Zvonimir Nemet rođen je u radničkoj i siromašnoj obitelji u Inđiji
  1952. godine. Roditelji su mu se rastali kada je imao sedam
  godina, a majka nastavila pokušavati brinuti se za njega i sestru.
  Unatoč tome što je u osmoljetki bio vukovac, bio je, kaže,
  prisiljen završiti zanat i čim prije se zaposliti.
 

 

 

S obale Dunava život ga je odnio na obalu Save, u Hrtkovce,

  gdje se oženio i gdje ga je trajno za sebe vezao duh Gomolave,
  pradavnoga prebivališta ljudi na lijevoj obali ove rijeke. No,
  ubrzo je morao otići daleko uzvodnije, ostavši ipak vjeran istoj
  rijeci. Netom prije sustavnih progona Hrvata iz Srijema sa svojom
  obitelji se, naime, odselio u Hrvatsku i nastanio u Rugvici, nadomak Dugog Sela i Zagreba.
   
  Uz neumitno dokazivanje u novoj sredini i rad, te ratno stanje, tinjala je u njemu i snažna,
  istovremeno inspirirajuća i sumorna nostalgija. Ona je oblikovala nejake izvore nadahnuća u veliku i
  snažnu rijeku poezije, koja i dalje teče. Zbirka pjesama 61… nakladnika Pučkog otvorenog učilišta
  Dugo Selo objavljena mu je 2013., a za njom je uslijedila zbirka poezije Gomolava (Gradska knjižnica
  Dugo Selo), 2014. godine. Zbirka 62… objavljena je 2017., a 63… 2018. godine, obje u nakladi
  Gradske knjižnice Dugo Selo. Neke njegove pjesme su i uglazbljene, uklopivši se u tamburaški štim, a
  pojedine imaju i video-aranžmane koji prate pjesmu i glazbu.
   
  Svojim pjesništvom Nemet svjesno odbrojava i svoj život, nazivajući sve zbirke, izuzev druge,
  brojem svojih godina.

   
 

"To mi odbrojava godine unatrag, vraća me korijenima i veseli me", kaže on.

   
  U svojim pjesmama diše poznatim "srijemskim duhom", odavno etabliranim, pomalo hedoniziranim, ali
  vječito otvorenim ka drugome, ka radostima života, ljubomorno zavičajnim.
   
 
 
 
 
e-mail adresa: zvonimirnemet@gmail.com
 
   
 
 
 
 
OSVRT NA ZBIRKU „TREPTAJ DUŠE“ ZVONIMIR NEMET
 
Kad je nečija poezija lagana, čitljiva kao pero labuda, kad je duboka i staklasto teška, kad
je uzaludno pokušajna u završetku početka, onda je to poezija u knjizi „Treptaj duše“
koju je napisao pjesnik ZvonimirNemet.
 
Pjesnik lakoćom stiha plete završetke i početke, od sredine stvara pa razara, na kraju se
zatvara pa se opet nekome otvara, a sve je to pisano posebnim izričajem stiha, da sam
čak i ja bila tiha, dok sam čitala ovu knjigu i zaboravila svaku brigu.
 
Eto, tako na mene utječe poezija iz knjige „Treptajduše“, neobične knjige koju sam
pročitala, ali koju je pisao pjesnik u ženskom licu. Vrlo neobičan odabir, ali meni nije stran,
jer još jedna pjesnikinja koju poznam piše na sličan način – ona piše u muškom licu i
to jako uspješno.
 
Pjesnik ZvonimirNemet odabrao je ovaj neobičan stil pisanja poezije tražeći u sebi onu
nježnost koju svaki muškarac ima u svom srcu, ali je ne pokazuje na svom licu... tek je
negdje pokaže u tami sobe sa svojom ljubljenom i to je opet pokazano s velikom tajnom,
jer srce muškarca teško se otvara kao što to žensko srce u ljubavi lakše stvara.
 
Muškarac je drugačijeg osjećaja, ali mislim da to nije točno: mislim da svako ljudsko biće
u srcu ima onaj vatreni cvijet ljubavi koji se otvara samo u momentima kad taj cvijet
izroni iza lica sreće, jer ako toga nema ni ljubav kao vatreni cvijet izaći neće.
 
Život je pisao ovu knjigu, život jednog pjesnika čije sam stihove danas prvi puta čitala,
a koji su me oduševili baš tim – vatrenim cvijetom ljubavi.
  Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 03.02.2022.
 
