Kristina Koren rođena je 28.07.1978.godine u Zagrebu
  gdje i danas boravi i stvara. Aktivno je sudjelovala u
  novinarskim natjecanjima za vrijeme školovanja i bila

urednik školskog časopisa „Izidor“. Piše ljubavnu i duhovnu

 

poeziju te romane. Završila je osnovnu i srednju školu

  u Zagrebu, te 2007.godine tečaj za ECDL specialist
  u školi za odrasle „Algebra“. Majka je troje djece.
   
  Svoje prve stihove zabilježila je još u školskoj klupi kada
  je umjesto zadanog sastavka napisala svoju prvu pjesmu
  „Moj prijatelj robot“ i od tada emocije prenosi kroz stihove,
  a svojim je literarnim izražavanjem postigla današnje
  rezultate.
Tako su se redale pjesme: „Kako zamišljam sreću“, „Tihi Božić“, „Prvi snijeg“, „Bez
majke“ i „Budi slobodna moja Hrvatska“ koja je pisana za vrijeme rata.
 
Njene duhovne pjesme objavljivane su u tadašnjem župnom listu u Čučerju 1995.godine.

Aktivno sudjeluje u internetskom časopisu „Plamen" humanitarnog karaktera u kojem je
objavila svoje osobno svjedočanstvo i vlastite molitve pisane 2009.god. Suradnik je još
nekoliko portala od kojih na nekima objavljuje kolumne o situacijama iz stvarnog života.
 
Njena poezija obogatila je i mnoge međunarodne zbirke u izdanju „Providenca“, „ KLD
Rešetari“, „Književno pero“, „Mili dueli“ i „Kultura snova“ , od kojih su neke u digitalnom
izdanju „Kiprijanov Kladenac“, „Udruženje balkanskih umetnika“, „Urlik“, „Garavi Sokak“, te
duhovna poezija u izdanju „Lipin cviet“.
 
Rado se odaziva na razne manifestacije i festivale na kojima se javno izvodi poezija.
Svoju prvu zbirku javno je objavila 2013.godine te je postigla do sada veliki uspjeh time
što su sve njene zbirke koje su objavljivane na portalu digitalne-knjige.com rado

prihvaćene kod čitatelja diljem svijeta.
 
Član je KLD Rešetari, Udruge Vjekoslav Majer, KULTure Snova, Udruge Balkanskih Umetnika
te udruge „Pisci bez pravila Lič“. Njeni uzori su: Marija Jurić Zagorka, Ivana Brlić
Mažuranić, Vesna Parun koju je imala čast i sresti, te američka spisateljica Danielle Steel.
 
 
 
 
 
E-mail adresa: kristina.l.koren@gmail.com
 
 
 
 
 
OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „POKIDANE NITI“
HRVATSKE PJESNIKINJE KRISTINE KOREN
 
Dobila sam opet izvanrednu radost i čast napisati osvrt na novu zbirku poezije
„POKIDANE NITI“ moje drage prijateljice, pjesnikinje Kristine Koren.
 
Čitajući pjesmu po pjesmu, zavirivala sam u skroviti dio njene duše, njenog
neprosanjanog sna, njenog plavog neba i njene ljubavi prema voljenoj osobi.
 
Sve ove godine, Kristina je pisala svoje stihove, pisala ih u duši i spremala negdje
duboko u sebe i u neku bijelu bilježnicu, da bi se istinski objavila svima nama
svojim izvanrednim pjesničkim darom u njenim do sada izdanim zbirkama.
 
Sunce njenog neba će sjati jarkim sjajem, glazba njenog srca će pjevati o ljubavi,
koju nosi otkad zna za sebe, a mi čitatelji opet imamo sreću zaviriti u taj ocean
ljepote poetskih bisera sa kojima nas daruje Kristina.
 
