Slavomir Cune Miljević se u svijetu ezoterije i duhovnih
 tehnika, sa svojom prvom knjigom pojavljuje 1996 godine.
  
  Tajna početka kruga – Meditacija bez tajni nastala je kao
  rezultat osobnog iskustva, bez kojega bi svaki pristup nekoj
 od brojnih iscjeliteljskih ili tehnika samorazvoja, kad-tad
 upao u postavljenu stupicu lažne religioznosti i misticizma.
  
 U tom dvotomnom zapisu učinjeni su prvi koraci
  uspostavljanja teorijske osnove iscjeljivanja i

 samoostvarenju pojedinca.
  
  Već tada je uspostavljen početak one ""crvene niti"" koja se potom neće prestati pojavljivati
 u svim kasnije napisanim knjigama ovoga autora. Na njenom početku svakako je činjenica da
 su sve stvari i sve promjene najviše uvjetovane osobnim odnosom ljudskog bića prema svojoj
 okolini. Određene su njegovim sposobnostima da s njom stupa u interakcijske odnose.
 Koristeći raspoložive dosege svijesti, inteligencije i samoodnosnog mehanizma u njemu kao
 doslovnom energetskom polju, čovjeku je omogućena promjena bilo čega. Ponajviše sebe
 samoga.
  
 Za takvo što mu nisu potrebni posrednici ili predvodnici. Još manje "čuvari stada" kojemu je
 kao pravi sljedbenik - po mnogim samozvanim „duhovnjacima" - morao pripadati.
  
 Nasuprot takvim zahtjevima, u njegovoj je praksi sve bilo i ostalo omeđeno dosezima njegove
 osobne svijesti i korištenju procesa svjesnosti s kojime se do nje stiže. Kao takva, ta je
 praksa postala „hranljivom podlogom"", iz koje je potom, iznikla većina njegovih spoznaja. Sa
 svoje strane, one su, pak, postale osnovnom građom za strukturu i vodeće dijelove sadržaja
 svih njegovih kasnije nastalih tekstova.
  
 Riječ je o već davno rasprodanoj i već po malo kultnoj knjizi "REIKI - jedna drugačija priča".
  
 Po prvi puta na tom području, REIKI je kao pojam i imenovanje, za razliku od većine
 uobičajenih pristupa, prepunih "Božanskih energija i anđeoskih uplitanja", postao ono što
 uistinu jeste. Bio je i ostao jednom od brojnih - mada i jednim od najviših - "frekvencija
 energetskog obrasca"; čijim se dosezanjem dosezala razina od koje počinje egzistirati
 stanje nazvano "život".
  
 
 
 
 
e-mail adresa: s.c.miljevic@inet.hr
 
 
 
 
 
I UMJESTO UVODA, SAŽETAK
Bez obzira na prijeđenih više od dvije trećine životnog puta na kojemu sam znao
postavljati bezbrojna pitanja, ne dobivajući uvijek zadovoljavajuće odgovore,
danas na kraju njegovih zadnjih dvadesetak i više godina, ipak mi se sva ona čine
posebna i značajna. Ne toliko zbog stečenog osobnog iskustva u njima i osobnog
sazrijevanja kao njihove logične posljedice, koliko zbog činjenice drastičnog
smanjenja njihovog broja. Stigavši do razine na kojoj su mi od početnih bezbroj
pitanja preostala tek nekolicina njih, znam da bih s prijeđenim putom trebao biti
posve zadovoljan.
 
Trebao bih biti zadovoljan barem zbog toga što su mi pitanja počela bivati sve
manje bitnima i sve manje važnima za onaj dio putovanja za kojega znam da mi
tek predstoji. I tako, sva ona, osim jednog jedinog. Onoga, na kojega, ma koliko
se trudio da razumijem ili osjetim njegov smisao i sadržaj, do danas nisam uspio
dobiti čak niti djelić suvislog, a još manje zadovoljavajućeg odgovora.
„Je li moje postojanje, a time i postojanje sveukupne realnosti, jedinstven i
slučajan proizvod pripadajućih mi valova misli, probuđenih u okružujućem oceanu
svijesti, ili se možda radi o nečemu što ima svoj cilj i smisao?“, jedno je od zadnjih
pitanja koje je još ostalo neodgovoreno?
 
