Vjekoslav Majer rodio se u Zagrebu 27. travnja 1900.
 godine. Bio je lirik zagrebačkih ulica, Griča, prizora s
 gradskeperiferije, malih donjogradskih gostionica, hrvatski
 književnik, pjesnik, prevoditelj, romanopisac i feljtonist.
 
 

Godine 1928. odlazi iz Zagreba, da bi ga, kao i Matoš, u

 

tuđini još jače zavolio. Boravio je u Beču i pobliže upoznao

 

moderne književne pojave u umjetničkome životu Europe.

 

Godine 1937. vraća se na svoj Grič.

  
 Slijedio je Matoševu i Wiesnerovu tzv. gričku poeziju i

 napisao nekoliko antologijskih pjesama (Plinska laterna na Griču, Moj otac i ja i dr.).
  
 Njegovo je prozno stvaralaštvo obilježeno neposrednim izrazom i blagim humorom. Prevodio
 je s njemačkoga i s hrvatskoga jezika. Jednostavno i neposredno u svojim je romanima
 (Pepić u vremenu i prostoru, Život puža i Dnevnik Očenašeka) prikazivao male ljude s
 gradske periferije.
  
 Najpoznatije je Majerovo djelo novela Dnevnik malog Perice, prema kojoj je nastao kultni
 hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli" redatelja Kreše Golika (1970.).
 
 

Vjekoslav Majer preminuo je u Zagrebu 4. prosinca 1975. godine.

  
 
 
 
 
PREDGOVOR
Majer se u književnosti javio u doba prevlasti ekspresionizma, po završetku
Prvoga svjetskoga rata (prvu pjesmu, naslovljenu Dan, objavio je 1919. u
časopisu Luč), pa su u ranoj fazi njegova pjesništva vidljiva obilježja toga stila.
 
Svi važniji recenzenti Majerove poezije (Nikola Milićević, Tomislav Sabljak, Frano
Alfirević, Nedjeljko Mihanović) naglašavaju dva konstitutivna tematsko-motivska
elementa: socijalni i urbani. U socijalnim pjesmama obrađuje, narativnim i
deskriptivnim stilom, društvene probleme, najčešće ljude s ruba društva. U urbanim
pjesmama pak motivi su njegova rodnoga grada Zagreba. Zbog zagrebačkih
veduta, ali i drugih stilskih osobina. Majera se povezuje s Antunom Gustavom
Matošem, pa se kaže kako je Majer potekao iz Matoševe škole, kako je nastavio
Matoševu poetsku liniju.
Pišući o Majerovoj poeziji, književni kritičari i recenzenti uočavali su i pjesme
nastale pod utjecajem velikog njemačkog pjesnika Rainera Maria Rilke-a, ali ih nisu
podrobnije analizirali ni vrednovali kao njegove socijalne i urbane pjesme. Iako se
tu i tamo spominje mogući Rilkeov utjecaj na Majera, naš je pjesnik potpuno
samosvojan i izvoran jer bi „pojam originalnosti postao neizvjestan ako umjetnik
ne bi imao pravo raspolagati zakladom književne tradicije i ako bi se kao
emancipirani stvaralački rezultat priznavala samo neponovljena kreacija"
(Nedjeljko Mihanović).
 Borben Vladović (Vjekoslav Majer i reistička poezija)
 
 
 
 
 
Lirika;Zagreb. 1924.
 
Pjesme zabrinutog Evropejca; Zagreb. 1934.
 
Svirač i svijet; Zagreb, 1938.
 
Pjesme; Zagreb, 1953.
 
Breze, kanarinci, kiša; Zagreb. 1954.
 
Otvaram prozor; Zagreb.1957.
 
Odabrana djela; Zagreb. 1978.
 
 
  
  
 
 
PREDGOVOR
 
SUTON
 
PJESNIK
 
JUTRO PJESNIKA
 
PJESMA ČOVJEKA S DUŠOM
 
SVIRAČ I SVIJET
 
NA GR0BU MATOŠA
 
NA GROBU ŠVELJE
 
MOJ OTAC I JA
 
JESEN SLIJEPACA
 
MISAO NA DRUGOVE
 
JESEN
 
HODANJE KROZ PLJUSAK
 
VITRINA TIŠINE
 
SNIJEG
 
PRAZNA KUTIJA ŠIBICA
 
KESTENJAR
 
SPARNO POSLIJEPODNE
 
MOJOJ ŽENI
 
PLINSKA LATERNA NA GRIČU
 
NJEZINE ZJENICE
 
POLUSAN
 
KONAC JEDNE LJUBAVI
 
ZATRUDNJELA ŽENA
 
PAR POD MODRIM KIŠOBRANOM
 
LJUBAV
 
BEZBRIŽNO JUTRO
 
MRTVA DJEVOJKA
 
BILJEŠKA O PISCU
 
SADRŽAJ
 
7
 
9
 
10
 
11
 
12
 
13
 
14
 
15
 
16
 
18
 
20
 
21
 
22
 
25
 
26
 
28
 
29
 
30
 
31
 
33
 
35
 
36
 
37
 
38
 
39
 
40
 
41
 
43
 
44
 
46
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present