| | IN
MEMORIAM Jozefina
Dautbegović 
-
Zadnju
objavljenu knjigu "Gdje mi je ono lice" pokojna pjesnikinja objavila
je upravo u našoj Maloj virtualnoj knjižnici hrvatske ljubavne lirike (www.digitalne-knjige.com).
- Preuzeti
je možete ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link»Gdje
mi je ono lice«
-
Te naravno slijedite daljnje upute.
| | Iznenada
preminula književnica Jozefina Dautbegović (1948. - 2008.). Tijekom devedesetih
potvrdila se kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije Ostali
smo osupnuti viješću o smrti pjesnikinje Jozefine Dautbegović, koja nas je iznenada
napustila u četvrtak u 61-oj godini života. Iza te »hipersenzibilizirane poetese«
ostale su mnoge pjesničke i prozne knjige, stihovi o ratu, selidbi, bolesnicima,
sirotinji, o ljubavi, Bogu, o smrti kao velikom odmoru... Posljednji oproštaj
od Jozefine Dautbegović bit će u ponedjeljak na komemoraciji koju priređuju Hrvatsko
društvo pisaca i Hrvatski P.E.N. centar te na Markovu polju. Jozefina
Dautbegović rođena je u Šušnjarima (Derventa) 24. veljače 1948. godine. U Slavonskome
Brodu završila je gimnaziju i Pedagošku akademiju, na kojoj je diplomirala hrvatski
jezik i povijest. Do početka rata živjela je u Doboju, predajući hrvatski jezik
i povijest u osnovnoj školi i radeći kao knjižničarka u Narodnoj biblioteci. U
Doboju je Jozefina Dautbegović uređivala i biblioteku Druga svjetlost te časopis
za kulturu Značenja. Početak
devedesetih godina dovodi je u Zagreb, u kojem nalazi utočište od ratnih strahota.
Radila je kao arhivist-dokumentarist u Muzejsko-dokumentacijskome centru, uređivala
muzeološki časopis Informatica Museologica i vodila kulturnu tribinu. Bila je
i članica Hrvatskoga društva pisaca i Hrvatskoga P.E.N. centra. Jozefina
Dautbegović javlja se u književnosti 1979. godine pjesničkom zbirkom »Čemerike«
te, šest godina nakon toga, zbirkom »Uznesenje«. Tijekom devedesetih potvrdila
se kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije. Tada nastaju
knjige pjesama »Od Rima do Kapue« (1990.), »Ručak s Poncijem« (1994.), »Prozori
s podnog mozaika« (1997.), »Božja televizija« (2001.), »Različite ljubavi« - Izabrane
pjesme (2004.) i »Vrijeme vrtnih strašila« (2005.). Ove godine u Maloj virtualnoj
knjižnici hrvatske ljubavne lirike (www.digitalne-knjige.com)
objavljena je njezina zbirka »Gdje mi je ono lice«. Jednom je netko zapisao kako
pjesme Jozefine Dautbegović vraćaju vjeru u to da pjesnici mogu imati i više od
sto čitalaca. Emocije koje odašilju njezini stihovi su odmjerene, prigušene i
aristokratske (takvu odmjerenost i aristokraciju imala je i u svome držanju),
a iskaz iskren, jasan i neposredan. U svojoj kritici pjesničke zbirke »Božja televizija«
Željka Čorak je zapisala kako knjiga sadrži i neke od najtežih i najpotresnijih
ljubavnih pjesama novijega hrvatskog pjesništva, te da će pjesma »Moj neprijatelj
i demon« možda stati uz bok pjesmi Vesne Parun »Ti koja imaš nevinije ruke«. Hrvoje
Čulić je pak u kritici knjige »Vrijeme vrtnih strašila« primijetio da je Jozefina
Dautbegović postigla gotovo nemoguće: iz njezinih stihova progovara iskonska snaga
izravnoga govora, te da je čudesno jednostavna i prijemljiva, uspjela, bez posebno
uloženog truda, riječima vratiti njihovo pravo, neonečišćeno ozračje, ozbiljnost
i težinu. Jednako
kao u pjesništvu, i u prozi (prije dvije godine objavila je jedinu knjiga priča
»Čovjek koji je kupovao kuću«) Jozefina Dautbegović uspješno tematizira svakodnevicu,
a stvarna zbivanja na trenutke prelaze granicu te ulaze u svijet onostranoga i
metafizičkoga. Pjesme
Jozefine Dautbegović prevođene su na engleski, francuski, njemački, talijanski,
švedski, slovenski i mađarski jezik, a za svoje je priče (»Odmor« iz knjige »Čovjek
koji je kupovao kuću«) nagrađena nagradom Večernjeg lista za kratku priču 1996.
godine te Nagradom »Ranko Marinković« 2002. za priču »Čovjek koji je kupovao kuću«,
po kojoj je cijela zbirka dobila ime. Sandra-Viktorija
Antić, Vjesnik
|
