Utjelovio sam se kao stara duša u Splitu 14. travnja 1958.
 Roditelji su mi starosjedioci otoka Visa na kojem sam živio prve tri
 godine života. Nakon toga odselio sam se u Gospić, zatim u Pulu i
 u Zadar gdje sam polazio osnovnu školu i gimnaziju. Višu školu za
 socijalni rad završio sam u Zagrebu…
  
 Posvetio sam se raznim alternativnim duhovnim tehnikama.
 Astrologijom i meditacijom počeo sam se baviti već u gimnaziji.
 Čitao sam sve knjige o tim temama koje su mi došle u ruku. U to
 vrijeme počeo sam pisati duhovni dnevnik, prepisivati zanimljive i
 korisne citate velikih pisaca i duhovnih učitelja.
  
 Završio sedmodnevni tečaj Transcendentalne meditacije, višegodišnju Komaja školu yoge, Nove
 akropole i tečaj masaže i Radiestezije. Bio sam na tri trodnevna Intenzivna prosvjetljenja gdje sam
 doživio prvo iskustvo prosvjetljenja i na preko 100 Preporađanja. Sklonost prema tim područjima i
 prirodna nadarenost vodili su me k stalnom učenju i usavršavanju, kako bih mogao što više pomagati
 ljudima da budu zdravi, sretni i u kontaktu sa samim sobom.
  
 Izumio sam nekoliko kartaških igara, a među njima su najzanimljivije: "Dobar Herc", "Herc Pasijans" i
 "Herc domino"… Volim humor i objavljujem svoje viceve u novinama.
 
 Radio sam u KBC Rebro (Petrov bolnica i Bolnica Šalata), u "Sokol Šafranić", zaštitarskoj firmi, u
 kozmetičkom salonu… Osnovao sam i godinama vodio Go klub "Croatia" u Zagrebu, s namjerom da ova
 kreativna i duhovna igra Go, koja je nastala u Kini i proširila se preko Koreje u Japan i dobila ime Go
 pusti korijenje i na našim prostorima.
  
 Bavim se masažom, astrologijom, radiestezijom, pisanjem knjiga. Objavljene su mi četiri knjige: "Put
 nestalih oblaka", "Sreću treba uhvatiti", "Upoznavanje sebe" i "Akcija i Bog". Volontiram u Teozofskom
 društvu kao povremeni predavač. Služim se računalom. Aktivan sam na nekim društvenim mrežama i
 imam samostalni Blog pod nazivom "Sretni putnik". I dalje pišem knjige i predavanja.
  
 Moja izreka koja me vodi kroz život:
  
 Svaki dan je Božji dan - budi u istini, miru i ljubavi!
  
 Marijan Sviličić, Zagreb, Braće Domany 8
  
  
 
 
 
 
e-mail adresa: marijan.svilicic1@gmail.com
 
 
 
 
 
PROMOCIJA
Zahvaljujem svojoj supruzi koja mi je velika podrška i pomoć u samom radu (upisivanjem
teksta na računalo i što je uljepšala korice mojih knjiga sa svojim slikama), ne samo na
ovoj knjizi, već i na većini mojih knjiga. Također se zahvaljujem Ljubici Šego, profesorici
koja mi je lektorirala tri knjige i napisala pohvalne i prekrasne recenzije, Udruzi umjetnika
Vjekoslav Majer, Ljiljani Šiljak, profesorici i izdavaču većine knjiga, svima koji su pomogli
u nastajanju ove knjige i vama koji me podržavate dolaskom na promocije.
 
Sad budite veoma pažljivi jer ovo što ćete sada čuti o životu, nigdje nećete naći ovako
kratko i jasno.
Život nam nudi uvijek četiri mogućnosti: desno, lijevo, gore i dolje.
 
Desno i lijevo su igre ega i uma. Hoću li odjenuti sutra crvenu ili plavu košulju… ili, na
primjer: Hoću li naplatiti ovo predavanje 100,00 kn ili 1.000,00 kn.
Dolje je pad na životinjski nivo (strah, nasilje,…), a gore je put preko pozitivnih emocija
(ljubav, zahvalnost,…) do Boga u nama.
 
