Milan Rupčić rodio se (l5.siječnja 1948.) u Vrbovljanima
 kod Okučana.
  
  Kako se mali Ličan rodio u srcu Slavonije?
 
 Bilo je to vrijeme poraća, nakon Velikog rata. Kuća djeda Martina
 Rupčića (Trutine) u Rastoci kod Smiljana, bila je puna djece,
 stasalih za samostalan život. Skromnost i neimaština pokrenuli su
 poznati lički egzodus odlaska ljudi od kuće, nazvan "trbuvom za
 kruvom". Kako tko, netko na školovanje a neki na rad u tvornice
 - gdje se tko snađe u to dinamično i burno vrijeme.

  Kao i sedmero braće i sestara i djevojka Kata uputila se u svijet za svojom sudbinom, boljim i sigurnijim
 životom. Tražeći zaposlenje našla ga je, sticajem okolnosti, u Slavoniji. Tu je srela zgodnoga i
 pristalog Simu, planula ljubav na prvi pogled - što bi rekli: "lička vatra zapalila slavonsku slamu"...
 
 I, tako, rodio se mali Milan. Ali, slama ne gori dugo, nitko se ogrijao nije, vatra se ugasila. Nakon
 godine dana samohrana Kata dolazi sa sinom u Zagreb. Smješta se u jednu sobicu na Roosweltovu
 trgu (današnja Gospodarska komora) kod ujca Tome Jelića. Nalazi ubrzo i posao, ali dijete ostaje
 samo jer ga nema tko čuvati. Odlučuje sina povjeriti didu Martinu.
 
 Tako se mali Milan, u dobi od 3-4 godine vratio svojim ličkim korjenima i praiskonu, kod djeda
 u Rastoku.
 
 Tada je život u Rastoci bio vrlo živ i dinamičan, s puno naroda, u svim kućama i na rodnim poljima i
 oranicama brojni članovi obitelji različitih generacija i dobi, radila je osnovna škola s bogatim
 društvenim i zabavnim životom. Uz puno seoskog rada, čuvanja blaga, odlaska u drva i sličnih
 poslova, našlo se vremena i za mnogo dječjih događanja.
 
 Tako Milan počinje i proživljava djetinjstvo, stiče prva znanja i iskustva. Tu stvara i svoje
 svjetonazorske temelje. Istina, nije okružen obiteljskom toplinom i roditeljskom ljubavlju. Bez
 roditelja, sestre ili brata, samo s djedom i ujakom, bez i bake, rekli bi oskudno ličko življenje.
  
 U rastočkoj školi polazi i prva četiri razreda osnovne škole. Drugi dio školu nastavlja u Zagrebu, po
 odluci majke i njenog novog čovjeka, a zbog rješavanja uvjeta stanovanja. Osnovnu školu završava
 1963.g.
  
 Poslije osnovne škole roditelji ga upisuju i upućuju na školovanje u srednju vojnu školu u Zadru, koju .
 završava 1967. Zadar i bogata školska biblioteka ostavljaju upečatljiv trag. Školske raspuste uvijek
 provodi u Rastoci s djedom i ujakom
  
 Nakon trogodišnjeg službovanja 1970. vraća se u Zagreb gdje i ostaje trajno (tada prvi put vidi i
 upoznaje oca).
  
 Nastavlja školovanje uz rad i diplomira organizaciju rada te politologiju 1989. Prvo zaposlenje našao
 je u tvornici ambalaže a raditi je nastavio u Radio-televiziji.
  
 Ponosan je i na svoj sindikalni rad, boreći se za boljitak i veću dobrobit radnika. To baš i nije pomoglo
 u poslovnoj karijeri u firmi ali je stvaralo zadovoljstvo i omogućilo profesionalni rad u sindikalnoj
 organizaciji grada.
  
