Ime mi je Jadranka Varga, rođena sam 5.5.1957. u Zagrebu,
 gdje sam završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i
 Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
  
 Od 1976. do 2013. sam bila zaposlena, a od 1.1.2014.
 sam u mirovini, živim u Zagrebu, udata sam, bez djece.
  
 

Poeziju pišem od 1969. godine kad sam napisala moje prve

 tri pjesme i od tad se nisam zaustavila.
  
 
 
 
 
Blog : http://shadowofsoul.blog.hr
 
E-mail adresa: shadowofsoul57@gmail.com
 
Tel: 091 555 92 88
 
 
 
 
 
 
   
  Prof. Ivan Dragičević, rođen 13.08.1954., osnovnu i srednju školu
  završio u mjestu rođenja, Čapljina BiH. U Rijeku i Opatiju dolazi
  1975. gdje studira i radi do kraja radnog vijeka, početak 2018.
   
  Završio je Pedagoški fakultet u Rijeci sa zvanjem profesor PTO-a,
  stupanj VII, diplomirao 1982.
   
  U nedostatku klapskog pjevanja kao hrvatske autohtone kulturne
 

baštine, danas potrebne u turizmu, na području liburnijskog kraja

  od konca 1995. sudjeluje u osnivanju više udruga klapa, te
   
 
muških klapa "Volosko" i "Opatija", a koncem 2009. i ženske klape "Volosko" (danas Kamelija).
Osniva i vodi Savez sjeverno-jadranskih klapa, ujedno je ravnatelj Hrvatskog festivala klapa i
mandolina kojeg vodi do 2015., ukupno 7 godina.
 
Pored toga organizira desetak humanitarnih i drugih koncerata te brojnih nastupa klapa na
području sjevernog Jadrana. Po svom hobiju na ovaj način i danas promiče klape i klapsko
pjevanje te je 20-tak godina stalno prisutan u kulturnom životu grada Opatija.
 
Od 1979. do 1982. član je redakcije "Studentskog lista" i tada po prvi puta pokušava pisati
poeziju te u zajedničkoj zbirci objavljuje 20-tak pjesama. Radilo se o privatnoj zbirci koja nije
tiskana za javnost. Tek početkom 2018. vraća se pisanju poezije.


 
 
 
 
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE “EHO POEZIJE“ JADRANKE VARGA I IVANA DRAGIČEVIĆA
 
Nalazmo se pred novom zbirkom poezije hrvatskih pjesnika Jadranke Varga i Ivana
Dragičevića kojoj je naslov„Eho poezije“ i kao što sam naslov upućuje, riječ je o zbirci gdje
pjesnici ispredaju svoju poeziju kao eho jednoga i drugoga i po tome svakako predstavljaju
novum u novijoj hrvatskoj poeziji. To je pretežito poezija protkana pitanjima o smislu i
zagonetnosti života, ali život nije ovdje shvaćen apstraktno i uopćeno.
Pjesnici hoće shvatiti život u njegovoj punoj konkretnosti, oni kao da ne žele pretočiti život
u čistu misaonu stvar kao da bi bio ens rationis. Naprotiv, ovdje se radi o tome, da se život
shvati, misli i predstavi u njegovoj punoj konkretnosti i iz njega samoga, a život se u punoj
konkrenosti očituje i shvaća u živom i iz živoga. To živo je u svakom trenutku nešto
individualno i određeno pa uvijek je stvarno u konkretno.
 
Znači, ono što je ispoljavanje onoga što se u sferi ljudskog svijeta svagda događa i što kao
takvo omogućuje prostorno vremenski određeno zbivanje je ispoljavanje strukture
mogućnosti čitavog zbivanja u ljudskom svijetu, a to znači razložiti ili predstaviti život u
njegovoj punoj konkretnosti iz njega samoga, a u takvoj punoj konkretnosti nalazimo život
samo u onome živom, a što je to živo, što je dato u punoj konkretnosti i što je očevidno i
razotkriveno kao život.
To je- samo čovjek i to je individualno konkretno određeni čovjek u svojim faktičkim
vremensko-prostornim određenim odnosima prema drugim ljudima i prema stvarima.To je,
dakle čovjek, u životnome tijeku, on obrazuje jedan sklop čije su granice rođenje i smrt i
tom postojanju pripada svojstvo neprekidnog trajanja.
 
U životnom tijeku sadržana je i odredba vremenitosti života. Izraz „tijek“ upravo i izražava
i označava samo vremenitost života. Međutim, vrijeme nije samo uzastopnost ili
istovremenost trajanja, to nije samo protok vremena.
 