To je sve kao pet prstiju naših na ruci prema Ayruvedi. Palac (prostor) predstavlja nas
(onaj koji sve vidi). Kažiprst (zrak, pluća) je Bog u nama, a ostali prsti: srednji (vatra,
crijeva), do malog (zemlja, bubrezi) i mali prst (voda, srce). Za zdravlje i život koristimo
obje ruke i kad spojimo palac i kažiprst na jednoj ruci i u isto vrijeme na drugoj (ostale
prste ispružimo i ostanemo u toj poziciji 10 do 15 minuta. Vježbu ponavljajte tri do četiri
puta na dan i mi i Bog postajemo jedno jer se pojačava kretanje daha po cijelom tijelu.
Vježbajte mudre (koje po Sanskrtu znače 'pečat', 'znak')… i bit ćete zdravi, zaštićeni i u
jedinstvu s Bogom.
 
Da ne bude na samom početku sve ozbiljno – nudim vam četiri mogućnosti: A, B, C, D.
kao u kvizu „Tko želi biti milijunaš“, tri džokera:, pola-pola, pitaj znalce ili zovi izabranog
prijatelja.
 
Na putu do milijun kuna imate dva praga. Mi smo trenutno prešli drugi prag. Osvojili smo
32.000 kuna, ali to mnogi od nas ne znaju i žive kao siromasi.
Za naš kviz treba imati hrabrosti jer ga igramo svaki dan s usponima i padovima. Mi u
našem kvizu idemo k Bogu u nama preko 15 koraka, a ti koraci tope ego i um, čine nas
neovisnim o njima, odnosno oni postaju naše sluge, a ne naši gospodari.
 
Kao prvo (A) - trebali bi sami sebi postaviti elementarno (životno) pitanje kao što je:
„Tko sam ja?“ i sami doći do odgovora. A nakon toga, možda, dobijete neku od mojih
knjiga.
 
Kao drugo (B) - možete kupiti jednu od mojih knjiga po povoljnoj cijeni…
 
Kao treće (C) - ništa od vas ne očekujem jer nisam rob ega ni uma, ali se veselim
svakoj vašoj pažnji…
 
Kao četvrto (D) – ništa od ovoga ne morate raditi. Budite to što jeste, ali samo kad god
ste u prilici opustite se, otvorite srce i um, i to će vas najlakše dovesti do Boga.
 
Džoker pola-pola, u našem slučaju znači (da izbacimo A i B i izaberemo D) - da se pitamo:
Treba li nam to?“ i da odbacimo ono što nam ne treba u životu. A to znači da bi trebali
život pojednostavniti. Na primjer: manje gledati TV programe,
 
Džoker pitaj izabranog prijatelja, znači da smo društvena bića i da trebamo dijeliti i
koristiti naše znanje jer, sve ono što ne koristimo, je mrtvo.
 
Džoker pitaj znalce, znači da ponekad pitamo samog sebe nešto i da čekamo odgovor
koji ćemo dobiti, možda, za mjesec dana, ali će doći.
 
Ima li pitanja? Ako nema, pitam ja vas: - Što je Bog u nama?
 
Moj odgovor je – spajanje na izvor misli, o čemu i pišem u ovoj knjizi. 10% je svijest,
90% je podsvijest i stres, a ispod podsvijesti je izvor misli.
 Autor
 
 
 
