| | | | | | | | | | Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900. |
| godine. Bio je lirik zagrebačkih ulica, Griča, prizora s |
| gradskeperiferije, malih donjogradskih gostionica, hrvatski |
| književnik, pjesnik, prevoditelj, romanopisac i feljtonist. | | | | Godine 1928. odlazi iz Zagreba, da bi ga, kao i Matoš, u | | tuđini još jače zavolio. Boravio je u Beču i pobliže upoznao | | moderne književne pojave u umjetničkome životu Europe. | | Godine 1937. vraća se na svoj Grič. | | | | Slijedio je Matoševu i Wiesnerovu tzv. gričku poeziju i |
|
|
| napisao nekoliko antologijskih pjesama (Plinska laterna na Griču, Moj otac i ja i dr.). | | | | Njegovo je prozno stvaralaštvo obilježeno neposrednim izrazom i blagim humorom. Prevodio | | je s njemačkoga i s hrvatskoga jezika. Jednostavno i neposredno u svojim je romanima | | (Pepić u vremenu i prostoru, Život puža i Dnevnik Očenašeka) prikazivao male ljude s | | gradske periferije. | | | | Najpoznatije je Majerovo djelo novela Dnevnik malog Perice, prema kojoj je nastao kultni | | hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli" redatelja Kreše Golika (1970.). | | | | Vjekoslav Majer preminuo je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine. | | |
| | | | | | | PREDGOVOR | | Majer se u književnosti javio u doba prevlasti ekspresionizma, po završetku | Prvoga svjetskoga rata (prvu pjesmu, naslovljenu Dan, objavio je 1919. u | časopisu Luč), pa su u ranoj fazi njegova pjesništva vidljiva obilježja toga stila. | | Svi važniji recenzenti Majerove poezije (Nikola Milićević, Tomislav Sabljak, Frano | Alfirević, Nedjeljko Mihanović) naglašavaju dva konstitutivna tematsko-motivska | elementa: socijalni i urbani. U socijalnim pjesmama obrađuje, narativnim i | deskriptivnim stilom, društvene probleme, najčešće ljude s ruba društva. U urbanim | pjesmama pak motivi su njegova rodnoga grada Zagreba. Zbog zagrebačkih | veduta, ali i drugih stilskih osobina. Majera se povezuje s Antunom Gustavom | Matošem, pa se kaže kako je Majer potekao iz Matoševe škole, kako je nastavio | Matoševu poetsku liniju. | | Pišući o Majerovoj poeziji, književni kritičari i recenzenti uočavali su i pjesme | nastale pod utjecajem velikog njemačkog pjesnika Rainera Maria Rilke-a, ali ih nisu | podrobnije analizirali ni vrednovali kao njegove socijalne i urbane pjesme. Iako se | tu i tamo spominje mogući Rilkeov utjecaj na Majera, naš je pjesnik potpuno | samosvojan i izvoran jer bi „pojam originalnosti postao neizvjestan ako umjetnik | ne bi imao pravo raspolagati zakladom književne tradicije i ako bi se kao | emancipirani stvaralački rezultat priznavala samo neponovljena kreacija" | (Nedjeljko Mihanović). | | | Borben Vladović (Vjekoslav Majer i reistička poezija) |
| |
|
|
| | | | | | | Lirika;Zagreb. 1924. | | Pjesme zabrinutog Evropejca; Zagreb. 1934. | | Svirač i svijet; Zagreb, 1938. | | Pjesme; Zagreb, 1953. | | Breze, kanarinci, kiša; Zagreb. 1954. | | Otvaram prozor; Zagreb.1957. | | Odabrana djela; Zagreb. 1978. | |
|
|
| | | | | | | PREDGOVOR | |
| SUTON | |
| PJESNIK | |
| JUTRO PJESNIKA | |
| PJESMA ČOVJEKA S DUŠOM | |
| SVIRAČ I SVIJET | |
| NA GR0BU MATOŠA | |
| NA GROBU ŠVELJE | |
| MOJ OTAC I JA | |
| JESEN SLIJEPACA | |
| MISAO NA DRUGOVE | |
| JESEN | |
| HODANJE KROZ PLJUSAK | |
| VITRINA TIŠINE | |
| SNIJEG | |
| PRAZNA KUTIJA ŠIBICA | |
| KESTENJAR | |
| SPARNO POSLIJEPODNE | |
| MOJOJ ŽENI | |
| PLINSKA LATERNA NA GRIČU | |
| NJEZINE ZJENICE | |
| POLUSAN | |
| KONAC JEDNE LJUBAVI | |
| ZATRUDNJELA ŽENA | |
| PAR POD MODRIM KIŠOBRANOM | |
| LJUBAV | |
| BEZBRIŽNO JUTRO | |
| MRTVA DJEVOJKA | |
| BILJEŠKA O PISCU | |
| SADRŽAJ | |
| | 7 | |
| 9 | |
| 10 | |
| 11 | |
| 12 | |
| 13 | |
| 14 | |
| 15 | |
| 16 | |
| 18 | |
| 20 | |
| 21 | |
| 22 | |
| 25 | |
| 26 | |
| 28 | |
| 29 | |
| 30 | |
| 31 | |
| 33 | |
| 35 | |
| 36 | |
| 37 | |
| 38 | |
| 39 | |
| 40 | |
| 41 | |
| 43 | |
| 44 | |
| 46 | |
|
|