Konkretno, vrijeme se sastoji u neumornom odmicanju sadašnjosti u kome sadašnje
neprestano postaje prošlost, a buduće sadašnjost, ali je ono realno, to je ispunjenost
realnošću i ono postoji kontinuirao i za svagda, dok se ono što sadržava sadržaj
doživljenog stalno mijenja.
„Brod našega života nosi, da tako kažemo neka bujica koja stalno nadire, a sadašnjost
postoji uvijek tamo gdje mi na tim valovima živimo, patimo, hoćemo, sjećamo se, ukratko
tamo gdje doživljavamo u punom opsegu naše stvarnosti, ali ta nas bujica stalno nosi dalje
i u istom ovom trenutku u kome buduće postaje sadasnje, sadašnje već tone u prošlost.„
(Dilthey, Izgradnja povijesnog svijeta u duhovnim znanostima, str.142)
Tako je kod naših pjesnika riječ o životu i njegovom tijeku i kako doživljavamo taj protok
vremena i što on za nas znači.
 
Prema tome, ova bi zbirka poezije bila i zbirka refleksivnih pjesama o fundamentalnim našim
životnim pitanjima, a koliko se uspjelo vjerno u predstavljanju tih fundamentalnih pitanja,
koliko se ta slika doživljenog čini prezentnom, tu ocjenu prepuštamo samom cijenjenom
čitateljstvu.
U svakom slučaju riječje o jako zanimljivom pokušaju, da se na jednom mjestu saberu i
predstave najzanimljivija pitanja poezije koja je ovdje shvaćena kao eho života samoga.
 
  Dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik,Adelaide, 12.05.2019.
 
 
 
OSVRT NA KNJIGU „EHO POEZIJE“ JADRANKE VARGA I IVANA DRAGIČEVIĆA
 
„Kad se bratska srca slože i olovo plivati može.“, prva mi je misao koja tako zorno oslikava
pjesme koje sam pročitala, a kad se slože jedna pjesnikinja i jedan pjesnik, dogodi se nešto
tako lijepo, praiskonsko, spojeno riječima sjete, ideja, velikodušnosti koji u čovjeku čekaju u
nekom svom latentnom stanju snova, da bi se iskazali kroz ovakvo pisano djelo što svojom
ljepotom i jednostavnošću posloženih riječi zrači i privlači pogled čitatelja željnog osobnog
nadahnuća koje se kao odnikuda rađa iz njegove duše kad pročita ovakve lijepe stihove.
U ovim stihovima se zrcali ona ljepota poezije koja spaja prošlost i budućnost, dan i noć,
nebo i zemlju i koja nam daje nadu, da će sva tama ugledati svjetlost dana u ljudskim
iskustvima protkanim zajedništvom, povjerenjem, poštovanjem, prihvaćanjem u poetičnosti
pisane riječi, a što ostaje kao trajno svjedočanstvo poznatih pjesnika po duši i nepoznatih
čitatelja koje će nadahnuti svojim postojanjem.
Zahvalna sam pjesnicima koji su napisali ovako lijepu poeziju i Bogu što imam čast pročitati
ove lijepe stihove i što mi providnost daje sposobnost, da čitam ono što piše: sve će biti
dobro u ovom svijetu.
 
Ljudske duše prepoznaju se po ljepoti, inteligenciji i mudrosti i koračaju iskustvima koja
plijene spoznajom pisane riječi koja trajno ostaje. Ta ljepota pisane riječi putuje od čovjeka
do čovjeka i svjedoči o skladu i harmoniji prirode i svijeta koji se ogledaju u ljudskom
djelovanju u svoj svojoj veličanstvenosti.
Glad za istinom ljepote uvijek nađe sitost srca u trenucima kad se nađu sukladne pjesničke
duše koje prepoznaju ljepotu poezije, da bi tako prepoznali snove i vizije onog drugog. Lijek
umu, duhu i duši uvijek je ljubav koja kreira životnost i balansira na žici iznad ponora gdje
se život rađa i umire iz dana u dan iz noći u noć, da bi kroz tamu umiranja spoznao svjetlo
života.
Čitala sam mnogo knjiga pjesama, ali nešto ovako lijepo što se zrcali kao povratna
informacija pjesnika pjesnikinji, nisam čitala. Pjesnikinjino JA u njoj i pjesnikovo JA u njemu
svjedoče o rečenom i nedorečenom koje se zrcale u iskrenim pogledima na istu pjesmu
dviju duša.
Jadranka pita:
„Na ovom globusu starijem od mog postojanja gori još uvijek to mjesto gdje stojim pa mi
reci, pjesmo moja mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li
to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopske svjetlosti.“
 
