UZ ZBIRKU POEZIJE KRISTINE KOREN ''Kada tuga zavlada tišinom'' |
|
|
|
Pred nama je druga zbirka poezije gospođe Kristine Koren. Na nekih stotinjak |
stranica ona nam je priložila nešto više od stotinjak pjesama koje su sukcesivno |
nastajale u periodu od 1994 do 2004 godine. |
|
Mogli bismo stoga reći da one obuhvaćaju period domovinskoga rata u Hrvatskoj |
kao i vrijeme poraća na što, dakako, upućuju i pjesme domoljubnoga karaktera |
mada je riječ o zbirci poezije isključivo ljubavne tematike. |
|
Nije slučajno stoga da je ljubavlju protkana kako ljubav prema svojim bližnjima |
kao i ljubav spram domovine koja se tek oslobađala ratnoga zla u jednom |
nepravednom ratu u kojem je Hrvatska stradavala kao žrtva povampirene vlasti |
Beograda. Ali to je akcidentalna problematika dotične poezije koja se zapravo |
najviše trudi oko duha i duševnosti koja je u sebi slobodna i smirena kao religijska |
ljubav. Jer svo nastojanje naše autorice mada protkano suptilnim osjećanjima |
konkretne ljubavi upućuje na to da je bit ove poezije religijska ljubav. |
|
Prava bit ljubavi sastoji se u tome što se napušta svijest o samome sebi, što |
se u nekome drugome JA zaboravlja na sebe ali se ipak tek u tome napuštanju |
i zaboravljanju ima i posjeduje sam sebe. Ovaj sadržaj kao ljubav ima formu u sebi |
usredsređenog osjećanja koje sažima njeno prostranstvo i neizmjernost u |
jednostavnu dubinu duševnoga. Jer duševnost, duša, osjećanje bez obzira na |
njihovu unutrašnjost svagda imaju neku vezu sa osjetnim i tjelesnim tako da oni |
pomoću tjelesnosti objavljuju najunutrašniji život i određeni bitak duha. I to se |
često događa bilo pogledima, bilo crtama lica ili pak tonom i riječima. |
|
I ovdje je ono tjelesno odnosno ono izvanjsko pozvano da izrazi ono |
najunutrašnije same duše. A upravo je takva poezije Krstine Koren: izraz onog |
najunutrašnijeg u unutrašnjosti njene duše. Zato je njena poezija duhovna |
ljepota kao takva. Ljubav je ovdje u svome afirmativnome zadovoljenju ili |
odsutnosti u sebi uspokojena blažena realnost koja jest idealna ali je potpuno |
duhovna ljepota koja se može izraziti kao usrdnost i kao usrdnost duševnosti. |
|
I ovdje je Bog shvaćen kao ljubav. Otuda i njegovu najdublju bit koja odgovara |
poeziji treba shvatiti i prikazati u Isusu Kristu . Ali Krist je božanska ljubav koja |
je shvaćena kao konkretni subjekat. Odatle u ovoj poeziji subjektivna usrdnost |
biva stalno uzdignuta i nošena općostću. Odatle Marijina ljubav jest predmet |
religijske fantazije koja je najviše realna, ljudska, koja je bez interesa i bez |
potrebitosti prohtjeva, koja je neposredna, koja je apsolutno umirena blažena |
usrdnost. To je ljubav bez žudnje, ali ona nije samo prijateljstvo, ne zahtijeva |
neki sadržaj, neku bitnu stvar kao cilj, nego je bez ikakove istovjetnosti ciljeva |
i interesa. |
|
Njen pravi sadržaj jest božansko ali prirodno jedinstvo i ljudsko osjećanje koje |
prožima duhovno i duševno na jedan tih i nesvjestan način. Odatle i kajanje i |
preobraćanje koje se iskazuje u duševnome bolu ili u svome vraćanju duševnosti |
na dobar put. Postoji u naše autorice jedno duboko uvjerenje da vjera, ta |
unutrašnja usmjerenost ka Bogu jest u stanju da spere naše grijehe. Ovaj |
uzmak od zla i to vraćanje pozitivnome jest u stvari beskonačna snaga |
religiozne ljubavi, to osjećanje jačine i istrajnosti vlastite duše koja pomoću |
Boga kome se obraća pobjeđuje zlo. |
|
Međutim ne treba uzimati previše ozbiljno niti grijeh niti svetost nego vjerujemo |
da će nam biti oprošteno zbog naše ljubavi i zbog naše ljepote. Ono što je |
dirljivo sastoji se u tome da mi ipak svoju ljubav smatramo za stvar savjesti |
koja je ČISTA i što u ljepoti duše punoj osjećanja lijemo suze bola. Zabluda je |
u tome što smatramo da smo grešni jer smo ljubili i što vjerujemo da smo grešni |
a promaklo nam je da smo u svojoj ljubavi bili plemeniti i duboke duševnosti, |
da smo bili ČISTI u našoj ljubavi: ''želim ti dati ljubav iskrenu i čistu, jer znam |
da nudiš upravo i ti meni istu''. |
|
I konačno, zahvalni smo Kristini Koren na ovako iskrenoj i toploj poeziji koju ćemo |
sigurno dugo pamtiti po svojoj unutrašnjoj jednostavnosti kao čisto zrcalo njene |
|
duše u kojem se autorica ogleda u svoj svojoj ljepoti i ljudskosti. |
|
|
|
| Zlatan Gavrilović Kovač Adelaide 1.10.2013. |
|
|