 U međuvremenu stekao je status oca četvero djece, sada već odraslih ljudi. Burno je to vrijeme i
 dinamično, ispunjeno mnogim aktivnostima i obvezama na oblikovanju i usmjeravanju djece. Bilo je
 vrlo zahtjevno i sadržajno. Može se reći - trud se višestruko opravdao.
  
 Život i turbulentno vrijeme u kojem je živio i radio bili su inspiracija nekih tekstova.
  
 
 
 
 
e-mail adresa: milank.rupcic@gmail.com
 
 
 
 
 
MUDROST UTKANA U STIH
 
Stihovi Milana Rupčića stvaraju galeriju umjetničkih slika koje otvaraju dušu čitatelja i
bude emocije.
Veličanstvena priroda Rastoke, u kojoj je odrastao, oblikovala ga je, prvenstveno kao
čovjeka, a onda i kao vrsnog umjetnika: ...Utkala si ljubav prema prirodi / smisao za lijepo
i skladno / i brižnost o drugima i slabima...
 
U prvom dijelu zbirke – Mjesec nad Otešicom, nostalgična se prisjećanja na boje, mirise i
zvukove zavičaja isprepliću s bolnim slikama praznog doma, kao zahrđalog spomena
neostvarenim obećanjima o povratku. Čežnju potaknutu sjećanjima produbljuje svijest o
sadašnjem vremenu koje je obilježeno površnim zna- njima, lošim kopijama i povijesnim
reprizama: „Novi“ umjetnici i umjetnine / trebaju i novu publiku/ za neke stare slike i
predstave.
 
Istina o pravoj svrsi čovjekova postojanja gubi se u vrtlogu besmislenih sukoba
uzrokovanih željom za posjedovanjem. Ispod prašine vremena nestala su i vrijedna znanja
starih, vrsnih majstora: Znanja duboko zakopana / pod naslagama vremena,/ zahrđao
lanac tradicija,/jede ga vlaga zaborava.
Rupčićeve Limerick pjesme, oblikovane od pet vješto nanizanih akcenatskih stihova stroge
forme, inspirirane su crticama iz života pa su tematski vrlo različite. Ljudske sudbine,
karakterne osobine, te uvriježe- ne navike nepresušan su izvor kreativne pjesničke
imaginacije. Humor prožima odabir bliskih i prepoznatljivih motiva (zagrebački purger,
sloboštinski penzić, zagrebački gospon, šibenska braća, splitski... ), a dodatno je naglašen
dijalektalnim izražavanjem te umjerenom ironijom i satirom. Takvi smo kakvim nas i drugi
vide.
 
Društveno- kritičko promišljanje snažna je odrednica Rupčićeve osobnosti, što je i ovdje
prisutno.
Haiku pjesme prenose jasnu pjesničku sliku, vrlo često popraćenu dojmom, odnosno
čovjekovim unutrašnjim doživljajem: U stogu sijena/ miš dočekuje zimu/ s obitelji. Te su
pjesme jednostavne i rasterećene patetike, a slika koja se njima oblikuje je poput skice
koju nadopunjuje čitateljeva mašta. One potiču na razmišljanje o neodvojivosti čovjeka
od prirode te raspršuju iluziju o čovjekovoj nadmoćnosti.
 
Haiku poezija nas oplemenjuje – uči nas pridati pažnju nečemu, naizgled običnome i u
tome prepoznati ljepotu.
 
Prije Aforizama, kojima Rupčić završava ovu zbirku, priložena je „uputa“ o čitanju, jer
osvještavanje istine može imati trajne posljedice.
 
Tvrdnje su izrečene na duhovit način, pa kada se smijete slikama, koje nam je Milan
oslikao riječima, znajte da se, zajedno s Milanom, smijete – istini.
 