Ivan odgovara:
„Ostaju mi prazni odgovori bez pitanja
i to malo srce bačeno, da u tišini sanja
tko li se to tamo igra sa ljudskim sudbinama
taj ne zna za pjesmu u ljepoti dana.“
Stojim nijema zagledana u tišinu noći, naslućujem buđenje dana i ovaj globus plavi obasjan
sunčevim zrakama na kojem između redova piše: sukladnosti među ljudima je sve više i više.
 
Iz dubine moje duše ove riječi hoće van, zato, hvala vam, pjesnici Jadranka Varga i Ivan
Dragičević, na ovim divnim stihovima.
 
"Eho poezije", koji ste vi ostvarili ovim zajedničkim sustvaranjem dugo će odjekivati među
ljudskim naraštajima.

  Anđa Jotanović, književnica, Rijeka, 12.05.2019
 
 
  
  
 
 
O AUTORIMA
JADRANKA VARGA
IVAN DRAGIČEVIĆ
RIJEČI AUTORA
JADRANKA VARGA
IVAN DRAGIČEVIĆ
POEZIJA
ISPOD TAMNOG NEBA
NEBO NADE
ZA TEBE...
U BIJELOJ CRKVI
MAJSKO JUTRO
DVA VJETRA
KRUG NEOTKRIVENOG
ZATVORENA ISTINA
DVIJE RIJEČI
DVA SRCA
SUZA RASTANKA
REQUIEM
U REQUIEMU
BLAŽENSTVO
TRAŽENJA
TAJNA AMFORE
NOVO RAĐANJE
NA TRGU PTICA
NA TRGU PTICA
NEMA VIŠE
ZAJEDNO U PJESMI
TKO JOŠ VJERUJE LJUDIMA?
MOJ DALEKI PUT
MOŽDA
ESENCIJALNOST BITKA
PROBUDI ME U SVITANJE TKO ĆE MI REĆI?
POMIREN U SVOM BIĆU
U DALJINAMA VJEČNOSTI
BUDI SE, PROLJEĆE!
VEĆ PROVJERENO
ZABORAVLJENO VRIJEME
DUBOKO U TEBI
DUBOKO U SEBI
SJENA ŽIVOTA
MOJE SRCE U SJENI
NOĆ
VRATI MI MOJ SAN I SEBE
DUBOKA TAMNA NOĆ
KARMIČKI DRUGOVI
NEMIRAN SAN
GORI GORI, ZVIJEZDO MOJA!
NEKA GORI ZVJEZDA
SKORAŠNJI EKVINOCIJ, NESANICA
I JOŠ PAR SITNICA
TRENUTAK
TRENUTAK RAĐANJA
TRAGOVI U KALEIDOSKOPU ŽIVOTA
MOJI TRAGOVI
O MENI GOVORE
MA, PUSTI LJUDE
TRENUTAK NESTAJANJA
TRENUTAK NESTAJANJA
BROD
KADA BIH ZNAO
ISPOD MJESEČEVE SVJETLOSTI
NE BUDI ME
POKUŠAVAM OSTATI
POKUŠAJ
SUSRET DUŠE I SNA
USRET JEDNE DUŠE I SNA
NEMA PUNO TAKVIH DANA KAO ŠTO JE OVAJ
PROLJEĆE TVOJIH RIJEČI
BOL
MOJA BOL
SAN BEZ SNOVA
SAN U SNOVIMA
ZNAM, ALI NE DANAS!
ALI SAD!
NEŠTO
NETKO TE DOZIVA
IN MEMORIAM - ŠUŠKA
U PLAVOM NEBU SJEĆANJA
RIJEČI
SVJETLO I TAMA
DOLUTALA
SAMOTNJAK PROLJEĆA
SVJETLOST
ŽELIM
NA TRŽNICI
TAŠTINA
ZIDOVI SMIRIVANJA
BEZ NASLOVA
SKITNICA
SKITNICA
OBALE
TVOJA VILA
LICE ŽENE
LICE ŽENE
PUSTITE ME
DANAS SU ME PUSTILI
KRHOTINE
ZALAZI DAN
ŠAPAT DUŠE
LAKU NOĆ, ANĐELI
BESKONAČNOST
JA I MOJ ŽIVOT
ŠTO JE SA DRUGE STRANE?
MOJA ZVIJEZDA
ZAUSTAVI SAT
NEKA VRIJEME STANE, DOK SI SA MNOM
CVIJET KRAJ IZVORA ... JE SJENA DUŠE...
TVOJ CVIJET KRAJ IZVORA
