|
| | | | |
|
| | |
Zvonimir
Nemet rođen je u radničkoj i siromašnoj obitelji
u Inđiji |
|
1952.
godine. Roditelji su mu se rastali kada je
imao sedam |
|
godina, a majka nastavila pokušavati brinuti
se za njega i sestru. |
|
Unatoč tome što je u osmoljetki bio vukovac,
bio je, kaže, |
|
prisiljen
završiti zanat i čim prije se zaposliti. |
|
| |
S
obale Dunava život ga je odnio na obalu
Save, u Hrtkovce,
| |
gdje
se oženio i gdje ga je trajno za sebe vezao
duh Gomolave, |
|
pradavnoga
prebivališta ljudi na lijevoj obali ove rijeke.
No, |
|
ubrzo
je morao otići daleko uzvodnije, ostavši ipak
vjeran istoj |
|
rijeci.
Netom prije sustavnih progona Hrvata iz Srijema
sa svojom |
| |
|
obitelji se, naime, odselio u Hrvatsku i nastanio u Rugvici,
nadomak Dugog Sela i Zagreba. |
|
|
|
Uz
neumitno dokazivanje u novoj sredini i rad, te ratno stanje,
tinjala je u njemu i snažna, |
|
istovremeno
inspirirajuća i sumorna nostalgija. Ona je oblikovala
nejake izvore nadahnuća u veliku i |
|
snažnu
rijeku poezije, koja i dalje teče. Zbirka pjesama 61…
nakladnika Pučkog otvorenog učilišta |
|
Dugo
Selo objavljena mu je 2013., a za njom je uslijedila zbirka
poezije Gomolava (Gradska knjižnica |
|
Dugo
Selo), 2014. godine. Zbirka 62… objavljena je 2017., a
63… 2018. godine, obje u nakladi |
|
Gradske
knjižnice Dugo Selo. Neke njegove pjesme su i uglazbljene,
uklopivši se u tamburaški štim, a |
|
pojedine
imaju i video-aranžmane koji prate pjesmu i glazbu. |
|
|
|
Svojim
pjesništvom Nemet svjesno odbrojava i svoj život, nazivajući
sve zbirke, izuzev druge, |
|
brojem
svojih godina.
|
|
|
|
"To
mi odbrojava godine unatrag, vraća me korijenima i veseli
me", kaže on.
|
|
|
|
U
svojim pjesmama diše poznatim "srijemskim duhom",
odavno etabliranim, pomalo hedoniziranim, ali |
|
vječito
otvorenim ka drugome, ka radostima života, ljubomorno
zavičajnim. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| | | |
|
|
|
OSVRT
NA ZBIRKU „TREPTAJ DUŠE“ ZVONIMIR NEMET |
|
Kad
je nečija poezija lagana, čitljiva kao pero
labuda, kad je duboka i staklasto teška, kad |
je uzaludno pokušajna u završetku početka,
onda je to poezija u knjizi „Treptaj duše“
|
koju
je napisao pjesnik ZvonimirNemet. |
|
Pjesnik
lakoćom stiha plete završetke i početke, od
sredine stvara pa razara, na kraju se |
zatvara
pa se opet nekome otvara, a sve je to pisano
posebnim izričajem stiha, da sam |
čak
i ja bila tiha, dok sam čitala ovu knjigu
i zaboravila svaku brigu. |
|
Eto,
tako na mene utječe poezija iz knjige „Treptajduše“,
neobične knjige koju sam |
pročitala,
ali koju je pisao pjesnik u ženskom licu.
