Rođen je 5. velječa 1947. godine u selu Paklenica gdje
 je završio četiri razreda osnovne škole. Više razrede
 osnovne škole završio je u Novskoj.
  
 

Zahvaljujući izvanrednoj profesorici Miri Lončar u Srednjoj

 

ekonomskoj školi u Novskoj oduševljavao se satovima

 

hrvatskog jezika, a posebno ga je motivirala za pisanje i

 

čitanje, te je nakon srednje škole diplomirao na Odsjeku

 

hrvatski jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji u

 

Pakracu, a uz uz rad i apsolvirao na Filozofskom fakultetu


 

u Zagrebu na odsjeku hrvatski jezik i književnost. Početak pisanja i prvi honorar seže u rano

 djetinjstvo kada je dvostruko nagrađen od tate i mame jer je napisao nekakvu rugalicu o

 braći, pa su ga oboje izdevetali, jer se braći ne smije rugati, a on se i nije rugao nego je
 

samo napisao kako je bilo. Bila je to živa istina, ali je još življa istina da je dobio poštenu

 

porciju, pa mu pisanje nije još dugo padalo na pamet.

  
 

Pisanjem se, javnim, uglavnom, nije bavio. Tek ponekad bi objavio poneku vijest u lokalnom l

 

istu i konferanse programa za školske priredbe. Jedan kraći igrokaz „Bele" imao je 1967.

 

premijeru u rodnom selu. Nekoliko kraćih igrokaza i dramatizacija priča napisao je za školske

 

priredbe.Vodio je dramsku, scensku, recitatorsku u školi i mjestu. Dugo godina vodio KUD u

 

Kloštru.

  
 Nekoliko započetih djela ostalo je nedovršeno jer je ocijenio da ona baš i nisu za
 Nobelovu nagradu.
  
 
 
 
 
e-mail adresa: dragan.miscevic@skole.hr
 
 
 
 
SJEĆANJA za MLAĐA POKOLJENJA
 
Dragan Miščević. SJEĆANJA. Priče za djecu.
DIGITALNE KNJIGE. ZAGREB. 2012.
 
U određenoj mjeri pozitivistički i didaktično, Dragan Miščević nepretenciozno
ispisuje sjećanja na vrijeme djetinjstva i svakako, drugačijeg života od ovoga
koji već dugo živimo i u kojem smo se dobrano oneprirodili, oneljudili.
Miščevićev tekst je skoro dokumentaran i književan uvjetno i nezahtjevno,
međutim, književan je zbog autorovog nesumnjivog dara da odabere i da se u
izboru opredjeli za činjenice koje su u njegovom dječjem svijetu imale stvaran
životni značaj i ostavljale trag u razvoju njegove ličnosti kao dragocjeno iskustvo
od značaja za njegov budući karakter i život, ali i odnos prema životu uopće.
 
Osim što pouzdano misli kako su njegova rana životna iskustva i spoznaje
interesantno pripovjedačko štivo i za drugu – današnju – suvremenu djecu,
Miščević slike i prizore iz osobnog života želi otrgnuti od nasrćućeg zaborava i
sačuvati ih kao osobne dragocjenosti i relikvije koje ga bitno čine baš takvim
kakav jeste. I, pouzdano, ne griješi.
 
Dakle, u mjeri, u kojoj osobne životne priče iz djetinjstva donosi kao činjenične i
uistinu dokumentarne fragmente osobnog života koji egzistiraju izvan granica
umjetničkog književnog iskaza /fikcije/, Miščević je pozitivist i didaktičan, ali u
mjeri u kojoj od tih fragmenata uspijeva isplesti književnu priču za ugodno
čitanje, Miščevića možemo prihvatiti kao pisca za djecu koji ima i svoje mjesto u
književnom okruženju i na hronološkoj vertikali hrvatske književnosti za djecu.
Krave, konji, svinje, živina, dvorišta i objekti seoskih domaćinstava, atari –
općinska prostranstva sa pojilištima, mjestimičnom šipragom i travom za ispašu,
mjesta su na kojima djeca postaju odgovorna za domaćinsko blago /stoku/, ali
su i mjesta za igru, za zaborav, gubljenje stoke koja ide za hranom i boljom
ispašom. No, u tom, tobože prostom poslu upravo za djecu, znaju se dogoditi i
vrlo ozbiljne stvari, od gubljenja stoke, krava, svinja i konja, do susreta sa
otrovnim zmijama, potragom za stokom koja u tuđim kukuruzištima ili pšeničnim
poljima već uveliko pravi štetu, etc. A djecu, koju su uputili sa stokom, smatraju
odgovornom i mogu očekivati svaku vrstu kažnjavanja za pričinjenu štetu. Dakle,
dječji životi i njihovi radni zadaci bili su odgojna metoda generacija ljudi i vrlo
značajno iskustvo mnogih talentiranih i učenih.
 
U ispisivanju svoga teksta, Dragan Miščević vrlo je obziran i odmjeren, realan
prema osobnoj ulozi, brižljiv u odabiru sadržaja i njihovom pripovijedanju, pažljiv
u slikanju /vjerojatno/ stvarnih osoba i likova iz svoga djetinjstva.
 
