Rođen 23. 02. 1978 godine. u K. Mitrovici. Radi kao
  profesor filozofije i sociologije, bio je angažovan kao:
  asistent na istraživanjima Medium (agencije za istr.
  javnog mnjenja), asistent na istraživanjima BBSS (Gallup
  religija. international), asistent na istraživanju T&B
  Consult (Kopenhagen) i filozofskog fakulteta K.M
  (rezultati izloženi u studiji ''Stanovnici severnog Kosmeta
 

o međunarodnoj pomoći i građanskim vrednostima, 2003),

 

asistent na MSC (Civilno društvo i politički aktivizam).

  Sekretar DDA (Društvo dobre akcije). Član Srpskog
  sociološkog društva. Priredio ''Hrestomatiju tekstova
  primenjene etike''. Zanimaju ga još i komunikologija,
  logika, antropologija...
 

  
 
 
 
e-mail adresa: brankokm@yahoo.com
 
 
 
 
LIŠĆE MIŠLJENJA NA STABLU ČOVJEKOVOG VREMENA ili NAGLAŠENO ETIČKA
HRESTOMATSKA HISTORIJA FILOSOFIJE
 
BRANKO MILIĆ /osvrt/
KRLEŽINA UPUTA U FILOZOFIRANJE
 
Povijesno stamen i gigantski enciklopedijski um Miroslava Krleže, nije sebi dopuštao
omaške i ako bismo mu htjeli nešto prigovoriti, mogli bismo samo to što smo
konstatirali. Pojmovno razvrstavanje zbrke /koju proizvodimo u neograničenim
količinima i čemu smo ljudski skloni, a posebno u neukosti i medijima/ Krleža smatra
mudrom, ingenioznom pojavom i ljudskim odnosom. Pa smo, kao prvo dužni
konstatirati kako Branko Milić na svaki način nastoji u filosofiju i filosofsko mišljenje
uvesti više reda, uspostaviti hijerarhiju i poredak vrijednosti. Povremeno, i Milićevo
inteligentno i znanstveno nastojanje biva sizifovski posao. Milić to vidi i zna, ali
istrajava jer uvijek postoji izlaz.
Recimo i to, kako Krleža prezire filozofiranje o bijednoj, krvavoj, bezidejnoj i
okrutnoj stvarnosti – kakva je bila europska u njegovo vrijeme /1942./. Dok,
filosofiranje o zdravim i bogatim civilizacijama smatra cjelishodnim! Današnja
stvarnost Krležinog vremena ima samo širi tranzicijski i globalistički opseg. Naime,
Krleža istinu smatra tvrdoglavom i neizmjenjivom, a filosofiranje oko istine ne
osobito vrijednom filosofskom mudrolijom, dakle i ipak: ispraznom igrom riječima.
Odavno se već čitalo u Tezama o Fojerbahu kako nije riječ o tome da se svijet
različito interpretira, već da ga se promijeni. Svi su ubrzano morali shvatiti kako
se svijetu jebe za filozofsku uobraženost i narcističke ideje.
 
RASKRINKAVANJE SAMOOTUĐENJA
 
Zadatak filosofije koja se dala u službu historije, bio bi prije svega da raskrinka
ljudsko samootuđenje u nesvetačkom liku. Marx je kritiku Neba preobrazio u kritiku
Zemlje, kritiku vjere u kritiku Prava, a kritiku Teologije u kritiku Politike, i svaki novi
pokušaj balzamiranja ovih pojmova, neopozivo je i definitivno kompromitiran.
Naime: Materijalno, zemaljsko, razumom objašnjivo i shvatljivo, takozvano
pozitivističko tumačenje pojmova otpočetka je isprepleteno s pjesničkim,
dekorativnim, neshvatljivim, mračnim i magičnim naziranjem o kretanju bolesti i
zdravlja, života, smrti, zvijezda i ljudske sudbine. Dualizam između poetskog,
maglenog, mitskog i simboličkog /estetskog/ tumačenja životnih pojava i onoga
stvarnog, materijalnog i razumnog, na ovjerovljenom iskustvu sazdanog znanja o
stvarima teče uporedno već kroz čitave serije civilizacija od Grka do suvremene
Zapadne Europe. Nema ""čiste"" misaonosti bez iskustva, a ""čistog"" iskustva nema
bez misli, kao što to empirokritici nisu htjeli uzeti za polaznu konvenciju pomirivši
se s tamjanom rezignirane pretpostavke, da čovjek neće ni jedno ni drugo saznati
nikada. Živimo još uvijek očarani koprenama misaone magije. Spoznajni teoretici
nastoje kako bi pred bezazlenim očima svjetine izvukli predmet iz pojma, kao
čarobnjaci kanarinca iz cilindra, a ovi drugi opet govore nam kako su sve druge
pojave oko nas čiste antropomorfirane halucinacije, to jest da nema ni cilindra ni
kanarinca. U jednom i u drugom slučaju ne radi se ni o čemu nego o stilski ""čistim""
ili ""nečistim"" čarolijama a la Bergson ili bilo koji neomahovac iz Bečkoga kruga.
Ovaj tekst Miroslava Krleže pisan 1942. godine, ne možemo. niti u čemu drugačije
vidjeti i razumjeti ni danas. Postoji samo tekst, reći će i suvremeno popularan
Jacques Lacan. Mijenjale su se razne pretpostavke, društvenoekonomske i stilske
formacije /naprijed-natrag/ ali se filosofska misao nije bogzna gdje i za koliko
pomakla, posebno ova europocentrična u kojoj se baškarimo i na kojoj dobrim
dijelom inzistira i knjiga Branka Milića, mada, evidentno i bez daljnjeg, Milić unosi
nedvosmislenu svježinu i ritam koji uz tu misao nismo ranije osjećali i doživljavali,
a otvara i filosofsku misao istoka, islamsku, kinesku i indijsku filosofiju.
 
