Rođen 23. 02. 1978 godine. u K. Mitrovici. Radi kao
  profesor filozofije i sociologije, bio je angažovan kao:
  asistent na istraživanjima Medium (agencije za istr.
  javnog mnjenja), asistent na istraživanjima BBSS (Gallup
  religija. international), asistent na istraživanju T&B
  Consult (Kopenhagen) i filozofskog fakulteta K.M
  (rezultati izloženi u studiji ''Stanovnici severnog Kosmeta
 

o međunarodnoj pomoći i građanskim vrednostima, 2003),

 

asistent na MSC (Civilno društvo i politički aktivizam).

  Sekretar DDA (Društvo dobre akcije). Član Srpskog
  sociološkog društva. Priredio ''Hrestomatiju tekstova
  primenjene etike''. Zanimaju ga još i komunikologija,
  logika, antropologija...
 

  
 
 
 
e-mail adresa: brankokm@yahoo.com
 
 
 
 
LIŠĆE MIŠLJENJA NA STABLU ČOVJEKOVOG VREMENA
ili NAGLAŠENO ETIČKA HRESTOMATSKA HISTORIJA FILOSOFIJE
 
BRANKO MILIĆ
 
/osvrt/
 
Filozofske škole, pravci i mišljenja, tek su lišće koje leprša na stablu prolaznosti
čovjekovog uma i vremena. Kažemo čovjekovog, jer vrijeme je tek ljudska
kategorija. Inače je svevrijeme i kao takvo čovjeku neshvatljivo i neuhvatljivo –
izmiče svakom poimanju. Ustvari, čovjek i njegovo poimanje su majušni i slabi
do mjere, pa ni ono što svojom opstojnošću opkoračuju, ne mogu sasvim
razumjeti. U ovom primjeru, riječ je o relativno mladom čovjeku čije su poglede i
mišljenje o filosofiji izpačavale najrazličitije opcije promišljanja odnosa čovjeka
i svijeta i tako, i njihove poglede na filosofiju i njezinu povijest.
 
Bogatstvo krošnje i obilje lišća, ovise o vrsti i visini stabla, površini koju je posjela
određena vrsta šume, ali i godišnjem dobu u kojem je promatramo. Dakako i
uvijek: o daru, načitanosti i obrazovanju i filozofskom uvjerenju osobe koja
filozofira. I cijelu sliku filozofske misli bismo mogli donijeti razvijajući ovu metaforu
/kao vid recepcije/. Rijetko i malo filozofija znači nešto više od pukog zbira
napabirčenih mišljenja i općepoznatih činjenica ili tumaranja u sfumatu
ne/s/poznatog. Nerijetko, oko sasvim razbokorenih znanja i individualnih
prosvjetljenja do metaforičkih obzora življenja i dalekosežnijih rezultanti. /Samo
kod nadarenih!/. Razumjet ćemo kako etički odnos spram postojeće filosofske
misli određuje, kako osobnu etiku mislioca, tako i njegova etika povijest filosofske
misli uopće, samopotvrđujući se, tj. utvrđujući njezin sustav kao temeljno
humanistički karakter pojavnosti.
 
No, tako je počela filosofija u Helena – reći će Branko Milić i kuražno se upustiti
u tu vrtoglavicu. Valja priznati, kako je to kuražan čin, jer brojne su religije
starije od kršćanstva i filosofske misli od helenske. Milić im je ukazao pažnju, ali
su na taj način stvari povijesno došle u drugačiji poredak – što i ne mora imati
neki poseban značaj u ovoj knjizi i općenito, jer i taj filozofski svijet samo je dio
općenite slike neovisno o karakteru utjecaja koje ostvaruje.
 
  Atif Kujundžić
 
 
 
 
BRANKO MILIĆ, UVOD U ISTORIJU FILOZOFIJE, NASTANAK FILOZOFIJE
 
"Svoju Istoriju filosofije Branko Milić počinje i otvara opsežnom i općenitom
raspravom koju naziva Uvodom i u kojem okretno i inteligentno sučeljava filosofsku
misao samoj sebi od postanka svijeta do djelića vremena osobnog prisustva.
Dakako, dobro zna kako je historija filosofije jedini metod ili način da se o
filosofskoj misli nešto i stvarno spoznajno a suvislo sazna i domisli. Nisu se ni
Wilhelm Windelband, ni Albert Bazala, ni brojni drugi umni tek šegačili pokušavajuči
poviješču filosofije obasjati samu filosofsku misao njezin sadržaj i poticajni "
kontinuitet.
 
