Kristina Koren rođena je 28.07.1978. godine u Zagrebu,
  završila osnovnu i srednju školu i danas živi i radi u rodnom
  gradu. Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima

i bila urednik školskog časopisa „Izidor".

 

redale pjesme:„Kako zamišljam sreću" ,"Bez majke", "Prvi

  snijeg" i "Budi slobodna moja Hrvatska" koja je pisana za
  vrijeme rata.
 
  Radi u banci kao samostalni vanjski suradnik. Majka je
  troje djece.
   
Pjesme je počela pisati još davne 1991.godine kada je napisala svoju prvu pjesmu „Moj
prijatelj robot". Tako su se redale pjesme: „Kako zamišljam sreću" ,"Bez majke",
"Prvi snijeg" i "Budi slobodna moja Hrvatska" koja je pisana za vrijeme rata.

 
Njene duhovne pjesme objavljivane su u tadašnjem župnom listu u Čučerju. Bavi se
pisanjem duhovnih i ljubavnih pjesama i romana.
 
Aktivno sudjeluje u humanitarnom volonterskom internetskom časopisu „Plamen"" u kojem
je objavila svoje svjedočanstvo i vlastitu molitvu pisanu 2009.god. Također sudjeluje u
raznim spisateljskim natjecanjima i događajima od kojih je prošla nekoliko natječaja za
zajednički zbornik u izdanju „Providence"" Biograd Na Moru, „Mili dueli"" Jajce, BiH i
""KulTura snova"" Zagreb.
 
Njena prva zbirka ljubavne poezije „U sjeni izgubljenog vremena" objavljena je u rujnu
2013.godine. Drugu zbirku također ljubavne tematike „Kada tuga zavlada tišinom" izdala je
sredinom siječnja 2014.god. Obje zbirke objavljene su u digitalnom tisku u vlastitoj nakladi.
 
Kristina Koren član je Hrvatskog Književnog Društva, udruge umjetnika Vjekoslav
Majer i Plava Paleta Zenica, BiH.
 
 
 
 
 
E-mail adresa: kristina.l.koren@gmail.com
 
 
 
 
Recenzija zbirke pjesama "Pogled zaljubljene žene"
 
U stvarnosti doživljenih osjećaja i izvrsnosti poezije Kristine Koren, pjesnikinje
doznajem mnogo, te ujedno i o samoj autorici. Žena, majka i biće govori na
pjesnički način osjećajući u svojoj nutrini tijela i toplinom srca koliko može pružiti
ljubavi makar osjećala bol. Već u prvim napisanim stihovima koji su jednostavni i
bliski svakom čovjeku, koncentrira se na postojanje ljubavi za koju je potrebno
boriti se srcem, dušom i tijelom. Upečatljive slike koje se redaju jedna za drugom,
prikazuju doživljaj ljubavi, neostvarenih želja i strah, a posebno bi naglasila snagu
kojom autorica ublažava postojanje istih s tim da otvoreno izražava osjećaje,
predstavljajući ženu kao čvrstu ličnost i ulogu koju joj je predodredio život.
 
Posebnu pažnju privlači stil upotrebe rime u strukturi vezanih stihova u kojima
se pojačava ritam i duh koji se jednostavno zavole već u prvom čitanju.
 
Život nam je poklonjen od Boga, na koji način ga živimo naša je odluka i veliko
iskušenje. Stvoreni smo da hodamo već iscrtanim putovima, a od života da
uzmemo najbolje što umijemo, pa čak da ga i kritiziramo. Ponekad si postavljamo
pitanje shvaćamo li tko smo, pružamo li dovoljno, da bi nam se uzvratilo,
odnosno, volimo li dovoljno?
 
„Evo me.
Mladosti.
Zagrli u meni ljubav svu.
Obuci me u svjetlo.
I zauvijek ostani tu.“ - citat iz ciklusa „Obuci me u svijetlo“ iz istoimene pjesme.
 