ZAUSTAVLJANJE
KAD ZASTANEŠ
OKVIRI
BEZ OKVIRA
ŽELJA U NOVOJ . GODINI
NOVA ZBILJA
PLAMEN ŽIVOTA
ZIMA
BIJELA DAMA
PUT
DRUGI KORAK
OČI PUNE ZVIJEZDA
MAŠENKA
U PLAVOM NEBU
ZIMA
BIJELI DANI
MIR
TVOJ MIR
O, GORKA MOJA HRVATSKA!
HRVATSKA TUGO
GRAD
STOJI GRAD
POVEDI ME
POVEDI ME
OVA KNJIGA
DRUGA KNJIGA
TAJNA SNA
MOJ SAN
BIJELA TIŠINA
BIJELA TIŠINA - II
TAJNO MJESTO
GDJE JEDNA MALA DUŠA SPAVA
ODA ŠUŠKI
VRIJEME
VRIJEME PROTJEČE
TI
TI I TI
RAZDVOJENO JUTRO
PLAMEN ZA TEBE
BOL
BOLI I KUŠNJE
MOGU LI?
BUDNA NOĆ
GNJEV
GNJEV
GODINE
GODINE
VRIJEME UOČI NOĆI VJEŠTICA (HALLOWEEN)
OSJETLJIVOST
TAMA
TAMA
O, TUGO!
TUGO, MOJA TUGO
JESEN
JESEN ZA TEBE
ŠTO TI ZNAŠ O MENI?
ŠTO TI ZNAŠ O MENI?
SAMO NE PRIČAJ O NAMA, ŠUTI!
SAMO NE PRIČAJ, ŠUTI!
VRIJEME U DALJINI
NIKAD ME NEĆEŠ ZABORAVITI
NIKAD SE NEĆEMO ZABORAVITI
RUŽA
PRISJEĆANJE
ŠUTNJA
JESEN
ONO ŠTO OSTAJE
TRAŽENJE
ŠAPAT ANĐELA
ZAGLEDANA
SLUTIM
MAGLA
MAGLA
UZ PJESMU
UZ PJESMU
SATIMA
NJEŽNO SRCE
OTUĐENOST
OTUĐENI
TAJNA
SREO SAM
PORUKA
PORUKA
OČI
U SJENI SVOJE DUŠE
TA ČUDNA RIJEČ
UZALUD
JESENJI DAN
NEKOLIKO TVOJIH LATICA (POKLON PRIJATELJICI)
ZNAŠ LI?
JEDAN SVIJET
JOŠ UVIJEK
POGOVOR
PRIVLAČENJE
MJESTO
ZAMJENA
NESAVRŠENA SAVRŠENOST
TAJ MJESEC
CRVENI MJESEC
CRTICA
SLIKA
I TAJ TREN
BOJA SNOVA I LJUBAVI
U TRENU
RIJEKA
ČINI MI SE
ČINI MI SE
SUZA
SUZE
RECI MI, PJESMO MOJA
DA NEMA PJESME
ŠTO ZNAM?
ŠTO ZNAMO O NAMA?
PRIVID SREĆE
KORAK DO SREĆE
POKLON
POKLON U SNU
NEMOĆ
TAJNA VRATA
NEMA SLUČAJNOSTI
UVRNUTO MALO
 
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "EHO POEZIJE"
JADRANKE VARGA I IVANA DRAGIČEVIĆA
(dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik)
OSVRT NA KNJIGU „EHO POEZIJE"
JADRANKE VARGA I IVANA DRAGIČEVIĆA
(AnđaJotanović, kniževnica)
SADRŽAJ
 
6
 
7
8
 
10
 
11
13
 
16
 
17
18
19
20
22
23
24
25
26
28
29
30
33
34
35
36
37
38
39
40
42
43
44
45
46
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
66
68
69
70
71
72
74
75
76
77
78
79
80
82
83
84
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
186
187
188
189
190
191
192
194
195
196
197
198
199
200
201
202
203
204
205
206
207
208
209
210
211
212
213
214
215
216
217
218
219
220
221
222
223
224
226
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
240
241
242
243
244
245
246
248
249
250
251
252
253
255
256
257
258
259
 
 
 
261
 
 
 
265
 
272
  
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present