 
 
 
PREDGOVOR
Peta knjiga poezije Zvonimira Nemeta jedinstvena je u našoj književnosti, ali i svjetskoj.
Autor se očituje stihovima u ženskom rodu svjedočeći, da je potpuno doživio ženu i
žensku percepciju ljubavi. Na svakoj stranici ostavlja nam „sveti osmijeh dobrodošlice“ …
jutrom blaguje moć ljubavi, otvara vrata danu koji traje u pritajenoj, nevidljivoj čežnji.
Stihom otključava tajne izvore svakodnevno, izvore na prividno poznatim mjestima koje
ljubav preobražava tako da postaju zagonetka i tajna svima, osim onima koji su se susreli
u živom žuboru srca, onima koji poput bisera bivaju u školjkama koje samo ljubav otvara…
i vraća jeku i šum davnih mora kroz riječi pjesnika i parafrazirajući izreku „ploviti se mora“
u „ljubiti se mora“… slobodnim stihom, riječima kojima će svaki čas narasti krila i koje će
se poput ptice vinuti u slobodu čežnje.
 
Sama forma pjesme izgleda prividno otvoreno i nedovršeno. Pjesnik se igra sa čitateljem i
tek na kraju zaokružuje smisao upućujući ga na naslov kao završetak pjesme… ovu
neobičnu vještinu Zvonimir Nemet izbrusio je do savršenstva i kroz riječi žene teče jedan
perpetum mobile stihova prepunih ljubavi, perpetum mobile koji u stvarnom životu čini
vrtuljak ljubavne igre, nadanja, bezrezervne vjere da će ljubav naći svoj odgovor u srcu
voljenog bića…
„DISALA
Igrali smo
duša dušu odmara
ti si mene zagrlio
dušom dušu dotaknuo
onda sam te poljubila
oči zatvorila
i tiho sam
samo
tako“
I tako se neprekidno, stranicu po stranicu rađaju stihovi i poput magičnih stabala zanjišu
plodove koji u očima čitatelja postaju radost i sjaj skrivene raskoši ljubavi, ljubavi koja
uvijek iznova dariva vjerne duše…krugovi pjesama, drama novog početka, igre i zanosa,
čuđenja, očekivanja, jednostavnosti sebedarja… stvorena, voljena, ostvarena… samo
ljubav ženi ispuni ime i da autoritet postojanja…
 
Pjesnik je to jedinstveno izrekao u pjesmama od kojih treperi i duša i tijelo. U vremenskoj
dimenziji ljubav neprekidno traje, teče u stihovima kao rijeka. Ona je glavna i potpuna
obuzetost ženske duše sa bezbroj nijansi boja, mirisa, okusa... svojom postojanošću
priziva proljeće i u jeseni, nevidljivo proljeće u duši, neovisno o dobi, proljeće bijelih izvora
zbog kojih oni koji ih okuse i pomirišu, hodaju svijetom obasjani... uvijek privezani sidrom
ljubavi u izabranom srcu, puštajući ljubavi da sama govori, da gori i ne izgara, da plamti
sve jače i intenzivnije, da traje do zadnjeg pogleda, onog koji će tražiti spokoj i smiraj u
pogledu ljubljenog bića.
 
Pjesnik Zvonimir Nemet savladao je vještinu življenja i pokazao, da je ljubav jedinstvo, da
nema muško i žensko lice i narav, da je razumijevanje emocije žene i njena želja za
milinom susreta, pogledom, usnama zrelih trešanja, zagrljajem, disanjem, temeljno stanje
postojanja žene koja uz čežnju duše teži tjelesnom dodiru...na profinjen način otkriva se
senzualnost i erotizam kroz porive i nagovještaje tijela, tijela koje spremno prati emociju i
cvjeta u noćima obuhvaćajući sve zvijezde, visine i dubine potpuno se spoznajući u
nestajanju, u trenucima kad igra stane i često započne put novog bića...
Pjesnik pjeva u ženskom licu potpuno usmjeren na drugo biće, na ljubljenog koji će
odgovoriti na zov ljubavi i preskače sva ona fiziološka stanja majčinstva, predanja djeci
koja u srcu žene majke postaju važnija i od vlastitog života...
Žena je u stihovima prizivateljica ljubavi, plamen koji grije leptire ne paleći im krila. Ova
zbirka pjesama je neprekinuti tok ljubavi, ona je prvo pismo abecede ljubavi za sve žene i
muškarce koji su prestali voljeti opterećeni brigama. Ona uči govoriti one koji to nisu
nikada do kraja naučili i one koji su zaboravili ljubav misliti, čeznuti, dosegnuti...
Pjesnik se u ljubavi sustiže, plovi sa njom, zaštićuje je, grli i tako u ljubavi žene pronalazi
sebe, onaj dio koji mu nedostaje kao što Biblija tumači – da dvoje bude jedno...
 
