| KAPLJE OD LITERARNIH UGODA |
| |
| Književnik Milan Rupčić potpisuje novu pjesničko-proznu zbirku Kaplje od vremena, kojom |
| nastavlja graditi svoju poetiku. Zbirka se očituje velikim zanimljivostima s formalne i |
| sadržajne strane. U ovom ćemo ih tekstu nastojati opisati, no krenut ćemo od naslova |
| kao važnog mjesta u tekstu. |
|
| Sintagmatski izraz kaplje od vremena predstavlja usmeno književni izraz (od vremena) i |
| time se evocira pjesnička i kulturna tradicija. S te se strane Rupčićevo stvaralaštvo |
| dopunjava, čineći horizont očekivanja prijemčivijim za čitateljsku i kritičarsku publiku. |
| Zavičajni areal i njemu svojstvena baština, kao i mnoge druge poetičke odrednice njegova |
| pjesništva, pripadaju vrlo zavidno razrađenoj tradicionalnoj poetici. |
|
| U navedenoj se zbirci Rupčić kreće raznorodnim putanjama. Prije svega, to su uzusi |
| ispovjednog i refleksivnog pjesništva. U ispovjednom pjesništvu prevladava intimistička |
| (ljubavna) tematika, dok su u refleksivnom prisutne brojne općeljudske teme.Važno je |
| naglasiti kako je refleksivno pjesništvo u ovoj knjizi iznimno razvedeno i tako se, inače |
| ustaljene teme, vrlo pomno razrađuju. Zato, refleksivna tematika zaslužuje posebno |
| sagledavanje. Ona se, prije svega, izražava stihom govorne komunikacije što daje |
| pjesničkoj građi ton nepatvorene ležernosti, sugestivnosti i dubine. |
|
| Pjesma, kojom je naslovljena zbirka, postavlja odnos pjesnika i čitatelja koristeći |
| asocijativne zamjene (riječi, misli, redci) za pjesmu i postavljajući ideju knjige kao špilje. |
| U pjesmi Pišem, znači postojim, koju možemo smatrati temeljnim načelom očitovanja |
| pisanja pjesme (uz preoznačavanje Descartesove krilatice), nalazimo iznimno izražajnu |
| snagu figure usporedbe i asocijativnog motivskog niza (kosac, žetelac, težak, orač) kojim |
| se opisuje pjesnik kao radnik, kovač i tvorac riječi i teksta. Uz motiv sizifovske muke, |
| sama se ideja osnažuje. |
| |
| Ostale refleksivne pjesme uporabljuju ideje prolaznosti i vječnosti i to u jednoj mudrosnoj, |
| iskustveno obilježenoj tematizaciji. Pjesme, koje se snagom najviše ističu u tom sloju, |
| su (Druga šansa, Ispisane stranice, Zrnce u svemiru). |
|
| Orijentacija na prošlost i sjećanja, koja rezultira nostalgičnim govorom lirskog subjekta, |
| prisutna je u pjesmama (Leti vrijeme, Snovi ispod vremena, Deveti život, Sjećanja ). Njima |
| autorski ton još više izoštrava nostalgičnu tematiku i tvori nerazdruživ zagrljaj s vlastitom |
| stvarnom osobom. |
| |
| U pjesmama (Iskupljenje, Zagledati dublje, Davati više i Biti zagrljen) nostalgični se sloj |
| puni i uzvišenim značenjem u kojima se propituje vjerovanje, doživljaj smrti kao punine |
| ljudskog bića i iskupljenje za greške u životu. Važno je naglasiti kako subjekt pritom |
| razigrava samu ideju i svoj svijet, njegova ludička funkcija olakšava mudrosnu poziciju i |
| time se izraz čini prijemčivijim, jasnijim i estetski kvalitetnijim. |
|
| U ispovjednoj tematici postoji personalni glas samog subjekta koji izražava svoje želje i |
| misli (npr. pjesma Valovi za dušu), no i one intimističke, u kojima se tematizira ljubav, koja |
| je temeljna u razumijevanju i pripadanju ljudskih bića (Gramatika snova, Ona je, Utjeha, |
| Jesen je, kiši). |
|
| Osim intimističke tematike, u ciklusu Mlin na Otešici, postoji zavidan broj pjesama |
| evokacijske naravi koje vješto prianjaju u Rupčićevu zavičajnu poetiku. Njih možemo |
| povezati s ispovjednim intimizmom na smisaonoj razini. U njima se sjajno razrađuju |
| obiteljska sjećanja (Otešica i mi), kozmičko jedinstvo čovjeka i zavičaja (Rijeka, obale i |
| mi), evokacija starih običaja i življenja (Momačka, Djevojačka, Šapat breza, Milozvučje, |
| Pogled na Jaginicu) i manifestna pjesma Lika, koja se nadaje kao dojmovni rukovet |
| prošlosti i sadašnjosti, izražena toplim, iskrenim i životnim metaforama, koje time |
| literarnosti daju na težini. |
|
| U formi Limerick, Rupčić ispisuje ciklus Od Limericka do Rastoke. Tim činom širi prostor |
| svog književnog stvaranja, istražuje i nove mogućnosti. |
| |
| Tu oblikuje epsku poeziju koja usmeno književnom evokacijom vješto opjevava zgode i |
| crtice iz života svojih sumještana ili znanaca, opisujući time njihove karaktere i osobine |
| naravi. Sadržaj i ton su ironični, humorni i topli, kako ta forma predmnijeva u zadatom |
| okviru. |
|
| U dijelu Pripovijetke, Rupčić pripovjedač, kao i u prethodnoj knjizi, ustrajava na |
| dokumentarističkoj građi i njezinoj literarizaciji, vođenoj tonom usmenog pripovjedača. U |
| stilu pravog pripovjedača Rupčić ne predmnijeva strogi dokumentarizam kakva etnografa |
| ili drugog istraživača baštine, već čovjeka izraslog iz navedenih okolnosti, koji humornim i |
| sentimentalističkim tonom oblikuje svoja sjećanja u dragulje, koji se nižu na niski njegove |
| - zavičajne poetike. |
|
| Pretpostavljamo da će Milan Rupčić, koji sada već ima pozamašan broj napisanih i izdatih |
| knjiga, postati jedno od nezaobilaznih imena i regionalne ličke književnosti. Koliko god |
| regionalizam djeluje arhaično danas, toliko je važno obnavljati ga i izgrađivati njegovu |
| životnu vitalnost. |
| |
| |
|