"Ovu riječ kontinuitet stavljamo pod navodnike iz razloga, jer su sva mišljenja i
sistemi sasvim proizvoljno zasnovani na osnovu dostupnog, dakle nikako i sa onim
čega više nema,a što je u određenom trenutku bilo bitno. Dakako, to valja
premostiti sviješću, jeršupljine nemamo čime autentično popuniti osim sobom i "
svojima bitkom.
 
"Branko Milić, vispreno zapaža kako u biti same filozofske misli i svakog
pojedinačnog ljudskog nastojanja da se stvarnost mišljenja učini razvidnom i
djelatnom, postoji otvorena ili potkrivena dilema etičke naravi koju čovjek
postavlja sam sebi ili, naprosto, nailazi na nju kao otvoren prostor koji valja
inteligentno i etički odgovorno iskoristiti za sebe, kako bi se i antroplogijski,
intelektualno i humanistički raslo. Jer, bavljenje historijom filosofije u bilo kojoj
opciji, jeste potraga za filosofskom istinom, koja se drži tvrdoglavo postrani i
uznosito, spram svakog nastojanja i pokušaja pronicanja, spram svake pameti! "
 
"Milić čak i počinje Uvod u svoju Historiju filosofije tvrdnjom: i tako je počela
filosofija kod Helena u tri dijela kao: fizika, etika, logika /ili dijalektika – žongliranje
rečima/ od elećanina Zenona. Dakle bez mudrovanja možemo razumjeti kako je
pred nama još jedna prije svega europocentrična knjiga o filosofskoj misli koja
seže do antičkih vremena i mada se drži kao najnaprednija svijest prožeta onim
što bi trebalo biti drugačije. To uspijeva samo djelomično, jer je povijesno i
fragmentarno naslonjena upravo i samo na antičku, a tako i samo europsku –
zapadnocentričnu filosofsku misao. "
 
"U jednakoj mjeri, treba prirodno razumjeti, kako je to u sasvim izvjesnom i
izričitom smislu autistična filosofska misao, skraćena i zatvorena, jer ljudi su
postojali, organizirali se, vjerovali i mislili prije Helena. Branko Milić širi vidokrug i
otvara mogućnost komuniciranja sa istočnom filosofskom mišlju – islamskom,
kineskom i indijskom filozofijom. Tako mu uspijava da od jedne manjkavosti
napravi vrlinu. "
 
"Ova okolnost ne karakterizira promišeljenu europsku filosofsku misao promatranu
u svjetskim razmjerama, riječ je o proizvoljno priskrbljenoj europocentričnosti u
svim oblastima života: arhitekturi, umjetnosti, modi, dizajnu, politici, medijima,
etc., koja prije svega ide na štetu same Europe! Kao, Pariz je svekoliko svjetsko
centrište svega! To se i u površnoj recepciji svjetskih centara u raznim oblastima,
uistinu doima nerazumnim. Ali, riječ je o sebičnim i umišljenima razlozima koje ne
namjeravamo ni razumijevati, ni pojašnjavati, jer ih Branko Milić obasjava kao i
zlišne, Europi nepotrebne! Izoliranje vrednota – može voditi samo njihovom
poništavanju i odricanju! Što nije ništa manje izlišno i netačno. To je prije svega,
definitivno, štetno i suicidno, pogubno po europsku filozofsku misao /i spomenute
vrednote svih vrsta/ koja na taj način postaje muzejski izložak i petrificirani relikt,
koji vrlo ograničeno komunicira s drugačijom mišlju i sve više sahne...
Što je tragično! ", Etc.
 