Ovo posljednje je važno utoliko prije što dresura traje bez zastoja, politička,
teokratska, filozofska, umjetnička i sve se u kovitlacu pretvara u medijevalnu
halucinaciju - kako bi rado rekao Krleža. Drugi oblici funkcioniraju u nivou
ispada/incidenta i samo potvrđuju dosljednost u zaostalosti. Razmišljanja isuviše
zaostaju za suvremenošću i sežu daleko unatrag. Tome pridonose šire
vaspostavljene koncepcije o tranziciji i globalizaciji.
 
Suvremenost filozofskog mišljenja u potpunoj je opreci s neupitnim terorističkim
fanatizmom i zamračenim perspektivama razvoja i društvenih kretanja u toku.
Progresivnu suvremenu filozofsku misao odriče tranzicijska i globalistička projekcija
stvarnosti. Filozofiranje ne može biti tek puka omaglica ili neodgovorno brbljanje.
 
Filozofske retorike osim neizbalansiranog spoznajno teorijskog nivoa služe se vrlo
različitim funkcionalnim i komunikacijskim jezicima, kada bi se sve dovelo u bilo
kakav poredak, ispostavilo bi se kako se najviše energije i vremena gubi na
ujednačavanje jezika filosofskog govora svakoj logici usprkos radi omogućavanja
spoznajnoteorijske retorike. A to bi bila isuviše jalova i zbog toga preskupa rabota
koja bi nas morala vratiti do najdubljih religijskih korijena i pri tome nam skoro
ničim ne uzvratiti.
 
Zato i vidimo, kako je značajnim dijelom ta vrsta uspostave poretka koji zovemo
historijom filosofske misli - u jednakoj mjeri djetinjasta i krvoločno ozbiljna opcija,
jer ljudi vrlo teško mijenjaju svoja uvjerenja i prilagođavaju jezik, mada im je jezik
kuća bitka - što bi rekao Hajdeger.
 
Dakako, cijela priča o povijesti filosofije puna je zamki i neizvjesnosti: dubine,
primitivizma, intelektualnih i filozofskih plićaka u kojima sve postaje predmet
trgovine i mogućnost zarade. Aprioritetni sudovi postaju nasilni i neprovjerljivi što
je vrlo stara filozofska praksa /od Hipokratovih filipika/. Konačno, sva se ta
filozofska pamet nađe u rukama politike, u sasvim obrnutom značenju kao filosofija
historije i eventualno važna dramatska crta, a prema vrlo strogom izboru,
apsolutno uskog i intelektualno nenadležnog kruga - za upotrebu najviših dometa
filosofske i naučne misli, umnih glava, općenito.
 
 
 
 
 
Branko Milić dosad je na našem portalu objavo šest knjiga. Te knjige dostupne
su za preuzimanje s portala. Linkovi s kojih možete preuzeti knjige su sljedeći:
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE I " - http://www.digitalne-knjige.com/milic.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE II - http://www.digitalne-knjige.com/milic2.php
 
"ETIKA" - www.digitalne-knjige.com/milic3.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE III - http://www.digitalne-knjige.com/milic4.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE IV - http://www.digitalne-knjige.com/milic5.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE V - http://www.digitalne-knjige.com/milic6.php
 
 
   
   
 
 
Sažetak
KRAJ FILOZOFIRANJA I UMJETNOSTI
VOLUNTARIZAM – ARTUR ŠOPENHAUER
Ogledi o Vidovitosti
FRIDRIH NIČE
Tako je govorio Zaratrustra
O ljubavi prema bližnjem
O slobodnoj smrti
O sveštenicima
U zemlju obrazovanja
Ozdravljenik
O višem čoveku
Nihilizam kao posledica dosadašnjeg tumačenja vrednosti
Teorija volje za moć i vrednosti
O ''Makijavelizmu'' moći
Volja za moć kao umetnost
Jaki i slabi
Veliki čovek
Najviši čovek kao zakonodavac budućnosti
Sumrak idola ili kako se filozofira čekićem
Aforizmi i strelice
Moral kao protivpriroda
Četiri velike zablude
Čekić govori
Antihrist
Zakon protiv hrišćanstva
Čekić govori Zaratrustra
SOREN KJERKEGOR
Iz Dnevnika (Kjerkegor I Renata Olsen)
ANRI BERGSON
KARL MARKS
Teze o Fojerbahu
Ekonomsko - filozofski spisi
Otudjeni rad
Privatno vlasništvo i rad
Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće
Dvostruka greška kod Hegela.
Nepredmetno biće je nebiće (Unwesen).
ČINIOCI ROBE, DVOJAK KARAKTER RADA….
Dvojaki karakter rada predstavljenog u robama
Tajna prvobitne akumulacije kapitala
SLEDBENICI I INTERPRETATORI MARKSIZMA
IDEOLOGIZACIJA I DOGMATIZACIJA
MARKSIZMA
Odumiranje države i nasilna revolucija
LAV TROCKI:
Pacifizam kao sluga imperijalizma
HUMANISTIČKI MARKSIZAM
ĐERĐ LUKAČ: Problem klasne svijesti
T.adorno
Minima - Moralia
H. Markuze
ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE
LIŠĆE MIŠLJENJA NA STABLU ČOVJEKOVOG VREMENA
Bilješka o piscu
Kazalo
 
 
7
11
15
 
19
 
57
57
62
64
67
70
73
80
91
93
105
112
119
124
127
135
140
146
156
157
175
177
179
179
205
251
 
251
254
260
266
278
285
295
311
320
 
328
333
338
351
360
360
 
371
371
 
373
373
383
383
 
 
405
410
412
412
   
   
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present