Pa ipak, i takvo kakvo je, ostalo je trajati bez i malo izmjene u odnosu na svoj
početni oblik od prije dva i pol desetljeća.
Bilo je to onda kada sam na taj novi isječak životnog puta stupio u dubokom
uvjerenju kako su događaji u kojima sam dotad sudjelovao samo čudesni splet
dotad (stečenih) okolnosti… okolnosti, u kojima je za svako događanje slučaj
jedini stvarni krivac i glavni akter započetih događanja.
Usprkos svem kasnijem stečenom znanju i dosegnutim razinama spoznaje, koji su
me zajednički upozoravali na njegovu potpunu neoriginalnost; usprkos brojnim
pročitanim knjigama u kojima su mnogi prije mene postavljali skoro identična
pitanja, s nekom tihom dubinskom sigurnošću znao sam da postavljanjem tog
pitanja ne činim nikakvu grešku. Izniklo iz klice vlastitog prava na rast i razvoj,
osim njega i cjelokupno sam putovanje konačno počeo prihvaćati kao mistični
zov još uvijek nedosegnutih daljina.
 
Počeo sam ga razumijevati kao jedinstveni dio binarnog koda prirode. Bez njegovog
postajanja, kao najmanje mogućeg izraza promjene i drhtave neravnoteže, sve
bi u njoj zauvijek stalo.
Taj nedobiveni konačni odgovor, za koga sam se sve više uvjeravao da pripada
razinama sveukupnosti - počesto nazivane „apsolutom“ - drukčiju ulogu nije
mogao niti imati. No, za divno čudo, sve mi je, upravo takvo kakvo jest, mistično
i nedosežno, postajalo sve više dovoljno. Preko uspostavljenih i iskustveno
prijeđenih faza osvIještenja; potom i svih novostečenih znanja i sposobnosti
razumijevanja dijelova u njihovoj ulozi načela po kojima ta cjelovitost funkcionira,
s osnova dotadašnjih uvida, sve sam brže stizao do krajeva završnih faza
putovanja. U njemu su svoju pravu ulogu konačno zauzele promjene dotadašnjeg
osobnog ponašanja i svakodnevna primjena spoznatog i naučenog.
 
Od njih do završne faze prihvaćanja svega, preostalo mi je manje i od najmanjeg
koraka. Konačno razumijevanje razlike između „saznavanja“ i „spoznavanja“, osim
uloge ključa za svaku bravu tajanstvenog zdanja tražene istine, učinilo je da se
dugo željena „točka na i“ objavi u svoj svojoj ljepoti i blještavilu svoje
jednostavnosti.
Drastična razlika između „znanja“ kao rezultata saznavanja, pamćenja i učenja s
jedne, a s druge strane nečega što su brojni prije mene, u objektivnoj
nemogućnosti dosezanja cjelovitog odgovora, nazivali „duhovnošću“, umjesto
cjelovitog traženog odgovora ponudila mi je spoznaju o njegovoj možebitnoj
strukturi. Kao takva, postala mi je podest za svaki od novih uspona do kojih sam
u nastavku koračanja dospijevao.
Na njihovom kraju nešto što sam mogao najviše shvatiti i razumjeti i s čime sam,
na neki samo meni pripadajući način, bio posebno nagrađen, pojavilo se je kao
svojevrsna sinteza ta dva pojma. Konačno sam uspio shvatiti (ali i prihvatiti) kako
između dotad razdvojenih pojmova „spoznaje“ i „saznanja“,u biti,ne postoji baš
nikakva razlika.
Kao dotadašnja razlika između osobno neposredno doživljenog i prethodno
naučenog prihvaćanjem tuđih slova knjiga zamrznutih misli, jednostavno je prestala
postojati. Umjesto očekivanog rasta sve dotadašnje i uz put stečeno znanje,
pomoglo mi je u imenovanju novo dosegnutih razina i na njima novostečenih
sposobnosti.
Što potom reći, osim da su mi one nastavile pomagati da koliko je moguće lakše
stignem i do neke vrsti konačne točke njihove funkcionalne sinteze? Sve bilo je i
ostalo, samo različitim promatračkim rakursom, koji je znao mijenjati svoj izgled
svaki puta, kada se sam promatrački kut mijenjao.
Bez obzira na naizgled ekstremne različitosti u doživljavanjima ponuđenih slika,
konačno sam se približio zaključku o jedinstvenosti svih mogućih različitosti.
 