  Vesna Matić, dr.med.
 
 
  
  
 
 
O AUTORU
izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)
PREDGOVOR
autorica: dr Vesna Matić
„ČUVAO TE BOG, PJESNIČE..."
Amado Nervo, ožujak, 1916.
POEZIJA
JA SAM ŽENA
BAŠ TO TREBAM
BEZ OSMIJEHA
BOJIM SE
CRVENA BOJA
DA ME LJUBIŠ
DA SE OPET RODIM
DAJ POLJUBI ME
DALEKA JUTRA
DAN I NOĆ
DISALA
DOPUSTI
DUŠOM DUŠE SVOJE
DUŠOM MI VLADAJ
E, MOJA TAMARA!
GORIM I VOLIM
HVALA
I NEĆE
I OSTANI
I POSLIJE SVITANJA
I TVOJA I SVOJA
IMAM NEKOG
IZGLED DUŠE
JA NE MOGU VIŠE SAMA
KAD ĆU
KAD SAM TI VIDJELA LICE
KADA SRCE ZAKAŽE
KAKO ĆEŠ BEZ MENE BITI?
KAKO ĆU BEZ TEBE BITI?
KAO SVILA
KAZAT ĆU TI LEĐIMA
K'O HRID PUSTA
K'O LAMPA U MRAKU
K'O NEKADA
KORAK
KOŠUTA MALA
LJUBAV JE
LJUBAV KOJA SE PIŠE
LJUBAV OD CRVENOG STAKLA
LJUBAV SE ZOVEM
LJUBAV
I MISLILA NA TEBE
MORE JE LJUBAV
NAPIŠI SVE POGLEDOM
NASTALA
NA USNI ROSA
NE DIRAJTE
NE MOGU
NE SMIJEM NIKOME REĆI
NE ZNAM
NEZAVRŠENA PJESMA
NOĆ DA PROĐE
NISAM MOGLA
NOĆAS SAM
OBEĆANJE
OD NAS
OKO TVOJE
OPET RODI
OSJEĆAM
OTVORI DUŠU I SRCE
PJESMA VEČERNJA
OSTALA SAM
PJESMA VLAŽNA
POBJEDA
POLJUBI ME
PONOĆ DA OTKUCA
POSLUŠAJ
PRIJAVIT ĆU SRCE
PREVOLIM
PRIJE SVITANJA
PUSTINJA
RUŽO BOJE PLAMENA
SAMO TAKO
SAMA
SAMO TO
SAMO ŽEDNI
SANJALA SAM TEBE
SANJAM
ŠEPAVO SRCE
ŠKRINJA LJUBAVI
SLIKA LJUBAVI
SNOVI
SPOMENAR
SRETNICA
SREBRNINA
ŠUMARAK LJUBAVI
SVE OSTALO SU PRIČE
SVE
TAJNA JEDINA
TAJNA LJUBAVI
TEBE IMAM
TEK ONDA ZABOLI
TI SI
TIHA
U BIJELOM
TIKA-TAKA
U DUŠI ISPISAN
UDVOJE
U MENI
U ROSAMA
U SRCU MIRA
U SVEMU
UDANA
VIDIM
UMORNA
VJERNA ŽENA
VOLIM RUKU TVOJU
VOLIM
VTP
ZA LAK SAN
ZA NAS
ZA NJIH NE MOLIM
ZALJUBLJENA
ZAUVIJEK
ŽELIM
ŽIVA UMIREM
 
OSVRT NA ZBIRKU „TREPTAJ DUŠE"
ZVONIMIR NEMET
autorica: Jadranka Varga, pjesnikinja
Sadržaj
 
7
 
 
11
 
 
11
 
 
16
 
16
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
64
65
66
67
68
69
70
72
73
74
75
76
77
78
79
81
82
83
84
85
86
87
88
90
91
92
93
94
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
120
121
122
123
124
125
126
127
128
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
 
142
 
 
146
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present