Trebamo imati u vidu kako nije daleko vrijeme u kojem neće biti ljudi koji mogu
ispričati i zabilježiti takve priče, susretanja i suživot sa elementarnom prirodom,
ali i djeci nametnutom odgovornošću koja /i dok se igraju klisa/ poprima odgojnu
dimenziju. Jer, sve je više stoke koja je neprekidno na jaslama i hranjena silažom,
pojena na instaliranim pojilicama, koja ne izlazi iz staja, a radi što boljih prinosa
mlijeka i električne muže, radi što većih količina svinjskog mesa i govedine. Sve
manje je konja, a sve više traktora, prikolica i drugih priključnih mašina... – za
oranje, sijanje, berbu, košenje...
Dakako, sve to mijenja i samoga čovjeka, a da to čovjek i nema u vidu. Što je
najporaznije, to mijenja čovjekovu osjećajnost prema prirodi i životinjama
općenito, ali i prema drugom čovjeku... i tu se pojavljuje praznina u razvoju i
odgoju suvremenog čovjeka u odnosu na minulo vrijeme kada je sve bilo
drugačije.
 
Malo je reći kako se život promijenio. Sada je to sasvim drugačija priča. Nekada
blatnjavi seoski sokaci sada su asfaltirani, ljudi voze brze automobile i motocikle,
djeci su ostavljeni ograničeni prostori kao igrališta, školske obveze su veće,
mobilni telefon je i sredstvo komuniciranja i sredstvo nadzora, internet odvlači
pažnju često i sasvim neprimjerenim sadržajima, etc. Ova knjiga nas podsjeća
na sve to i ozbiljno upozorava kako bismo trebali presabrati se.
 
Vrijedno je zapaziti, kako je Dragan Miščević talentiran autor koji ima vrlo brižljiv
i odgovoran odnos prema jeziku. Njegova knjiga je prava riznica zaboravljenih
riječi hrvatskoga jezika i u tom smislu posebno, predstavlja dragocjen doprinos u
hrvatskoj književnosti za djecu. Vidimo, kako bi nestao cijeli jedan svijet sa tim
riječima koje bismo mogli naći tek u rječnicima, a to rijetko tražimo, naročito
ako ne znamo ni šta bismo željeli naći.
 
Miščevićeva knjiga kratkih priča koje on u naslovu izjednačava sa svojim
sjećanjem, pouzdano će imati svoje brojne čitatelje koji će u njoj otkrivat za
najveći broj mladih – već sada sasvim zaboravljen i nepoznat svijet, način
življenja i odrastanja. Bilo je to sasvim drugačije odrastanje do čovjeka koji
će preuzeti svoje društvene i obiteljske obaveze.
 
Osim uistinu lijepim i biranim jezikom, Miščević piše odmjerenom rečenicom i
ujednačenim stilom, bez sklonosti ikakvom pretjerivanju, istinoljubivo prema sebi
i drugim akterima vremena koje pamti, s puno lijepoga i zdravoga duha koji
humorno osvjetljava tekst. Osim toga, vrlo vješto vodi dijaloge i cijela knjiga
odiše svježinom koja će radovati mlade, ali privući i sredovječne čitatelje.
 
Zbog rečenog, ali i brojnih drugih razloga pozitivne naravi i pojedinosti kojima
obiluje ova knjiga, istu srdačno preporučujem Izdavaču za objavljivanje.
 
 Prosinca, anno Domini, 2012. Atif Kujundžić
 
 
 
 
 
Zbirka pripovjedaka za djecu; "Sjećanja", digitalne-knjige.com, 2012
 
Zbirka pripovjedaka; "Laura i druge priče", vlastita naklada, 2012
 
Zbirka pripovjedaka; "Mali Tane", digitalne-knjige.com, 2013
 
Zbirka pripovjedaka; "Djed kolar i druge priče", digitalne-knjige.com, 2018
 
 
 
 
 
Dragan Miščević dosad je na našem portalu objavo tri knjige. Te knjige dostupne
su za preuzimanje. Linkovi s kojih možete preuzeti knjige su sljedeći:
 
Zbirka pripovjedaka za djecu; "Sjećanja", digitalne-knjige.com, 2012
 

http://www.digitalne-knjige.com/miscevic.php

 
Zbirka pripovjedaka; "Mali Tane", digitalne-knjige.com, 2013
 
http://www.digitalne-knjige.com/miscevic2.php
 
Zbirka pripovjedaka; "Djed Kolar i druge priče ", digitalne-knjige.com, 2018
 
http://www.digitalne-knjige.com/miscevic3.php
 
 
 
 
 
 
 
Zeleni dani ………………………………....….....
Riđovka …………………………………………......
Koleša …………………………………………........
Križari …………………………………………........
Kraj potoka …………………………………….....
Lov na stršljene ………………………….……...
Žabolovci ………………………………….……....
U čamcu ………………………………………......
Gljive ……………………………………………......
Vjeverica ……………………………………….....
Barut ……………………………………………......
Mladi konjar ……………………………………....
U Đolovima …………………………………….....
Kako je nastala Zemlja ………………..…...
Moja draga Šarava …………………….……….
Stevo …………………………………….…….......
Brava ………………………………….………........
Mica-Maca ……………………………..……......
 
Recenzija …………………………….……….......
Bilješka o piscu …………………………….......
Kazalo …………………………….………............
 
 
07
17
23
33
41
53
59
65
77
85
93
101
105
114
123
129
135
139
160
166
168
 

 

 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present