"Konstatirajući kako je filosofija počela kod Helena, u svome Uvodu Milić daje
niz naputaka, kao npr. da su to: fizika, etika, logika – koju izjednačava s
dijalektikom, kao i spekulaciju s istraživanjem, a početak i kraj filozofiranja
izjednačava sa slobodom /Schelling/, te i izrijekom tvrdi da filozofiramo uvijek u
strahu od ludila /Jackues Derrida/. Milić, dakle, osuvremenjuje europsku filosofsku
misao, koju tako vitalizira posebno mišljenjem kako se filozofiju ne može definirati
jer definiranje sadrži filozofiranje, filozofija se može shvatiti samo ako se filozofira... "
 
"Tvrdeći kako filosofija ne tolerira znanstveno naklapanje i obmane tipa:
abrakadabra, jer sama se ne smatra samodovoljnom – filozofiranje u Istoriji
filozofije Branka Milića predstavlja kritički diskurs i ne može biti zamjena za
apsurd – Milić nas upućuje na kantovsko shvatanje u kojem je filozofija kritički
put i trebali bismo je držati kao najpouzdaniju svijest o životu i stvarnosti, utoliko
prije jer filosofska misao obuhvata sve što jest filozofskom umu dostupno i
funkcionira općenito u jedinstvu i suglasju, mada će Teodor Adorno na jednom
mjestu i izričito reći: filozofija nije dorasla apsolunome i ne smije se izolirati, što je
bilo očigledno u Adornovoj recepciji nakon sloma sistematske filosofije. "
 
"Filozofija želi dokučiti vječnu istinu. Filozofijom se ne može raspolagati, jer se
pokazalo da ne može biti vezana za ideju svjetskog poretka /logos/. Kao cilj
današnje filozofije Branko Milić navodi njezino utemeljenje u samoj ljudskoj
egzistenciji kao uvjetu istinskog uma, a u čemu ga podržavaju stavovi Kirkegarda,
Nietzschea, Pascala, Dostojevskog... To podrazumijeva traženje mira stalnim
buđenjem nemira, prolaženje kroz nihilizam, čistotu znanosti kao pretpostavku
filozofskog komuniciranja i volju za komuniciranjem. "
"U tom procesu, potrebno je nadvladati znanstveno praznovjerje, treba
pojašnjavati samu filosofiju i održavati komuniciranje kao osnovnu voljnu
kategoriju. Ustvari, dobro je razumjeti kako nikakva samodovoljnost ne može imati
stvaran, a posebno filozofski smisao. Sve što se čovjeku može dogoditi, moguće
je samo tokom komuniciranja. Zato i mislimo, kako je Milićevo bavljenje poviješću
filozofije, značajnije od uobičajeno filozofskog i akademskog, a tako i čin
odvažnosti, na koji se odlučuje mali broj filozofa i intelektualaca. Sjajna energija
sa kojom se Branko Milić srčano prihvata ovoga posla, nesumnjiva jest.
I vrlo je dragocjen doprinos filozofskoj misli sklonoj da blijedi i sahne. "
 
"Za ovakav osvrt držimo neopravdanim nastaviti interpretaciju i filozofiranje o
sadržaju knjige Branka Milića, smatramo prikladnim tek, decidno izložiti njezinu
strukturu, a drugo prepustiti čitateljima. "
 
NASTANAK FILOZOFIJE; IME I POJAM FILOZOFIJE; ČEMU JOŠ FILOZOFIJA;
FILOZOFIJA I BUDUĆNOST.
 
Uzimajući religiju kao osnov iz kojeg su se razvile sve spoznaje, pa i ova filozofske
naravi, Branko Milić pronicljivo nastavlja poglavljem:
 
MIT I FILOSOFIJA, kako slijedi: Postanak Bogova, Bogovi i Zemlja - Geja, Nebo,
Uran; POSTANAK: Božje stvaranje Neba i Zemlje; NAUKA I FILOZOFIJA - Važnija su
pitanja od odgovora.
 
FILOSOFIJA I UMETNOST: Estetika kao stav, Estetika kao spoznaja, Zakoni lepote
i znanje o njima, Lepo kao univerzalni predmet estetike /Nikolaj Hartman/.
 
ANTIČKA FILOzOFIJA, NASTANAK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE PRESOKRATSKE
MISLI: Hesiod; Homer.
 
IZREKE PRESOKRATSKIH MISLILACA.
 
ZAČETNICI, RANI JONSKI FILOZOFI: Tales I, Anaksimandar II, Anaksimen III.
ONTOLOŠKI MONISTI, PLURALISTI: Pitagora, Ksenofan, Heraklit iz Efesa, Parmenid,
Empedoklo, Anaksagora, Zenon, Melis, Atomisti /Leukip, Demokrit/. Demokrit.
 
