Vjerojatno će se čitači uvijek dijeliti na više ili manje zagrižene pobornike papirnatih i digitaliziranih formi predočivanja tekstnog sadržaja. Uvijek će zasigurno biti onih koji preferiraju dobri stari papir pod prstima, reski miris novootisnute ili pak slatkasto-opori antikvitetne knjige, ali i onih koji ne vide ništa posebno u prikupljanju papirne prljavštine jagodicama prstiju, već se radije utječu svojim dezinficiranim tastaturama. O praktičnosti ovdje doista je izlišno i govoriti; manipulacija jednom digitalizirane knjige ograničena je tek sustavom pohrane, no kojemu se u sigurnosnom smislu lako može doskočiti, dok je papirna knjiga, znamo to dobro, ipak kvarljiva roba. I iako će mnogi reći tek: papir je papir, velik dio nas na policama ima knjiga u koje se uvukla vlaga ili kakav drugi destruktivni entitet, a često nam se ponekad i ne da do knjižnice u kojoj će nam reći da su sva dva primjerka željene knjige vani. Jednako kao što najvjerojatnije ne radimo posao koji nam omogućuje da si baš svaku knjigu koju želimo pročitati možemo i priuštiti.
Svima takvima, ali i onima koji nemaju problema s digitaliziranim sadržajima, vjerojatno dobro zvuče napori nekih knjižničarskih institucija i sustava u nas koji su se poduzeli opsežnih akcija digitaliziranja svojih fondova, što, dakako, obilato potpomaže, odnosno često u potpunosti i omogućuje, javni kapital. No kad takva priča zađe u sferu privatnih entuzijastićnih poduzeća, u društvu koje se tek navikava na tržišno pozicioniranje i imperativ isplativosti u odnosu spram javno dotiranih aktivnosti, onda je to stvar za pobliže upoznavanje.

Jozefine Dautbegović, "Što sam ono htjela tobom reći" Vesne Krmpotić, "Budi blaga njegovu snu" Vesne Parun, "Pelin tužnih radosti" Antuna Gustava Matoša, "Ma kako uzdiglo se srce" Dobriše Cesarića, "S kraja na kraj dana" Slavka Mihalića i "Pod zatvorenom plaveti" Ti-na Ujevića. Ovim se naslovima pridodaje još i Gundulićeva "Dubravka" u ediciji "Klasici hrvatske književnosti" te slikovnica "Zaljubljeno voće i povrće" Ane Horvat i Nevenke Macolić.
Kako doznajemo od pokretača projekta Nenada Grbca, ovim će se naslovima dodavati novi učestalošću od desetak knjiga svakih par mjeseci, a postojeći su dosad već, prema njegovim navodima, skinuti blizu 1.000 puta, što doista jest iznimno uzme li se u obzir trajanje projekta i marketing usmenom predajom.
Grbac navodi daje sama ideja digitalnih knjiga stara, ali da su one uglavnom u tekstualnom formatu, dok se u ovome slučaju pokušalo rekreirati pravu papirnatu knjigu. U to se korisnik može i uvjeriti nakon što skine knjigu na svoj kompjutor, što doista ne traje dugo uz prosječne internetske veze, te ju doslovce prolista klikajući mišem na prethodnu ili sljedeću stranicu, odnosno sadržaj ili pak naredbu "print", čime se može doći i do osobnog i papirnog primjerka knjige.

Autorska prava

Pitanje autorskih prava, pojašnjava Grbac, riješeno je tako što je od živućih autora zatražena suglasnost za objavljivanje, što su je dali svi kontaktirani, a to što je u fokusu uglavnom poezija rezultat je i internog istraživanja koje su proveli autori projekta. Utvrdili su,

naime, da se knjige poezije slabo čitaju, odnosno posuđuju u knjižnicama, ali da bi korisnicima ti sadržaji mogli biti zanimljivi upravo u ovome obliku olakšana konzumiranja. Sličnom mišlju vodili su se i u pitanjima "Klasika hrvatske književnosti", gdje je kao prvi na popisu bio Gundulićev "Osman" i zbog problema s nedostatkom primjeraka knjige u knjižnicama u vrijeme kad je obavezni lektirni naslov.
Važan podatak u cijeloj ovoj priči dakako je financiranje. Za razliku od pretpostavljenog modela kroz javne natječaje, republičke ili lokalne, za potrebe u kulturi, ovaj se projekt financira isključivo privatnim kapitalom. Nije on osobito skup, kaže Grbac, ali dosad se kao jedini sponzor pojavila tvrtka "Re-cro", specijalizirana za informatičku tehnologiju. Ipak nastavi li se ovako dobra posjećenost stranicama, vjerojatno će porasti i interes oglašivača i potencijalnih sponzora.
"Digitalne knjige" nesumnjivo interesantna su pojava na hrvatskom knjižnom tržištu opterećenom visokim cijenama knjiga, ali i trendovskom kulturom čitanja, koja podrazumijeva praćenje top-lista i pribavljanje uvijek najnovijih naslova kojima je često jedina preporuka medijska kampanja oko njih osmišljena. Takva je kontraška politika u svakome slučaju zahtjevna, no veseli činjenica da ju je netko spreman poduzeti. A za njene sljedbenike najavljujemo autore kojih se naslovi uskoro mogu očekivati za nesmetan download: Zvonimir Golob, Luko Paljetak, Nikola Šop, "Drago Ivanišević, Božica Jelušić, Maja Gjerek, Ana Horvat i Sanja Pilić.

Davor MANDIĆ