Postali su „dijelovima“ koji u svojoj biti i ne mogu biti ništa drugo do ničim
ograničene objave jedne te iste „cjelovitosti“. Zahvaljujući takvom stabilnom
temelju mnogo sam lakše razumijevao kako su mi i prethodnih dvadeset i pet
godina putovanja, premda se na prvi pogled činile minornima, ponudile ono što
su objektivno mogle.
 
Zapravo, podarile su mi te godine jedino ono što sam kao poklon (ili kao teret)
bio spreman preuzeti i nositi u okrilju osobnog polja svijesti.
 
  Slavomir Cune Miljević
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili dvije knjige gospodina Slavomira Cune Miljevića.
Tu knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na sljedećh link:
 
REIKI - jedna drugačija priča; digitalne knjige, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/miljevic.php
 
Knjiga o čudima; digitalne knjige, 2018.
 
http://www.digitalne-knjige.com/miljevic2.php
 
 
 
 
 
I. UMJESTO UVODA, SAŽETAK
II. POČETAK PRIČE O ČUDIMA
III. KREATIVNOST I ORGANIČNOST
IV. ELEMENTARNA FIZIKA POSTOJANJA
V. PRVA FUNKCIJA
VI. RAZINA STVARANJA
VII. NOVE GRANE
VIII. BEZGRANIČNO ORGANIZIRANI GENIJ
IX. SVE JE U TOČKI
X. DIMENZIJSKO-DENZITETNO TKANJE
XI. JEDNOSTAVNA SLOŽENOST POSTOJANJA
XII. KORIJENSKI OBRAZAC
XIII. CJELINA ILI DIO
XIV. VRIJEME, NIMALO OBIČNA IGRAČKA
XV. PRVI PUT SLIKA
XVI. VRIJEME, ELEMENT I CJELINA
XVII. SVE JE U MREŽI
XVIII. SVE JE MREŽA
XIX. PRIČA O KOAUTORU
XX. UM I UMOVANJE
XXI. UMOVANJE ILI PROCES STVARANJA
XXII. OBRASCI, STRUKTURA, PROCES
XXIII. KRISTAL UMA
XXIV. SAOSPOZNAJA ILI SAMOSTVARANJE
XXV. ZNANJE KAO SJEĆANJE
XXVI. ZNANJE IZRAZ CJELINE
XXVII. HOLOGRAM(SKA) REVIZIJA NAUČENOG
XXVIII. SVIJEST, JEDINA VIJEST
XXIX. DIO PRIČE O MOĆI
XXX. PRIPREMA ZA PLETENJE MREŽE
XXXI. PUT MOĆI
XXXII. EMOCIJE
XXXIII. MOĆI I SPOSOBNOSTI
XXXIV. DIMENZIJSKO-DENZITETNI VRTULJAK
XXXV. PRVI NA POPISU ČUDA
Podloga za rad na mreži/situaciji
XXXVI. RAD NA MREŽI
XXXVII. PSIHOKINEZA
XXXVIII. DRUGI S POPISA ČUDA - ISCJELJIVANJE
XXXIX. NASTAVAK POPISA
Levitacija
Imaginacija
Materijalizacija
XXXX. SVJEDOK JEDAN, KO NIJEDAN
XXXXI. GRUPA - UVJET ČUDA SVEVIDA
Jansenička psihokineza
Viđenje iza prepreke
Viđenje na daljinu
XXXXII. NOVE SPOSOBNOOSTI STAROG KORIJENA
Vremensko - prostorna vidovitost - i povezanost
Prekognicija
Psihometrija
Sferni vid
Rendgenski vid
XXXXIII. ČUDESNOSTI S KRAJA PRIČE
Adaptacija osobnih obrazaca
Telepatija
XXXXIV. BILOKACIJA
XXXXV. POVRATAK NA POČETAK
 
Bilješka o piscu
Sadržaj
 
 
7
27
39
51
65
71
85
101
111
127
137
147
161
177
197
213
241
263
285
303
317
333
351
363
375
385
399
415
425
437
459
473
485
497
511
515
531
545
553
569
569
573
579
585
601
606
610
613
623
623
629
641
642
645
649
650
659
673
687
 
702
713
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present