UVOD |
|
Moj otac je bio mornarički strojar. Nakon službovanja u ratnoj mornarici odlučio je ploviti |
na stranim brodovima kako bi uštedio novac za mirnu starost. Nije doživio starost, nego |
je nesretno nastradao na jednom pješačkom prelazu u Novom Beogradu u svojoj 64. |
Godini, ali je iza njega ostalo nekoliko fotografija i brodski dnevnik kojeg je sukcesivno |
vodio od travnja 1972. do veljače 1973. i to je sve što je ostalo od njega, jer je u |
ratnom kaosu nestala većina njegovih osobnih stvari, sva imovina i kućanski namještaj. |
Ovi dnevnici su uspjeli doći do mene zahvaljujući sretnim okolnostima, jer su razbacani |
osobni predmeti slučajno preostali kao nebitan njegov spomen, dok je sve drugo |
opljačkano ili uništeno. |
|
Sada se ti dnevnici predstavljaju čitateljstvu u nadi da će se ponešto u njima pronaći što |
može pobuditi interes, jer dobro govore o njegovom karakteru i osobnosti. Ti su dnevnici |
pisani latinicom, ali miješaju ekavicu s ijekavicom što nije čudno ukoliko imamo na umu da |
je najveći dio svog života proveo u Dalmaciji u Hrvatskoj, iako je podrijetlom iz |
srbijanske Šumadije. |
|
Prvi dio dnevnika koji se odnosi na prvo njegovo putovanje pisano je također štampanim |
slovima - ja sam to tako i ostavio, dok su u drugom dijelu dnevnika koji se odnosi na |
njegovu drugu plovidbu štampanim slovima uglavnom pisana imena luka i gradova u |
kojima je dolazio, prolazio ili noćio. |
|
Ja bih na koncu mogao reći da je to bio jedan težak život što se vidi i iz samog dnevnika |
koji vjerno opisuje njegova emotivna stanja, dileme, sukobe s ljudima tako da dnevnici |
predstavljaju vjeran dokument ne samo o mome ocu kao osobi, nego i o pomorskom životu |
kojeg ja nisam bio u stanju slijediti, iako imam spremu pomorca nautičara. |
|
To bi bio previše težak život za mene. |
|
| Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 17.04.2022. |
|
|
|