U ponekim aforizmima glupost je personificirana (Glupost sa zastupničkim imunitetom;
Gluposti ne treba motorističkakaciga; Gluposti imaju svoju republiku, kraljevstvo ili
carstvo), što jasno pokazuje da glupost u velikoj mjeri upravlja društvenim procesima.
Ona je eskalirala s tehnološkim napretkom i modernizacijom društva, u smislu komunikacije
i informatizacije (Po mailu se dan poznaje; S mobitelom nikad nisi sam...). Nestajanje
direktne komunikacije rezultiralo je bujanjem površnosti i nesigurnosti te nepostojanjem
stvarnog znanja i nepoznavanjem prirodnih zakona. Ljubav se više ne iskazuje dodirom ili
pogledom kao ogledalom duše, već sms-om i prikladnim gif-om. I eto plodnog tla za rast i
razvoj gluposti!
 
Nije lako osjetiti posljedice gluposti na vlastitoj koži, ali u gomili gluposti i naša vlastita (a,
ne možemo je poreći) više nema toliku snagu.
Glupost je čovječji proizvod, koji se i dalje uporno uzgaja. Prestat će onoga trenutka kada
uspijemo racionalno sagledati posljedice svoga djelovanja i kada je zamijeni – mudrost.
 
U moru beskrajnih propagandnih trikova, kvaziintelektualnih frazeologija, mondenih
apstraktnih prenemaganja, prava je rijetkost susresti stvarnog, iskrenog, prirodnog i
razumljivog umjetnika riječi – kakav je Milan Rupčić.
 
Ovu knjigu smatram istinskim poklonom duši, pravim poetskim biserom.
 
Neka se pjesnikovi krugovi, kao na vodi, dalje nesputano šire, do čitatelja, koji će u
čitanju doživjeti sav smisao nalaženja na zajedničkoj doživljajnoj obali.
  Maja Grubišić
 
 
  
 
  
 Književnik Milan Rupčić, literarni rad započeo je relativno kasno, zbog čega do sada ima
 deset izdanjazbirki pjesama, pripovijetki, haiku-pjesama, limerick-pjesama, tradicijskih
 napjeva i aforizama.
  
 Kronološkim redom to izgleda ovako:
  
 Sjećanja pod hrastom; pjesme, 2012. g.
  
 Sjećanja pod hrastom; dopunjeno izdanje, 2013. g.
  
 Kaleidoskop jednog života; pjesme, 2013. g.
  
 Iz okrugle krletke; pjesme, 2014. g.
  
 Nakon isteka; pjesme, 2016. g.
  
 Kamen u grudi snijega;pjesme i pripovijetke,2017.g
  
 Kaplje od vremena; pjesme i pripovijetke, 2018. g.
  
 Boje, zvuci, mirisi; haiku-pjesme, 2018. g.
  
 Mi ili o nama; limerick pjesme, 2018. g.
  
 Krugovi na površini, zbirka radova, 2019.g.
  
 
  
  
 
 
Mudrost utkana u stih
Mjesec nad Otešicom
 
Nova svanuća
Pjesma srca
Zaleđene slike
Obećanja
Vraćena pošta
Spoznaja
Strah od pitanja
Prošlost i sadašnjost
Novo staro
Filigrani i kovači
Spirala nestajanja
Ubrati jabuku
Moje pisme, moja dica
Zašto ih voliti
Iza vremena
Noćni sati
Trava u domu
Limerick pjesme
Haiku pjesme
 
Slike iz zavičaja
Na valu uspomena
Koloplet od sudbine
 
Aforizmi
 
Politika i oko nje
Glupost naša, nepresušna
E-mailovi naši svagdašnji
Prinčevi, kraljice i konji
Nekada i sada
Radnička prava i slobode
O vranama i vrapcima
O vukovima i ovcama
Promocija naša nasušna
Amo-tamo i natrag
Zaključne misli
Milanov poučak
 
Drugi o Milanu Rupčiću
Epilog
 
Neke riječi i izrazi
 
Iz biografije pisca
 
Bibliografija
 
Sadržaj
 
 
7
10
 
11
12
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
 
31
 
52
 
53
67
79
 
88
 
89
90
102
104
105
108
110
110
113
114
116
119
 
121
 
133
 
135
 
140
 
144
 
145
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present