Esejističko putovanje kroz Sviličićeva Vrata sreće
 
Ovo je već peta knjiga plodnog književnika kroz koju sam prošetala da bih uspješno
otključala Vrata Marijanove sreće. Rado priznajem da su me stvaralački, kreativni,
zanimljivi napori autora uspjeli toliko zainteresirati i zaokupiti da sam s užitkom proputovala
kroz autorov svijet i prihvatila ga, kao da sam i ja jednim velikim dijelom sudionica njegova
svijeta, kao da se i sama prepoznajem u onome o čemu se istinski trudi da nam kaže, da
nas uvjeri da je taj njegov koloritni, životni svijet i moj, i naš svijet i da ga kao takvog i
priznajemo. Marijanova djela satkana su od iskustvenog doživljava, a stvarana s toliko
lakoće, sa stilom toliko naoko jednostavnim, vještim, a zapravo složenim da, kada već
krenemo u promenadu kroz njegov svijet, kada prođemo kroz Vrata sreće, povratka više
nema. Ne poželimo zastati, okrenuti se, vratiti, nego idemo dalje i odjednom tvorac
postajemo mi, zaboravljamo tko se skriva iza tih vrata koja najprije skromno, gotovo
stidljivo, pa i nevoljko otključavamo ih, a onda se više ne osvrćemo unazad, krećemo
dalje i poistovjećujemo se s tvorcem, postajemo dio njega, duše njegove dobre, zdrave,
neiskvarene.
I, evo nas sada na njegovom petom putovanju (ako se ne varam) u kojem sudjelujemo i
mi, ne samo kao čitatelji nego i kao sudionici i sve se odvija filmskom brzinom i mi uživamo
u društvu našega maestra.
 
Sam autor, inače skroman da ne može biti skromniji, u jednom trenutku, nadahnuto nas
moli da budemo veoma pažljivi jer, ovo što ćemo sada čuti o životu, nigdje nećemo naći
ovako kratko i jasno. I u pravu je.
 
Doznajemo da nam život nudi uvijek četiri mogućnosti: desno, lijevo, gore i dolje. Desno i
lijevo su igre ega i uma. Dolje je pad na životinjski nivo (strah, nasilje,…), a gore je put
preko pozitivnih emocija (ljubav, zahvalnost,…) do Boga u nama. To je, uvjerava nas
autor, kao pet prstiju naših na ruci. Palac (prostor) predstavlja nas (onaj koji sve vidi).
Kažiprst (zrak, pluća) je Bog u nama, a ostali prsti: srednji (vatra, crijeva), do malog
(zemlja, bubrezi) i mali prst (voda, srce). Za zdravlje i život koristimo obje ruke i, kada
spojimo palac i kažiprst na jednoj ruci, i u isto vrijeme na drugoj (ostale prste ispružimo),
ostanemo u tom položaju 10 do 15 minuta.
 
U svojim književno-znanstvenim radovima Sviličić često piše rasprave o hari jer je shvatio
da je ona važna kao i srce. Hara se nalazi dva centimetra ispod pupka, po nekim izvorima,
odnosno isto toliko unutar tijela (ili dva prsta – po drugim izvorima). Ovaj nematerijalni
duhovni centar je kontakt s fizičkim svijetom. Sviličić to iskustvo opisuje kao leptiriće u
trbuhu i dodaje da je to poput bombona, koji što više se topi, postaje sve slađi i slađi,
krećući se prema srcu. Njegovo mišljenje je da trebamo napuniti haru energijom
(zamišljajući svoje tijelo kao energiju), pa tek onda disati, vizualizirajući da, dok udišemo
zrak, on grebe našu kralježnicu iz nutrine tijela od dna prema gore (vratu). U ovu
recenziju ne mogu stati sve zanimljive i korisne upute i objašnjenja koja nam nudi tvorac
Vrata sreće što je, naravno, velika šteta, ali zato je moja dužnost kao recenzentice da
upozorim čitatelje da zavire u ovu vrijednu i, zaista, zanimljivu i poticajnu studiju kako bi
zadovoljili svoje znatiželje i potrebu za dubljim analizama što ja toplo preporučujem. Samo
da dodam jednu lijepu misao samoga autora: - Kad energija iz hare (manipure), gdje je
smješten ego, poteče u anahatu (srčani centar) – nestaje ego i budi se ljubav. Mi se
topimo i ostaje samo svijest, ljubav i blaženstvo.
 
