| RECENZIJA NA ZBIRKU „EVO ME MOJ GOSPODINE" |
|
| VJERUJ, JER LJUBAV JE BOG … |
| |
| Svaki pjesnički ciklus ima svoj početak. Svoje rođenje unutar sebe. Kraj |
| pjesničkog stvaranja, ne naslućuje se, kao ni životni vijek. Kome da zahvalimo za |
| to nenadano rođenje sebe u sebi ? Ljudi bi znali reći: „Dogodilo se slučajno."" |
| |
| Blago onima koji su spoznali da slučaj kao stanje ne postoji. Sve bi ostalo na tom |
| „impozantnom"" slučaju kada ne bi znali od kuda nam taj poticaj i to nadahnuće. |
| Bog nam je rođenjem darovao život, um svjesnosti, ljubav, slobodu i savjest |
| odgovornosti. Kad odlučujemo; što, koga i zašto odabiremo, taj put, tu istinu i |
| takav način životu, uvijek imamo barem dvije ponuđene šanse. Dobru i manje |
| dobru, ako ne i nevaljalu. |
| |
| Sami odlučujemo. Često i najčešće odlučujemo srcem, bolje rečeno strašću. |
| Takvom odlukom zanijemimo kad iskušenjem nakon izvjesnog vremena vidimo da |
| smo pogriješili, da smo u grijehu. Darovana nam je sloboda uma. Dopušteno nam |
| je, da slobodom svoje svijesti i savjesti sami dolazimo do nove spoznaje. Na |
| tome … Svevišnjem bezuvjetnom ljubavlju zahvaljujemo. |
| |
| Upravo tim ciklusom pjesničkog izraza vođena je bila naša draga pjesnikinja |
| Kristina Koren. Nadahnućem Božje duhovnosti bila je vođena osobnom odlukom da |
| nam svjedoči svoj PUT, ISTINU I ŽIVOT. Izabrala je najljepši put. Stihovima u |
| pisanim tragovima, bez oklijevanja u nekom tegobnom trenutku „procvilila"" i |
| „zajecala"" je njena savjest s odgovornošću. Ohrabrena Nebeskim darom otvorila |
| je svoje srce nesebično drugima, kako bi kao ovozemaljska putnica dala naslutiti |
| svima koji prolaze svoju kalvariju - da nisu sami. |
| |
| Dala im je do znanja: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit |
| će vam se! … I doista … tko ište, prima; tko traži, nalazi; tko kuca; njemu će se |
| otvoriti."" - (Mt. 7,7-8) |
| |
| Draga Kristina, izabrala si najbolju smjernicu do Krista. Navest ću tvoje naslove. |
| Oni su dovoljni signali i semafori koji nas vode ka cilju. Vječnosti kojoj težimo |
| svi sa vjerom. |
| |
| 1. Napustio si me Bože - s osjećajem straha i napuštenosti. |
| |
| 2. Napuštam ovaj svijet - vapi za odlaskom od sebe |
| |
| 3. Sreća - satkana u nadi … ništa bez nade |
| |
| 4. Isuse, spasi nas - vapaj za šansu koju vidi kao posljednju |
|
| 5. Čekam Te Gospodine - moli Isusa da dođe po nju, ali dok sunca ima, |
| vjeruje u Njegov spas |
| |
| 6. Zvona zvone - u vapaju sebe grešnicom proziva tako ponizno … |
| |
| 7. Navikla na suze - u samoći svih životnih odluka, osjećaj napuštenosti |
| |
| 8. Tako mi malo treba - pita se i vapi: |
| „Moram li proliti toliko suza i patiti? |
| Možda želiš Bože da svu patnju svijeta mogu lakše shvatiti?" |
| |
| 9. Molitva Isusu - vjera u Isusa i predaja Njegovoj ljubavi |
| |
| 10. Nisam te vrijedna - kajanje zbog grijehova … divna ispovijed |
| |
| 11. Ljubimo jedni druge - predivna poruka |
| „I ponizno izmoli duši za spas |
| Njegovu zapovijed čuvaj u srcu |
| Ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas" |
| |
| ZAKLJUČAK |
| |
| Svojim stihovima Kristina Koren oslikava smisao života na osobnoj kušnji. Iskrena, |
| jednostavna i neposredna u svom izričaju, s naglaskom vapaja, te iskustvom |
| života poučena pretvara se u misionarku Božje ljubavi. |
| |
| Njezine opservacije stihovno je različito, ali u suštini prepoznajemo njeno u njoj |
| Božje otkrivenje. Tu divnu bezuvjetnu i istinsku ljubav prvo prema Bogu, majci |
| Božjoj, u Anđelima … čime sveobuhvatno sazrijeva kao prava vjernica. Kao što |
| napisah … njen ciklus života je u trajanju, s toga … poželimo joj da ustraje u sebi, |
| za obitelji i za sve druge s kojima je okružena. Od srca, draga Kristina, vjerujem |
| u tvoje misionarstvo Ljubavi. I reče Bog; „Ne boj se!" |
|
| Ljubim te Božjom ljubavlju i molim dragoga Boga da ovu molitvenu stihovnicu |
| blagoslovi kako bi i još mnogi uz tvoje svjedočenje postali Svjetionici |
| Božje ljubavi. |
| Amen ! |
| |
| | MARIJA ŠIKIĆ BORČIĆ, vjeroučiteljica |
|
| |