Vrlo neobičan odabir, ali meni nije stran, |
jer još jedna pjesnikinja koju poznam piše
na sličan način – ona piše u muškom licu i
|
to
jako uspješno. |
|
Pjesnik
ZvonimirNemet odabrao je ovaj neobičan stil
pisanja poezije tražeći u sebi onu |
nježnost
koju svaki muškarac ima u svom srcu, ali je
ne pokazuje na svom licu... tek je |
negdje
pokaže u tami sobe sa svojom ljubljenom i
to je opet pokazano s velikom tajnom, |
jer srce muškarca teško se otvara kao što
to žensko srce u ljubavi lakše stvara. |
|
Muškarac
je drugačijeg osjećaja, ali mislim da to nije
točno: mislim da svako ljudsko biće |
u
srcu ima onaj vatreni cvijet ljubavi koji
se otvara samo u momentima kad taj cvijet |
izroni iza lica sreće, jer ako toga nema ni
ljubav kao vatreni cvijet izaći neće. |
|
Život
je pisao ovu knjigu, život jednog pjesnika
čije sam stihove danas prvi puta čitala, |
a
koji su me oduševili baš tim – vatrenim cvijetom
ljubavi. |
|
|
Jadranka
Varga, pjesnikinja, Zagreb, 03.02.2022. |
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
PREDGOVOR |
|
Peta
knjiga poezije Zvonimira Nemeta jedinstvena
je u našoj književnosti, ali i svjetskoj. |
Autor
se očituje stihovima u ženskom rodu svjedočeći,
da je potpuno doživio ženu i |
žensku
percepciju ljubavi. Na svakoj stranici ostavlja
nam „sveti osmijeh dobrodošlice“ … |
jutrom
blaguje moć ljubavi, otvara vrata danu koji
traje u pritajenoj, nevidljivoj čežnji. |
Stihom
otključava tajne izvore svakodnevno, izvore
na prividno poznatim mjestima koje |
ljubav
preobražava tako da postaju zagonetka i tajna
svima, osim onima koji su se susreli |
u
živom žuboru srca, onima koji poput bisera
bivaju u školjkama koje samo ljubav otvara… |
i
vraća jeku i šum davnih mora kroz riječi pjesnika
i parafrazirajući izreku „ploviti se mora“ |
u „ljubiti se mora“… slobodnim stihom, riječima
kojima će svaki čas narasti krila i koje će
|
se
poput ptice vinuti u slobodu čežnje. |
|
Sama
forma pjesme izgleda prividno otvoreno i nedovršeno.
Pjesnik se igra sa čitateljem i |
tek
na kraju zaokružuje smisao upućujući ga na
naslov kao završetak pjesme… ovu |
neobičnu
vještinu Zvonimir Nemet izbrusio je do savršenstva
i kroz riječi žene teče jedan |
perpetum
mobile stihova prepunih ljubavi, perpetum
mobile koji u stvarnom životu čini |
vrtuljak
ljubavne igre, nadanja, bezrezervne vjere
da će ljubav naći svoj odgovor u srcu |
voljenog bića… |
|
„DISALA |
|
Igrali
smo |
duša
dušu odmara |
ti
si mene zagrlio |
dušom
dušu dotaknuo |
onda
sam te poljubila |
oči
zatvorila |
i
tiho sam |
samo |
tako“ |
|
I