Već u zrelim godinama, kad smo već pružili korak i razlučili dobro od lošega ipak
nas misli vrate, ali sada smo zreliji, snažniji umom i poželimo one divne trenutke
koji su označili najljepše godine našeg života, s tim da vječno traju u nama i to
iz najvećeg razloga, naučili smo voljeti i podnositi žrtvu za ljubav.
 
Rijetko susretnem da na bjelini papira uočim osjećaje i dubinu pogleda u kojem
žena izražava iskrenost i jednostavnost, a svježina izražavanja izvire iz snažne
potrebe biti voljen, pa čak i omalovažavanjem sebe, no u Kristininoj poeziji
upravo se uočava i naglašava dorasla poezija koja zahtjeva, nepisanim pravilima,
da ljubav ipak zauzima mjesto uz sve što stvara ushićenje života.
 
Posebnost izražavanja u ciklusu „Anđeo“ ponovo susrećemo predavanje žene
samoći zbog želje da bude voljena, jer kako kažu stihovi
 
„/Kao da ne znaš što je sreća/Ni zašto svaki puta odaje me glas.../I ovoga ću
puta lagati sebi/Jer uzalud se ljubav budi bez nas“
 
Da je žena spremna učiniti sve za ljubav, zaustavlja vrijeme. Osjeti li
neuzvraćenu ljubav, ostaje snažna iako u sebi nosi trenutke proživljene boli.
„Hajde jednom kreni pa da ti ne oprostim/Hajde jednom kreni da ne bude
namjerno“.
 
Tonovima kojima se služi u svom cjelokupnom autorskom radu pridaje mnogo
pažnje i pravi smiraj se pronalazi u riječima ispunjenim bez upotrebe mašte.
Stabilnost pronalazi u liku žene koja se otvoreno predaje: „Sve me još podsjeća
na te/I svaka me zora budi bez imena“,što je na mene osobno ostavilo zaista
veliku pažnju čitanja.
 
Kontinuirano provlačenje tuge kroz zaista osebujno djelo, što čini i tematiku
ove zbirke poezije uz motiv samoće, autorica nesebično daruje sebe, te kroz
vrijeme u traženju svega što je bilo i da se vrati barem dio čiste i iskrene ljubavi,
živi u nadi kako se sve greške mogu ispraviti bez obzira tko ih je počinio.
 
Predaje li se žena olako boli koja joj je nanesena, a da u njoj ne proradi snaga
kojom je žena zapravo žena u punom smislu riječi koje predstavljaju vječitu
tajanstvenost, kako bi se reklo: „nikada ne znaš što žena misli, ali saznaš ako
joj povrijediš srce“, Kristina u stihovima iz ciklusa „Kako je teško reći...“
 
„/Uništio u meni svaki komad sreće/Ne mogu ti reći ni ono što znam...
/Svu ovu bol, oprosti, ali ne zaboravljam/“,
 
upravo izražava općenito sudbinu žene, na žalost koju susrećemo u
svakodnevnici, te koliko god žena poklanjajući sebe prevaljuje mnoge granice
kao žrtva, ipak sama odlučuje, ne uzvratiti, već pamtiti.
 
Ciklus „Sjena iz prošlosti“ – snaga, ponos žene za koju ništa nije nedostižno.
Svijet ukrašava bojama koje sama stvara, spremna je uzdignuti se do
savršenstva, jer u biti ona to i je, svjesna sebe da još uvijek može voljeti:
 
„Nije svijet propao ako ostanem sama/Ja ću i dalje ostati ona nasmijana
i ista/i dalje ću biti dama!“
 
„Nije svijet propao ako ostanem sama/Ja ću i dalje ostati ona nasmijana
već početak. Stvarnost gleda drugim pogledom. Zatomila je tugu i prihvaća je
samo kao dio beznačajne prošlosti, i nadalje uzdiže lik u svojim pjesmama kao
ikonu sa kojom govori, kojoj se obraća, a negativnost osjećaja tuge, snažnim
riječima pretvara u tonove svjetlosti. „Ako me ostaviš u boli/vratit ću se i opet
biti ona ista“ .
 
