| | POEZIJA DOMA I SRCA - OSVRT NA PJESNIČKU ZBIRKU |
|
| | „KUĆE NA BRDU" KLARE POLAK POLJAREVIĆ |
| | |
| Zbirkom „Kuće na brdu"" veteranka pjesničkog izričaja Klara Polak Poljarević |
| | otškrinula nam je vrata svoje kuće, svog doma i dopustila nam da zavirimo u |
| | njeno carstvo, u njenu intimu. Otvorena i iskrena u svom stihotvorju kao i uvijek, |
| | čitatelju otkriva kakva njena kuća zaista jest, ali i mnogo više od toga. Tih 28 |
| | pjesama, koje je poetesa uplela u cvjetni vjenčić ili u ponosni lovorov vijenac i |
| | povezala ih viticom doma, zadiru mnogo dublje od temelja kuće i mnogo dalje od |
| | dvorišta kuće dotičući se univerzalnih tema i osjećaja koje nam kroz stihove |
| | vješto iznosi Klara - autorica, pjesnikinja, žena, majka, baka, stanarka. |
|
| | |
| | Čitajući zbirku saznajemo da je njezin dom nedavno obnovljeno seosko imanje s |
| | drvenim prozorima, velikim dimnjakom i s dvorištem punim vegetacije koja krasi |
| | okućnicu. Opisujući svoju kuću pjesnikinja nerijetko poseže za usporedbom i vrlo |
| | živopisno čitatelju dočarava izgled svog doma. |
|
| | |
| | „Kroz dimnjak moje kuće/ izlaze crne misli/ ko crne žice. |
| | Na krovu joj raste/ crna kosa. |
| | Drveni prozori su nasmijani/ kao usna harmonika. |
| | Ona je egzotična i puna zvukova./ Moja kuća - tamnoputa Romkinja" |
|
| | |
| | Uz zanimljive opise poetesinog doma, čitajući zbirku spoznajemo i što ta zgrada |
| | od kamena, cigle, drveta i betona za autoricu predstavlja. A, predstavlja cijeli |
| | jedan svijet prepun misli i asocijacija, prožet bogatom lepezom emocija. Kroz tu |
| | poeziju svoga doma Klara progovara o doživljaju sebe i svijeta koji je okružuje, |
| | saznajemo o njezinim raznim životnim iskustvima i njezinim pogledima na društvo |
| | u kojem živi. Svijet izvan kuće je i lijep, ali i okrutan, surov pa nerijetko iz stihova |
| | iščitavamo i društvenu kritiku i osudu pada javnog morala („Šapućem joj da ne |
| | bude gorda…"", „Moja kuća ima i neprijatelje…""). No, ipak se sve čini lakše i |
| | ljepše kada se promatra iz mirnog kuta vlastitoga doma. |
|
| | |
| | „Iz dvorišta moje kuće/ svijet je miran san/ |
| | malo žut,/ malo plav,/ malo gorak,/ malo slan. |
| | Omeđen je/ tarabama/ i teškim kamenjem |
| | koje priča/ sage beskrajne" |
| | |
| | U mnogim pjesmama autorica nam otkriva odnos sa svojim domom. On je topao, |
| | intenzivan, osebujan i pun kontradiktornosti. Za Klaru njena kuća je i starica i |
| | mladenka; kuća je ljuti i nervira, ali ipak je obožava („Lijepa je..""); kuća raste, |
| | a Klara stari… No, kuća joj daje nadu, hrani je svojom ljepotom, a ona kući |
| | povjerava bol i stradanja koja je proživjela („Moja kuća još raste…""). Odnos je |
| | to pun razumijevanja, primanja i davanja, iskrenosti i bliskosti jer njih dvije |
| | proživjele su mnogo toga - i lijepog i ružnog. |
|
| | |
| | „…Čemu riječi/ kada se razumijemo, / u zagrljaju postajemo/ jedno. |
| | Vezuju nas i suze/ i znoj i strah/ i bijes i smijeh/ i pokoji grijeh" |
|
| | („Moja kuća me grli…") |
| |
| | Pjevajući o svom domu autorica najčešće poseže za personifikacijom. Svoju |
| | kuću mnogo češće predstavlja kao živo biće, sustanara nego kao zgradu u kojoj |
| | obitava. („Moja kuća je gostoljubiva…""). Klarina kuća je i vesela i dobronamjerna |
| | i za sve otvorena („Moja kuća pozdravlja…""), ali je i tvrdoglava i uporna i |
| | ponekad nestrpljiva („Moja kuća je prava namiguša…""); ne jadikuje, ne tuži se i |