tako se neprekidno, stranicu po stranicu rađaju
stihovi i poput magičnih stabala zanjišu |
plodove
koji u očima čitatelja postaju radost i sjaj
skrivene raskoši ljubavi, ljubavi koja |
uvijek
iznova dariva vjerne duše…krugovi pjesama,
drama novog početka, igre i zanosa, |
čuđenja,
očekivanja, jednostavnosti sebedarja… stvorena,
voljena, ostvarena… samo |
ljubav
ženi ispuni ime i da autoritet postojanja… |
|
Pjesnik
je to jedinstveno izrekao u pjesmama od kojih
treperi i duša i tijelo. U vremenskoj |
dimenziji
ljubav neprekidno traje, teče u stihovima
kao rijeka. Ona je glavna i potpuna |
obuzetost
ženske duše sa bezbroj nijansi boja, mirisa,
okusa... svojom postojanošću |
priziva
proljeće i u jeseni, nevidljivo proljeće u
duši, neovisno o dobi, proljeće bijelih izvora |
zbog
kojih oni koji ih okuse i pomirišu, hodaju
svijetom obasjani... uvijek privezani sidrom
|
ljubavi
u izabranom srcu, puštajući ljubavi da sama
govori, da gori i ne izgara, da plamti |
sve
jače i intenzivnije, da traje do zadnjeg pogleda,
onog koji će tražiti spokoj i smiraj u |
pogledu
ljubljenog bića. |
|
Pjesnik
Zvonimir Nemet savladao je vještinu življenja
i pokazao, da je ljubav jedinstvo, da |
nema
muško i žensko lice i narav, da je razumijevanje
emocije žene i njena želja za |
milinom
susreta, pogledom, usnama zrelih trešanja,
zagrljajem, disanjem, temeljno stanje |
postojanja
žene koja uz čežnju duše teži tjelesnom dodiru...na
profinjen način otkriva se |
senzualnost
i erotizam kroz porive i nagovještaje tijela,
tijela koje spremno prati emociju i |
cvjeta u noćima obuhvaćajući sve zvijezde,
visine i dubine potpuno se spoznajući u |
nestajanju,
u trenucima kad igra stane i često započne
put novog bića... |
|
Pjesnik
pjeva u ženskom licu potpuno usmjeren na drugo
biće, na ljubljenog koji će |
odgovoriti
na zov ljubavi i preskače sva ona fiziološka
stanja majčinstva, predanja djeci |
koja u srcu žene majke postaju važnija i od
vlastitog života... |
|
Žena
je u stihovima prizivateljica ljubavi, plamen
koji grije leptire ne paleći im krila. Ova |
zbirka
pjesama je neprekinuti tok ljubavi, ona je
prvo pismo abecede ljubavi za sve žene i |
muškarce
koji su prestali voljeti opterećeni brigama.
Ona uči govoriti one koji to nisu |
nikada do kraja naučili i one koji su zaboravili
ljubav misliti, čeznuti, dosegnuti... |
|
Pjesnik
se u ljubavi sustiže, plovi sa njom, zaštićuje
je, grli i tako u ljubavi žene pronalazi |
sebe,
onaj dio koji mu nedostaje kao što Biblija
tumači – da dvoje bude jedno... |
|
|
|
|
|
| | | | |
|
|
O
AUTORU |
izvor:
Hrvatska riječ (Marko Tucakov) |
|
PREDGOVOR |
autorica:
dr Vesna Matić |
|
„ČUVAO
TE BOG, PJESNIČE..." |
Amado
Nervo, ožujak, 1916. |
|
POEZIJA |
|
JA
SAM ŽENA |
BAŠ
TO TREBAM |
BEZ
OSMIJEHA |
BOJIM
SE |
CRVENA
BOJA |
DA
ME LJUBIŠ |
DA
SE OPET RODIM |
DAJ
POLJUBI ME |
DALEKA
JUTRA |
DAN
I NOĆ |
DISALA |
DOPUSTI |
DUŠOM
DUŠE SVOJE |
DUŠOM
MI VLADAJ |
E,
MOJA TAMARA! |
GORIM
I VOLIM |
HVALA |
I
NEĆE |
I
OSTANI |
I
POSLIJE SVITANJA |
I
TVOJA I SVOJA |
IMAM
NEKOG |
IZGLED
DUŠE |
JA
NE MOGU VIŠE SAMA |
KAD
ĆU |
KAD
SAM TI VIDJELA LICE |
KADA
SRCE ZAKAŽE |
KAKO
ĆEŠ BEZ MENE BITI? |
KAKO
ĆU BEZ TEBE BITI? |
KAO
SVILA |
KAZAT
ĆU TI LEĐIMA |
K'O
HRID PUSTA |
K'O
LAMPA U MRAKU |
K'O
NEKADA |
KORAK |
KOŠUTA
MALA |
LJUBAV
JE |
LJUBAV
KOJA SE PIŠE |
LJUBAV
OD CRVENOG STAKLA |
LJUBAV
SE ZOVEM |
LJUBAV |
I
MISLILA NA TEBE |
MORE
JE LJUBAV |
NAPIŠI
SVE POGLEDOM |
NASTALA |
NA
USNI ROSA |
NE
DIRAJTE |
NE
MOGU |
NE
SMIJEM NIKOME REĆI |
NE
ZNAM |
NEZAVRŠENA
PJESMA |
NOĆ
DA PROĐE |
NISAM
MOGLA |
NOĆAS
SAM |
OBEĆANJE |
OD
NAS |
OKO
TVOJE |
OPET
RODI |
OSJEĆAM |
OTVORI
DUŠU I SRCE |
PJESMA
VEČERNJA |
OSTALA
SAM |
PJESMA
VLAŽNA |
POBJEDA |
POLJUBI
ME |
PONOĆ
DA OTKUCA |
POSLUŠAJ |
PRIJAVIT
ĆU SRCE |
PREVOLIM |
PRIJE
SVITANJA |
PUSTINJA |
RUŽO
BOJE PLAMENA |
SAMO
TAKO |
SAMA |
SAMO
TO |
SAMO
ŽEDNI |
SANJALA
SAM TEBE |
SANJAM |
ŠEPAVO
SRCE |
ŠKRINJA
LJUBAVI |
SLIKA
LJUBAVI |
SNOVI |
SPOMENAR |
SRETNICA |
SREBRNINA |
ŠUMARAK
LJUBAVI |
SVE
OSTALO SU PRIČE |
SVE |
TAJNA
JEDINA |
TAJNA
LJUBAVI |
TEBE
IMAM |
TEK
ONDA ZABOLI |
TI
SI |
TIHA |
U
BIJELOM |
TIKA-TAKA |
U
DUŠI ISPISAN |
UDVOJE |
U
MENI |
U
ROSAMA |
U
SRCU MIRA |
U
SVEMU |
UDANA |
VIDIM |
UMORNA |
VJERNA
ŽENA |
VOLIM
RUKU TVOJU |
VOLIM |
VTP |
ZA
LAK SAN |
ZA
NAS |
ZA
NJIH NE MOLIM |
ZALJUBLJENA |
ZAUVIJEK |
ŽELIM |
ŽIVA
UMIREM |
|
OSVRT
NA ZBIRKU „TREPTAJ DUŠE" |
ZVONIMIR
NEMET |
autorica:
Jadranka Varga, pjesnikinja |
Sadržaj |
|
|
|
7 |
|
|
11 |
|
|
11 |
|
|
16 |
|
16 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
32 |
33 |
34 |
35 |
36 |
37 |
38 |
39 |
40 |
41 |
42 |
43 |
44 |
45 |
46 |
47 |
48 |
49 |
50 |
51 |
52 |
53 |
54 |
55 |
56 |
57 |
58 |
59 |
60 |
61 |
62 |
64 |
65 |
66 |
67 |
68 |
69 |
70 |
72 |
73 |
74 |
75 |
76 |
77 |
78 |
79 |
81 |
82 |
83 |
84 |
85 |
86 |
87 |
88 |
90 |
91 |
92 |
93 |
94 |
96 |
97 |
98 |
99 |
100 |
101 |
102 |
103 |
104 |
105 |
106 |
108 |
109 |
110 |
111 |
112 |
113 |
114 |
115 |
116 |
117 |
118 |
120 |
121 |
122 |
123 |
124 |
125 |
126 |
127 |
128 |
130 |
131 |
132 |
133 |
134 |
135 |
136 |
137 |
138 |
139 |
140 |
|
142 |
|
|
146 |
|
|
|