Sa čežnjom nedosanjanog sna, u pjesmi „VJETAR“ razgaljuje mi srce dok
čitam ove stihove:
 
Nosi mu ovo moje pismo
pozdravi ga i poljubi
nek se sjeti tko ga voli
nek se sjeti tko ga ljubi
 
Pjesma iz 1997. godine „VEČERAS SAM SHVATILA SVE“, vratila me u davne
godine, kad sam i sama shvaćala neke trenutke kad voljena osoba više nije
dušom uz moju dušu, već kako lijepo kaže Kristina u ovim stihovima:
 
Nema nade za nas
Jer večeras si dokazao sve
Znala sam vec duže vrijeme
Da već dugo dolaziš od nje
 
Ljubavna bol je ponekad najjača bol, koju srce osjeti... o njoj se ne priča, o
njoj se šuti i u sebi se moli, da voljena osoba osjeti tu ljubav, koju šalje srce u
daljine i da se zauvijek stope negdje u tom krugu ljubavi, a što Kristina lijepo
opisuje u pjesmi iz 1995. godine „BOJIM SE, MAJKO“:
 
Bojim se majko priznati
Što donosi sudb“a ovih dana
Jer bio je ljubav moje mladosti
A ostat će vječita rana
 
Kako ljubav nema rok trajanja i vječna je u nečijim životima, ipak se
događaju rastanci.
 
Voljena osoba odlazi ili živi u limbu života, koji nije život, već je tek nešto
preživljeno i odživljeno, ali se više ne ponavljaju impulsi između dva tijela, koja
prolaze jedno kraj drugog u prostoru gdje dijele i dobro i zlo pa se Kristina u
svojoj pjesmi „POKIDANE NITI“ tiho u sebi pita i odmah zna odgovor, a prateći
te nevidljive znakove:
Pratim tragove ranjenog labuda
I svu tugu želi, kao i ja, od ljudi skriti
Ništa nas više ne veže zajedno
Poslije nas ostaju pokidane niti.
 
I kad se dogodi rastanak, ostaje jedno prazno vrijeme, koje gleda bezizražajnim
pogledom sivog neba na sve ono što nam treba, a to je ljubav voljenog.
U tom vremenu, zatvori se srce samo u sebe, potone u neke podzemne koridore
kretanja, živi samo da bi živjelo i disalo, ali ne i da bi letjelo, a tome nam svjedoči
i Kristinina pjesma „OPET U SUZAMA PROVODIM VRIJEME“:
Zatvaram za tebe srce svoje
Zatvaram dušu koja je tako ranjena
Jer za ljubav je potrebno dvoje
A od ove naše ne ostaje ni sjena
 
I ta divna žena, ta hrabra majka, ta izvanredna i delikatno ranjiva duša se diže u
život, da bi opet živjela, voljela, radovala se životu, ljubila svim žarom duše
svoje, u pjesmi „NE BRINI ZA MENE“:
 
Kad me jednom možda sretneš
Tvoja će gejša zaboraviti korake
A opekline od tvog dodira nećeš ni primjetiti
Ne brini za mene
Jer, sutra će bolje biti
 
„Zaborav je divan blagoslov ili prokleta nesreća“, jednom sam davno pročitala i
shvatila ovu rečenicu kao lijek i melem za ranjeno srce, za uznemirenu dušu,
za samoću koja je, ponekad, bila jedina prijateljica pa sam se na isti način kao
i Kristina u pjesmi „PRONAŠLA SAM SRCE“ nadala, da će tako i biti:
 
Tamo na putu
Još uvijek ponosno
Pronašla sam srce koje još uvijek kuca
I vratila ga na mjesto
 
I krenula je ta delikatno ranjiva duša dalje u život, svjesna da se dobro i zlo
izmjenjuju, ali uvijek snažna da se ponovo digne iz prašine života i krene u nove
dane, kako kaže u pjesmi „TRAŽILA SAM TE“:
 
Zavoljela te žena, pjesnik
I tražila te na svakom licu
Pokislom od kiše
U zagrljaju duginih boja
I slikala za tebe najljepša krila
 
