IN MEMORIAM

Jozefina Dautbegović

• Zadnju objavljenu knjigu "Gdje mi je ono lice" pokojna pjesnikinja objavila je upravo u našoj Maloj virtualnoj knjižnici hrvatske ljubavne lirike (www.digitalne-knjige.com).
• Preuzeti je možete ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link»Gdje mi je ono lice«
• Te naravno slijedite daljnje upute.
  

Iznenada preminula književnica Jozefina Dautbegović (1948. - 2008.). Tijekom devedesetih potvrdila se kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije

Ostali smo osupnuti viješću o smrti pjesnikinje Jozefine Dautbegović, koja nas je iznenada napustila u četvrtak u 61-oj godini života. Iza te »hipersenzibilizirane poetese« ostale su mnoge pjesničke i prozne knjige, stihovi o ratu, selidbi, bolesnicima, sirotinji, o ljubavi, Bogu, o smrti kao velikom odmoru... Posljednji oproštaj od Jozefine Dautbegović bit će u ponedjeljak na komemoraciji koju priređuju Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatski P.E.N. centar te na Markovu polju.

Jozefina Dautbegović rođena je u Šušnjarima (Derventa) 24. veljače 1948. godine. U Slavonskome Brodu završila je gimnaziju i Pedagošku akademiju, na kojoj je diplomirala hrvatski jezik i povijest. Do početka rata živjela je u Doboju, predajući hrvatski jezik i povijest u osnovnoj školi i radeći kao knjižničarka u Narodnoj biblioteci. U Doboju je Jozefina Dautbegović uređivala i biblioteku Druga svjetlost te časopis za kulturu Značenja.

Početak devedesetih godina dovodi je u Zagreb, u kojem nalazi utočište od ratnih strahota. Radila je kao arhivist-dokumentarist u Muzejsko-dokumentacijskome centru, uređivala muzeološki časopis Informatica Museologica i vodila kulturnu tribinu. Bila je i članica Hrvatskoga društva pisaca i Hrvatskoga P.E.N. centra.

Jozefina Dautbegović javlja se u književnosti 1979. godine pjesničkom zbirkom »Čemerike« te, šest godina nakon toga, zbirkom »Uznesenje«. Tijekom devedesetih potvrdila se kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije. Tada nastaju knjige pjesama »Od Rima do Kapue« (1990.), »Ručak s Poncijem« (1994.), »Prozori s podnog mozaika« (1997.), »Božja televizija« (2001.), »Različite ljubavi« - Izabrane pjesme (2004.) i »Vrijeme vrtnih strašila« (2005.). Ove godine u Maloj virtualnoj knjižnici hrvatske ljubavne lirike (www.digitalne-knjige.com) objavljena je njezina zbirka »Gdje mi je ono lice«. Jednom je netko zapisao kako pjesme Jozefine Dautbegović vraćaju vjeru u to da pjesnici mogu imati i više od sto čitalaca. Emocije koje odašilju njezini stihovi su odmjerene, prigušene i aristokratske (takvu odmjerenost i aristokraciju imala je i u svome držanju), a iskaz iskren, jasan i neposredan. U svojoj kritici pjesničke zbirke »Božja televizija« Željka Čorak je zapisala kako knjiga sadrži i neke od najtežih i najpotresnijih ljubavnih pjesama novijega hrvatskog pjesništva, te da će pjesma »Moj neprijatelj i demon« možda stati uz bok pjesmi Vesne Parun »Ti koja imaš nevinije ruke«.

Hrvoje Čulić je pak u kritici knjige »Vrijeme vrtnih strašila« primijetio da je Jozefina Dautbegović postigla gotovo nemoguće: iz njezinih stihova progovara iskonska snaga izravnoga govora, te da je čudesno jednostavna i prijemljiva, uspjela, bez posebno uloženog truda, riječima vratiti njihovo pravo, neonečišćeno ozračje, ozbiljnost i težinu.

Jednako kao u pjesništvu, i u prozi (prije dvije godine objavila je jedinu knjiga priča »Čovjek koji je kupovao kuću«) Jozefina Dautbegović uspješno tematizira svakodnevicu, a stvarna zbivanja na trenutke prelaze granicu te ulaze u svijet onostranoga i metafizičkoga.

Pjesme Jozefine Dautbegović prevođene su na engleski, francuski, njemački, talijanski, švedski, slovenski i mađarski jezik, a za svoje je priče (»Odmor« iz knjige »Čovjek koji je kupovao kuću«) nagrađena nagradom Večernjeg lista za kratku priču 1996. godine te Nagradom »Ranko Marinković« 2002. za priču »Čovjek koji je kupovao kuću«, po kojoj je cijela zbirka dobila ime.

Sandra-Viktorija Antić, Vjesnik