PITAGOREJSKE POUKE, HERAKLIT - FRAGMENTI, FRAGMENTI ELEJACA,
ODABRANI FRAGMENTI EMPEDOKLOVE POEME: O prirodi. ANAKSAGORINA
RACIONALISTIČKO - SPEKULATIVNA KREACIJA, FRAGMENTI ANAKSAGORE,
FRAGMENTI DEMOKRITA, SOFISTIKA, SOKRAT - ŽIVOT ZA ISTINU,
SOKRAT - SMRT FILOZOFA, ODBRANA SOKRATOVA, PLATON,
FILOZOFI VLADARI, PLATONOVA TEORIJA IDEJA /Parabola o pećini/,
PLATONOVA DIJALEKTIKA, ARISTOTEL, POLITIKA /Zoon politikon/,
ETIKA /O dobru/, O VRLINI, EPIKUR, OSNOVNE MISLI, CICERON,
IZ DNEVNIKA MARKA AURELIJA, OBRASCI VOLJE I SREĆE, SENEKA,
RASPRAVA O BLAŽENOM ŽIVOTU,
 
  Atif Kujundžić
 
 
 
 
 
Branko Milić dosad je na našem portalu objavo sedam knjiga. Te knjige dostupne
su za preuzimanje s portala. Linkovi s kojih možete preuzeti knjige su sljedeći:
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE I" - http://www.digitalne-knjige.com/milic.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE II" - http://www.digitalne-knjige.com/milic2.php
 
"ETIKA" - www.digitalne-knjige.com/milic3.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE III" - http://www.digitalne-knjige.com/milic4.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE IV" - http://www.digitalne-knjige.com/milic5.php
 
"ISTORIJA FILOZOFIJE V" - http://www.digitalne-knjige.com/milic6.php
 
KA FILOZOFIJI I. - http://www.digitalne-knjige.com/milic7.php
 
 
   
   
 
 
IZ RECENZIJE
 
UVOD U FILOZOFIJU
Nastanak filozofije
Ime, pojam filozofije
Čemu još filozofija
Čemu još filozofija
Filozofija i budućnost
Mit i filozofija
Postanak
Nauka i filozofija
 
FILOZOFIJA I UMETNOST
 
1.Estetika kao stav i estetika kao spoznaja
2. Zakoni lepote i znanje o njima
3. Lepo kao univerzalni predmet estetike
 
ANTIČKA FILOZOFIJA
 
NASTANAK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE PRESOKRATSKE MISLI
 
Hesiod
Homer
 
IZREKE PRESOKRATSKIH MISLIOCA
 
ZAČETNICI - RANI JONSKI FILOZOFI
 
I Tales
II Anaksimandar
III Anaksimen
 
ONTOLOŠKI MONISTI - PLURALISTI
 
Pitagora
Ksenofan
Heraklit iz Efesa
Parmenid
Empedoklo
Anaksagora
Zenon
Melis
Atomisti (Leukip i Demokrit)
Demokrit
Pitagorejske pouke
Heraklit - fragmenti
Fragmenti Elejaca
Odabrani fragmenti EMpedokleove poeme 'rquote O prirodi'rquote
Anaksagorina spekulativno - racionalistička kreacija
Fragmenti Anaksagore
Fragmenti Demokrita
Sofistika
 
SOKRAT - Život za istinu
 
Smrt filozofa
Odbrana Sokratova
 
PLATON
 
Filozofi vladari
Platonova teorija ideja (Parabola o pećini)
Platonova dijalektika
 
ARISTOTEL
 
Politika
Etika (O dobru)
O vrlini
 
EPIKUR
 
Osnovne misli
 
CICERON
 
Iz dnevnika Marka Aurelija
Obrasci volje i sreće
 
SENEKA
 
Rasprava o blaženom životu
Besede
 
Bilješka o piscu
Sadržaj
 
 
7
25
25
35
39
57
75
97
99
105
109
109
110
113
119
119
119
120
137
145
145
148
150
155
155
160
160
167
170
174
178
184
185
188
190
191
193
194
199
201
207
209
217
223
227
237
237
288
295
309
309
317
338
355
355
359
359
365
367
367
368
376
378
   
   
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present