Silvija Strahimira Kranjčevića. U ovom je ciklusu pjesnikinja više posvećena svom |
| odnosu prema prirodi kojega će razvijati do samoga kraja knjige, pa tako ona |
| zahvaljuje prirodi koja joj je inspiracija (Solaris). Momente poput munje ili oluje |
| pjesnikinja doživljava kao visok stupanj energije koji joj puni dušu (Pred oluju). |
| Naslov ovog ciklusa zbirke stih je iz pjesme Unconfortable u kojoj se osjeća blaga |
| autoričina "nervoza" kako se oluje dižu i kako sjene padaju na njezine užitke u |
| svakodnevnim, dječjim radostima. |
| |
| Već se u trećem dijelu (Kad me toplina uzme grliti besramno zaboravim u glavi |
| podignuti ograde) pjesnikinja okreće onome što nosi čitavu zbirku, a to je ljubav - |
| prema sebi i prema svijetu. Ona želi doživjeti "Živu ljubav" (u: O ljubavi), raduje se |
| iščekivanju nepoznatog (Adrenalin), želi se osloboditi sputanosti svog tijela i sebe |
| same (Ero(s) by the way), kao što to već na početku prvog ciklusa najavljuje |
| pjesmom Žena dijete. |
| |
| Za Elfridu Matuč Mahulja ljubav je sinonim za bezuvjetnu pripadnost drugome i samoj |
| sebi i tu ne pristaje ni na kakve kompromise (Sasvim trezvena studija o ljubavi - |
| ukratko). Naravno da ljubav ne nosi samo zadovoljstvo, stoga se i pjesnikinja suočava |
| s pitanjima poput odlazaka i opsesije (Šupljikavi blues, Omča od ludila). |
| |
| U pretposljednjem, četvrtom ciklusu zbirke pod naslovom Ne branim svoj prozor od |
| mjesečine rasute otokom pjesnikinja nešto više autobiografski progovara o svome |
| odnosu s majkom (Od udaram, Gordana), o svojim odnosima s ljudima koji su joj |
mahom nezanimljivi (Mea culpa) i o životu samom - koji je velika porcija prilika i |
| neprilika u plitkom tanjuru (u: Elegija se čita s osmijehom). |
| |
| U posljednjem, petom dijelu naziva Uzet' nam je gitare na ramena, krenut' nam je |
| spasiti grad pjesnikinja se polako umara od silne želje da bude sretna kao dijete, |
| sumnja u ljude koji su robovi sebe samih i onoga koji njima upravlja (Metabolizam |
| duha- Slave(n)s, Tiranija), sumnjičava je prema svijetu (Naš dekorater je umoran, |
| Smisao vreće), a promatra grad kao dosadu koja doslovno ubija i djecu i odrasle (u: |
| Brutalna). No, ona ovaj posljednji ciklus ne završava uznemirenim ili melankoličnim |
| tonom, već onim pomirljivim, želi se očistiti od "prljave svijesti i znanja" (u: Prasak), |
| želi sići u samu sebe, promotriti se i otuda ponovo čista, kao dijete, krenuti u svijet |
| (Nulta točka). |
| |
| Ne treba zaboraviti ni neke motive koji se često pojavljuju u pjesama, a to su - more, |
| sunce i anđeli. Kao pjesnikinja otoka, Matuč Mahulja s morem živi, u moru se rađa i |
| umire svakoga dana sa zalaskom sunca, dok su anđeli oni njezini simboli nadanja i |
| vjere u postojanost sebstva i opstojnost duše u nekada ne baš ružičastom svijetu. |
| |
| Premda već na početku ove poetske zbirke pjesnikinja kazuje kako joj "dođe nekada |
| krivo što više ne piše ljubavne pjesme, a onda se sjeti kako su iste zapravo izraz |
| najcrnjeg dijela nje" (u: Love story) ona, zapravo, pokazuje potpuno suprotno, a to |
| je da iz njezinoga najdubljeg dijela duše, koliko god on ponekad bio i crn, izviru |
| najjednostavnije, (u)kratke ljubavne pjesme. |
| |
| | Kristina Posilović, prof. Rijeka |
|
|