| | ne moli, ponosna je („Moja kuća je čudo…""); pogađa je nepravda i tjera je |
| | na suze („Moja kuća zna i zaplakati…""), ali usprkos svim nedaćama puna je |
|
| | optimizma. |
| | |
| | „Moja kuća/ima i neprijatelje,/mrke poglede,/plave usnice,/ |
| | i prste gorostasa/u šake savijene. |
| | |
| | Al' ', ona se ne boji/ona se bori -/optimizam njezin,/ njezina vedrina, |
| | jači su od gnijeva/modernih bogova."" |
| | |
| | Autorica je saživljena sa svojim domom jer je dio nje i njenog svijeta. Klarina |
|
| | poezija doma je većinom autobiografska jer oživljavajući i personificirajući kuću, |
| | Klara je najvećim dijelom opisala samu sebe i svoje osobine. Otvorivši vrata |
| | svoga doma, otvorila nam je vrata i svoga srca. |
| | |
| | Mnoge pjesme u zbirci odišu ambijentalnošću, sjetom i nostalgijom nekih davnih, |
| bezbrižnijih dana. („Iz dvorišta moje kuće…,""Da, baš tako…"", „Moja kuća miriše |
| | na dunje…"" ). Neke pjesme autorica je začinila i humorom („Moja kuća ljeti ide |
| | na godišnji odmor…""), pogotovo pri aludiranju na troškove koje obnavljanje i |
| | održavanje kuće iziskuje („Kuću moju šaljem u školu…""). Uz to, pjesnikinja |
| | nerijetko koketira s referencama iz književnosti pa tako dovodi tri lipe ispred |
| | kuće u korelaciju s Čehovljevim sestrama i Gracijama („Moju kuću čuvaju tri |
| sestre…""), a koristi i biblijsku simboliku („U potkrovlju moje kuće Adam spava…"). |
| | |
| | Unutar zbirke tri pjesme („Moja kuća ima povijest…"",Moja kuća ima |
| | budućnost…"", „Sadašnjost moje kuće…"") tvore pjesničku i vremensku cjelinu |
| | progovarajući o prošlosti, budućnosti i sadašnjosti pjesnikinjine kuće. Išibana i |
| | izranjavana u prošlosti, izmorena, no uporna u renoviranju u sadašnjosti, ta kuća |
| | ima svjetlu budućnost koja leži u budućim generacijama koje će je nastanjivati |
| | i oplemenjivati. |
|
| | |
| | „Budućnost je njezina/ u ručicama,/ u bucmastim nožicama/ u |
| | kosici, u prstićima/ mojih rođenih/ i budućih unuka"".. |
|
| | („Moja kuća ima budućnost…") |
|
| | |
| | Kuće na brdu, kuće u dolu, kuće uz prugu, kuće na moru... mnoge kuće čekaju |
| | svoje vlasnike…čekaju napuštene, oronule, osamljene. I Klarina kuća čekala je i |
| | dočekala stanarku koja je napunila njene zidove i sobe nježnošću i ljubavlju i od |
| | stare kuće načinila novi topli dom. Nakon bezbroj novih početaka i godina |
| | lutanja, Klara je konačno našla smiraj i svila svoje gnijezdo. |
| | |
|
| | „Ej, kućo moja,/ zagrljaju moj!/ Dosta je bilo lutanja!"" |
| | |
| | Kroz stihove ove zbirke upijamo boje, mirise, zvukove i okuse Klarine kuće. |
| | |
| | Osjećamo toplinu i blagost koju pruža vlastiti dom. Za Klaru je kuća sigurna |
| | oaza iz koje svijet izgleda ljepše („Iz dvorišta moje kuće…""), mirna luka koja |
| | daje nadu i utjehu i kada nije lako („Moja kuća vida rane…""). I nije na prodaju, |
| | neprocjenjiva je sa svime onime što nosi u sebi i što za njenu vlasnicu znači |
| | („Moja kuća je sretna kuća…""). I čitatelj se lako pronalazi u ovim stihovima jer |
| | svima stvara ugodnu pomisao na svoj kutić, svoj dom, svoju kuću. Svatko u |
| | svom gnijezdu pronalazi ljepotu, mir i blagost. Zato je ova zbirka mnogo više |
|
| | od pjesama o kućama, isto kao što je i vlastita kuća puno više od njezinih zidova |
| | |
| | U Senju, ožujak 2015. |
| |
| | | | Ana Prpić Rogić, voditeljica promocije zbirke i vjerna čitateljica |
|
| | |
| | |
