti u odrastanje, u kojem životne |
| okolnosti i postupni prodor pragmatičnosti nerijetko nameću ljubavi svoje |
| neminovne uvjete. |
| |
| Između ostalog, pisma su bila i odraz smirenijeg vremena u kojem se njegovala |
| pisana izražajna komunikacija i u kojem su, u suodnosu dvoje mladih refleksija i |
| meditiranje o životu prethodili fizičkom srljanju u akciju. |
|
| Upravo, suvremena psihologija ističe kako nedostatak razgovora, manjak |
| razumijevanja tuđih osjećaja i nemogućnost ostvarivanja komunikacije predstavljaju |
| glavne uzroke raskida emotivnih veza, razvoda brakova i brojnih posljedičnih |
| frustracija. Birajući oblik pisma između dvoje skromnih mladih ljudi, autorica je na |
| indirektan način pokazala kako se danas previše pozornosti posvećuje fizičkom |
| izgledu i materijalnom statusu, a zanemaruje se dugotrajno i strpljivo izgrađivanje |
| razumijevanja i toplog ljudskog suobraćanja. |
| |
| | dr. sc. Hrvojka Mihoković-Salopek |
|
| |
| Vrijeme stoljeća koje je za nama bitno je mijenjalo naše navike, želje, potrebe i |
| odnose uvjetovane tehničkim dostignućima. Bilo je to vrijeme koje je čovjeka uvelo |
| u prve korake telekomunikacije, ispratilo ga na Mjesec i omogućilo mu dopisivanje |
| elektronskom poštom putem Interneta. Ljubav pretočena u pisanu riječ sve je |
| tananija. Olovka je gotovo u potpunosti izgubila značenje u intimnim doživljajima, |
| prepuštajući svoje mjesto nekim drugim znakovljima. Umjesto olovke i papirnog |
| listovlja, raznovrsne telefonske sprave omogućavaju ljubavi da poteče i protiče iz |
| jedne srčane klijetke u drugu, a zatim još modernijim pristupom ljubavi sve otkucaje |
| srca šalje tisućama kilometara u daljine koje postaju sve bliže. Upravo zato može |
| nam izgledati da je ljubav izgubila, ili da gubi, ono iskonsko što struji čovjekovim |
| bićem, ali to je prividno, jer tehnička dostignuća samo su pritajeni otkucaji srca. I |
| još nešto. |
|
| Intimna dopisivanja, prepisivanje, ili poruke koje je srce emitiralo u daljine, uvijek |
| su se slijegale u nedostupne prostore. Samo ponekad, zaslugom sakupljača ili |
| spisateljskom rukom, proslijeđena su i do onih koje su takva pisma mimoišla ali ih |
| mogu dotaći, pristupiti im ili zaigrati njihovim krvotokom. |
|
| Upravo jedna od te spisateljske ruke, na svoj specifičan način, podarila je |
| čitateljstvu ljubavna razmatranja prepuštajući se vremenu, dopunjujući otkucaje |
| srca s otkucajima vremena udaljena od početka prvog stoljeća trećeg tisućljeća, |
| gotovo trideset godina. |
|
|
|
| Podnaslov romana glasi: ""Roman za odrasle (i) mlade"", što znači za one koji više |
| nisu djeca, još nisu odrasli, a fakultativni ""i"" otvara i drugu mogućnost da djelo |
| bude namijenjeno i starijima. Autorica time pobliže objašnjava svoj stvaralački |
| pristup, svoj naracijski diskurs, nudeći dvojak izbor namjenjujući tekst jednoj |
| i drugoj čitateljskoj publici. |
| |
| Priča počinje kao što to s tinejdžerskom prozom i jest – na asfaltu, s autima ""u |
| glavnim ulogama"". Manji sudar prouzročio je odmotavanje uspomena, pa je |
| zapravo to kraj priče koja počinje znatno prije. Okvir je zadan. Unutar njega |
| autorica prepliće dva narativna tijeka preko pisama: s jedne je strane vojnik |
| Frano, a s druge srednjoškolka Ljubica. |
| |
| Otkrivaju se i uz pomoć pera susreću dva svijeta: jedan momački, trenutačno |
| vojnički, pomalo površan i introvertiran, drugi ženski, srednjoškolski, na pragu |
| adolescentske pobune protiv svih stega! Rađa se obostrana privlačnost. U odnos |
| ulaze drugi, relacije se proširuju i usložnjavaju: Frano se vraća iz vojske, dočekuje |
| ga bivša djevojka Adrijana, Ljubica se pak neprestance lomi između Frane i Darka, |
| koji ne mari za nju, ali koji je tu, uz nju, stvaran, u njezinoj svakodnevnici. |
| |
| Zapravo, u djelu je naglašen osnovni problem – kako razviti i njegovati osjećaje |
| (simpatije) pismom nasuprot primamljivoj svakodnevnici. Autorica uspješno vodi |
| priču, uvjerljivo i zanimljivo strukturira osjećaje na toj korespodentskoj razini. |
|
| U tom smislu znakovit je upravo rasplet te ""papirne"" veze. Oboje se mladih, |