Ciklusom „Izgubljene misli“ nastavlja se vječito traženje izgubljenoga, ali u
konačnici shvaćanje da krenuti dalje postaje jedino ispravno uz dozu sjećanja
koja se nikada ne zaboravljaju.
„/Hodam ti po snovima/Nečujno i tiho da ne probudim ljubav/
Koja u tebi spokojno spava/“
 
Čitatelji Kristinine poezije pronaći će strpljivost i svaki svijetli trenutak izazvan
mislima, ali bez snova, jer prevladava „borba“ u kojoj žena daruje sebe voljenom
biću kako bi sreću činila potpunom i ispunjenom disanja u stvarnosti.
„Ako odeš bez „zbogom“ i zatvoriš vrata, Čuvat ću tebe ispod kože...“
 
Cijela pjesnička zbirka autorice Kristine Koren, mojim skromnim mišljenjem,
mogla bi se usporediti s citatom kojeg sam odabrala za kraj
 
„Volim ne samo da budem voljena već i da mi ta osoba kaže da me voli;
kraljevstvo tišine u grobu dovoljno je veliko“. - Džordž Eliot (Meri En Evans),
engleska pjesnikinja (1819-1880)
Mirjana Pejak Peki
 
 
 
 
"U sjeni izgubljenog vremena"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
www.digitalne-knjige.com/koren.php
 
"Kada tuga zavlada tišinom"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren2.php
 
"Kada tuga zavlada tišinom"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren3.php
 
"Zalutala u magli"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren4.php
 
"Evo me moj gospodine"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
 
www.digitalne-knjige.com/koren5.php
 
"Pokidane niti"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
 
www.digitalne-knjige.com/koren6.php
 
"Gabriellina tajna"; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
 
www.digitalne-knjige.com/koren7.php
 
"Zagrljaj umirućeg leptira"; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2017.
 
www.digitalne-knjige.com/koren8.php
 
 
   
   
 
 
1 OBUCI ME U SVIJETLO
Ne postoje ljubavi
Obuci me u svijetlo
Sutra odlaziš
U tišini svoje tuge
Oprosti mi mama
Sjedim, patim i molim
Pet minuta do ponoći
Kao jedno
Napiši moje ime
Ne budi me
Zbog tebe
 
2 ANĐEO
 
Anđeo
Obojeno
Šuti
Cigareta
Tvoje ime je smetnja
Reći ću ti kako sam
Nije vrijeme
Gola od bola
Mi više nismo isti
 
3. KAKO JE TEŠKO REĆI...
 
Preživjet ću
Budim se
Bacam ti srce pod noge
Što si to učinio od mene
Kako je teško reći
Iz dubine našeg sna
Amaterka
Nema te
Pogled zaljubljene žene
Ti si me sve naučio
Ne mogu ti priznati
Uzalud
Oprosti mi
 
4 SJENA IZ PROŠLOSTI
 
Sjena iz prošlosti
Vrati mi osmijeh
Polje tuge
Obući ću
Sanjari
Ako me ostaviš u boli
Moje drugo ja
Jednom
Tihi božić
Idi
Kada bi barem shvatio
Tajanstvena žena
Posebna
Na oblaku uspomena
Potpis duše
Da li me prepoznaješ?
 
5. IZGUBLJENE MISLI
 
Znam se vratiti
Izgubljene misli
Budna ti dozivam ime
U mom vremenu
Da li sam morala
Darujem ti srce
Suzama ispisujem tvoje ime
Zaustavi pogled
Posljednja zvona
Crvena ruža
Pustila sam te
Još jedan dan
Žena
Žrtva vremena
Posljednje zbogom tebi
Izgubljena duša
Nemoj da me žalite
 
Bilješka o pjesnikinji
 
Kazalo
 
 
16
 
17
19
21
23
25
27
28
29
31
32
33
 
34
 
35
36
38
40
41
42
45
46
49
 
50
 
51
52
53
54
55
57
58
59
61
62
63
64
65
 
66
 
67
68
69
70
71
72
74
75
77
79
80
81
82
83
84
85
 
86
 
87
88
89
90
91
92
95
96
97
98
100
101
103
104
105
106
108
 
110
 
112
   
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present