Ne mogu odoljeti , a da ne izdvojim iz tog teksta komentar samoga tvorca djela: -
Zahvalnost je često dvosmjerna ulica, pogotovo ako ste siromašni. Ako zahvalnost
mijenjate za novac, onda ne morate biti zahvalni, jer vas to odvaja od Boga u vama… I
na kraju, vidio sam zahvalnost u maloj knjizi „Umijeće mirovanja“ 'budiste' Pico Iyer. To
je tako mala knjiga, a on je iskreno zahvalan svima koji su mu pomagali u nastajanju te
knjige, napisavši zahvalnicu na dvije stranice.-
I, eto, da ne idem u nedogled s nabrajanjima i analizama, vrijeme je da se baš ovdje,
među tim našim rukama, zaustavim, a vama svima od srca želim da uspješno otključate
Vrata sreće i krenete na izazovno putovanje koje ima za svrhu da vas i nas svih usreći i
da se prepoznamo u ovoj lijepoj, vrijednoj, edukativnoj knjizi Vrata sreće kvalitetnog,
ozbiljnog pisca Marijana Sviličića. Uživajte u čitanju ovoga divnoga gospodina čija je duša
meka, topla, svilena (što potvrđuje i njegovo prezime). Do idućeg javljanja jer ovaj
vrijedni, marljivi pisac ne odustaje, nego punom parom i dalje stvara za svoju osobnu
i našu radost.
 
 Recenzentica Ljubica Šego, prof., književnica
 
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili dvije knjiga gospodina Marijana Sviličića.
Te knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji
od sljedećih linkova
 
"Putovanje do vrata sreće"; (2022) digitalne-knjige.com
 
http://www.digitalne-knjige.com/svilicic.php
"Akcija i Bog"; (2022) digitalne-knjige.com
http://www.digitalne-knjige.com/svilicic2.php
 
 
  
  
 
 
PROMOCIJA
 
SLOBODA
SLOBODA (2)
HARA
SADAŠNJOST
PTIČJA PERSPEKTIVA
GO IGRA I ŽIVOT
PRAVILA KARTAŠKE IGRE „DOBAR HERC“
ZAHVALNOST
KUNDALINI, ČAKRE I MANTRE
HUMOR, TAJNO ORUŽJE
ZAŠTO SMO TU?
PRUŽIMO RUKE
PRIČE O TANTRI
MILOST
KREATIVNA RADIONICA
SVE MOGUĆNOSTI
SVE JE U NAMA
RJEŠENJE PROBLEMA
PAŽNJA!
PITANJA
VELIKA RAZMIŠLJANJA
SVJETLO I TAMA
VRIJEME
PUT
BORBA
BOG
BUDHA
JOGA I BUDIZAM
DOBRI DUPINI
MISLI, OSJEĆAJI I TIJELO
ISKUSTVO
KRALJEVSKI PUT
VRHOVNO SAZNANJE
DVA STABLA
KOVAČI SREĆE
ŠTO SU MISLI?
SPAŠAVANJE LJUBAVI
SLOVA I BROJEVI
VJEŽBE ZA BUĐENJE
IGRE I IGRICE
HERC DOMINO
NA PUTU
UM, RAZUMIJEVANJE I EGO
ZNANJE I RAZUMIJEVANJE
ČUDA
MOJA PRIJATELJICA
ANĐELI
PROGRAMI KAO IGRA
MANIPURA
ISPLIVAVANJE
CJELOVITOST
PUT DO PROSVJETLJENJA
DNO
ISTINA I MIR
ISUS
NAVIKE
PRAVO PITANJE
SPONTANOST
VRATA SREĆE
UPOZORENJE
BILJKE
DJETE I ČOVJEK
NAŠA PRAVA PRIRODA
BROD KOJI TONE
UČITELJI I UČENICI
ZAŠTO VOLIM UČITELJE
ŽIVI SMO
BOŽJA DJECA
 
OSVRT NA KNJIGU – VRATA SREĆE
ŽIVOTOPIS AUTORA
SADRŽAJ
 
 
7
 
10
11
13
16
23
25
30
33
35
39
49
51
53
55
56
60
62
64
66
67
69
70
71
73
74
75
76
78
80
81
83
84
86
87
89
90
92
94
95
101
105
107
110
111
113
114
117
118
122
125
126
127
128
130
132
133
134
136
138
140
141
143
145
147
148
150
153
155
 
168
171
172
 
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present