| naime, vraća svojim prijašnjim vezama ili simpatijama koje nakon toga bivaju i |
| ozakonjene. Na svijet dolazi novi naraštaj, novo vrijeme i idoli, i tom naraštaju koji |
| živi u ovome materijalističkom, hedonističkom (otuđenom) dobu nije jasno kako su |
| uopće njihovi ""starci"" mogli voditi ""papirnu"" ljubav… |
|
| Roman je time na stanovit način i angažiran: osjećaji u današnjem vremenu |
| nemaju nikakvu šansu, oni su (i na razini autoričina iskustva!) bili mogući u nekom |
| prošlom vremenu. |
| |
| U ovom romanu zanimljiv eksperiment na diskurzivnoj razini književne funkcije, |
| kao i na razini životnostvarne pojavnosti – pripada prošlosti. |
|
| No upravo poradi tog eksperimenta ovo djelo zaslužuje našu punu pozornost. |
|
|
| |
| Nježno doba emotivnog sazrijevanja jednog mladića i djevojke prikazano je |
| uvjerljivo, s mnogo potresa u duši, velikih očekivanja, nada i vjerovanja, ali i |
| patnje, razočaranja, straha i preispitivanja. |
|
| Zapravo, roman gradi neobičnu vezu koja koleba između prijateljstva i ljubavi i koja |
| čak doseže točke osjećajnog vrelišta, a odmah potom prolazi kroz rashlađene zone. |
|
| Tako između dvoje mladih nastaje odnos koji dobro obvezuje, a opet ostavlja |
| slobodno srce i za neke druge opcije. Sve započinje gotovo slučajnim |
| pronalaženjem adrese i dopisivanjem mladića i djevojke, koji preko pisama upoznaju |
| duševni svijet onoga drugoga, ali usto grade i nešto zajedničko, nešto lijepo i na |
| trenutke veliko. |
|
| Događa se tako da jedno drugome postaju neka vrsta idealnog partnera u kojemu |
| vide sublimirane sve svoje intimne težnje. Iako duboko čeznu jedno za drugim, oni |
| ipak nikad ne raliziraju međusobni susret, kao da su u strahu da bi stvarnost mogla |
| oduzeti čari njihovoj iluziji. Pri tome, kao da im i sami događaji idu na ruku i kao |
| da je sve podređeno nekoj trećoj volji, koja s njima ima posebne planove. I u |
| tome je najveća vrijednost ove knjige. |
|
| I mladić i djevojka započinju dopisivanje u svojevrsnoj emotivnoj krizi. On nakon |
| razočaranja zbog nevjere vlastite djevojke, a ona s osjećajem manje vrijednosti |
| jer ne uspijeva zaokupiti pozornost mladića koji je neodoljivo privlači. Tražeći |
| razumijevanje i potporu, oboje poput slijepaca pružaju ruke u prazno ne bi li |
| napipali neki čvrsti oslonac koji bi im iznova dao snage za život. |
|
| Našavši jedno drugo, oni se hrabre izmjenjujući pisma, jedno su drugome izvor |
| nove snage i pomoć u trenucima slabosti i razočaranja. Time se njihovi osjećaji |
| pročišćuju s obzirom na vlastite težnje, ali i s obzirom na okolinu. Žudeći za |
| idealom prave i iskrene ljubavi, oni jedno drugome postaju svjetlom koje poput |
| onoga na svjetioniku, tek označava opasno more što ga treba zaobići, kako bi |
| njihov životni brod napokon uplovio u sigurnu luku. A kad se jednom dospije u luku, |
| svjetionik gubi svoj smisao i važnost, pa je sasvim razumljivo što se dvoje ljudi, |
| kad ih život napokon sastavi, ne žele više stvarno upoznati. |
|
| Oni u pismima dodiruju i mnoge opće teme egzistencijalne važnosti, prema kojima |
| se nastoje osjećajno i iskustveno odrediti. Boju i ozračje, poput vanjskog okvira |
| slike, daju opisi važnijih događaja na širem planu, u tzv. velikom svijetu, kojima |
| autorica situira emotivne naboje likova iz knjige u stvarni prostor i vrijeme. |
|
| Uz tradicionalno poznate odrednice koje ocrtavaju privlačnost, ali i sraz spolova, u |
| knjizi su osobito realistično prikazane i generacijske razlike koje određuju odnose |
| roditelja i djece. |
|
|
|
| Radnja se zbiva na dva plana: fiktivnome, u pismima, stvarnome, u događanjima i |
| razmišljanjima. Budući da se pisma i stvarnost ne podudaraju u cijelosti (kao ni u |
| životu, uostalom), takav način pisanja stvara određenu dramsku napetost koja |
| potiče pažnju čitatelja. |
| |
| Iako je radnja romana vremenski smještena u šezdesete godine dvadesetog |
| stoljeća, priča je izvanvremenska, općeljudska i bavi se ponajprije ljubavnim |
| odnosima likova. Stoga vremenska određenost ostaje tek na površini i ničim ne |
| ulazi u strukturu i bit teksta. |
|
|
| |