I ta divna žena, pjesnik, vratila se sa ruba promijenjena, ali ista ... odviknuta,
ali dubljih uvida u sebe, introspektivno se baveći tim tajanstvenim odajama Duše,
gdje su čulnost i dodir tek naznake nečeg većeg, sveobuhvatnijeg i dubljeg, što
i navodi u svojoj pjesmi „MOJE PJESME“:
Nisam više ona ista, ona stara
I razum mi sebično srce vara
Propao je svaki pokušaj nade
Sve što je valjalo, u vodu pade
 
Iz svijeta, gdje se ne ulazi tako lako, tamo gdje se vilinske suze ne slijevaju niz
lice, već odlaze direktno u srce, Kristina nam u svojoj pjesmi „POBJEĆI OD
 
STVARNOSTI“ poručuje:
Tako je lako
Pobjeći od stvarnosti
Netko davno to mi reče
 
I, kao svaka žena, koja želi biti voljena, ostavlja nam Kristina svoje prelijepe
stihove u pjesmi „ŽELIM“:
Želim biti dio sjećanja tvoga
I u mislima se tvojim zauvijek skriti
Želim da me voliš
Jer samo ću tada potpuna biti
 
Završavam polako ovu šetnju kroz Kristinin svijet ljubavi, boli, radosti, sreće,
patnje i ponovne nade u sve ono lijepo što nosi život, sa radošću znajući, da ću
opet jednog dana zaviriti u neki njen novi svijet, otkud će se na mene spustiti
slap bisera iz Kristinine poetske duše.
 
  Jadranka Varga, pjesnikinja, 11.7.2015.
 
 
 
 
"U sjeni izgubljenog vremena"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
www.digitalne-knjige.com/koren.php
 
"Kada tuga zavlada tišinom"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren2.php
 
"Kada tuga zavlada tišinom"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren3.php
 
"Zalutala u magli"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren4.php
 
"Evo me moj gospodine"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
 
www.digitalne-knjige.com/koren5.php
 
"Pokidane niti"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
 
www.digitalne-knjige.com/koren6.php
 
"Gabriellina tajna"; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
 
www.digitalne-knjige.com/koren7.php
 
 
   
   
 
 
Bilješka o pjesnikinji
Objavljena samostalna djela
Zahvala
Osvrt na zbirku poezije „Pokidane niti"
 
Dopustite mi da se predstavim
Vjetru
Spustit ću suzu al plakati neću
Jednom
Večeras sam shvatila sve
Sumrak
Kao pobjednik
Opunomoćena
Priznajem
Ne ostavljaj me sada
Ne pričaj
Nisi vidio suze
Potražit ću rijeku
Pokidane niti
Samo me tuga podsjeća na tebe
Prepoznajem jutra
Jer više nema me
Opet u suzama provodim vrijeme
Reci mu
U polju maslačka
Zamka za hrabre
Tebi, suzo
Moraš li?
Posljednji tango
Ne brini za mene
Odavno nisi
Mjesto zločina
Obući ću
Umrla je jučer
I grešnici imaju dušu
Žena u crnom
Naučio si me
Od kako me ne voliš
Pronašla sam srce
Da smo htjeli dotaknuti zvijezde
Ona je svemu kriva
Ples s vranama
Uvjerio si me u kraj
Na izvoru duše
Moje će se suze izliti na te
Na rubu
Moje pjesme
Sa moga dlana
Odrasla s vukovima
Ne moraš mi ništa reći
Anonimna
Ledena soba
Ne sablažnjavaj moje oči
Rekli su mi
Umrla na tvome dlanu
Pobjeći od stvarnosti
Želim
Kasno je vratiti vrijeme
Kada padneš u očima žene
Opet pišu iste pjesme
Ukradena mjesečina
Rekao si, gospodine
Sve ti opraštam, tata
Za slobodu pali
Zločin iz strasti
Pečat
Dobro došla Slavonijo
Kada me život umori
Bojim se, majko
Ako sam potrošila dah
Sadržaj
 
7
9
11
15
 
21
23
24
27
28
30
31
32
33
34
36
37
38
41
42
43
44
46
47
49
50
51
55
53
54
55
57
58
59
60
61
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
75
76
78
79
80
81
82
83
85
86
87
89
90
91
92
94
97
98
99
100
101
102
104
 
106
   
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present