Kristina Koren, mlada spisateljica nepoznata širem krugu
  publike, rođena je u Zagrebu 1978 godine.
   

Pisanjem se bavi godinama, još od školskih dana, kada

 

su njene pjesme osvanule po školskim časopisima i u

  župnom listu.
   
  Školu je završila u Zagrebu gdje i danas boravi.
   
  Bavi se pisanjem ljubavnih i duhovnih pjesama. Ovo je
  njena prva samostalna izdana zbirka u koju je sakupila
  sve pjesme od 1991. pa do sada."
 

 

 
 
 
 
E-mail adresa: kristina.l.koren@gmail.com
 
 
 
 
   
  Dragi čitatelji,
   
  Ostala sam ugodno iznenađena, dok sam čitala prvu zbirku pjesama mlade
  pjesnikinje Kristine Koren, samozatajne mlade žene neobičnog talenta za pisanje
  poezije i jedne Duše, koja je osjetila povezanost sa dubokim unutarnjim dijelom
  sebe te nam je iznijela taj dio na bijele listove njene knjige.
   
  Kroz cijelu poeziju latentno se proteže čežnja, ljubav, molitva, opojni zov
  voljenom biću, koji je tako slatko zamirisao njenim životom, da je Kristina cijelu
  ovu zbirku zavrtjela oko njegove Duše i sa njom je doziva.
   
  Iako je ta ljubav tek polazište otkud teče slap njene lirike, u predaji prema
  osjećajima, koji obuzimaju u mukle noćne sate njeno osamljeno srce, svjesna je
  tog višeg smisla postojanja svake duše, koja se spustila na ovu lijepu planetu.
   
  Kristina plete ovaj poetski niz u raznim poglavljima, istančano ističući baš tu
  misao vodilju što se proteže kao biserna nit do naših srca, polako zauzimajući
  svoj prostor u nama i želeći da imamo ovu njenu zbirku zauvijek.
   
  Sve pjesme, koje sam pročitala, mogla bih staviti pod jedan naslov: ljepota se
  krije u Duši jedne mlade žene, koja je rano shvatila, da rane života može
  iscijeliti ljubavlju i u dragocjenim trenucima sa voljenom osobom.
   
 

Ovim riječima, završavam moju poruku Kristini, a i svim čitateljima, koji će, nakon

  čitanja ovih predivnih stihova, znati da je na svjetlost Života istupila jedna divna
  mlada žena, koja će svojom dubokom introspekcijom kroz vlastito iskustvo,
  darovati svijetu i Životu još puno puno prelijepih pjesama.
   
  Želim dragoj Kristini poručiti, neka samo slijedi svoje srce, jer ono nikad ne
  griješi I ne laže, a kako je davno rečeno u staroj latinskoj poslovici: "cor non
  mentitur" - srce ne laže.
   
  Hvala ti, draga Kristina, što sam imala čast prva pročitati ovaj izuzetan
  poetski biser i sa ljubavlju te ostavljam dalje tvojim dragim čitateljima.
   
 
  Jadranka Varga
   
 
 
 
 
"U sjeni izgubljenog vremena"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
www.digitalne-knjige.com/koren.php
 
"Kada tuga zavlada tišinom"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren2.php
 
"Kada tuga zavlada tišinom"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren3.php
 
"Zalutala u magli"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
 
www.digitalne-knjige.com/koren4.php
 
"Evo me moj gospodine"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
 
www.digitalne-knjige.com/koren5.php
 
"Pokidane niti"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
 
www.digitalne-knjige.com/koren6.php
 
"Gabriellina tajna"; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
 
www.digitalne-knjige.com/koren7.php
 
 
   
   
 
   
  Recenzija
   
  Spomenar zaborava
   
  Mojoj mami
  Voljela bih da me voliš
  Potpis
  Još uvijek te volim
  Oprosti
  Neću te zaboraviti
  Avantura
  Violina
  Volim te
  Mladost koja odlazi
  Zaboravljaš
  Moj prvi grijeh
  Poruka
  Rastanak
  Tvoje ime
  Vjenčanje
  Pjesma rastanka
  Proljeće koje nije moje
  Bez tebe
  Noćas
   
  Kad sjećanja naviru
   
  Ostali smo prijatelji
  Kraj jedne ljubavi
  Kome stihove da pišem?
  Tiho se u meni budi...
  Natjeraj me na suze
  Sve je to zbog tebe
  Vjeruj mi
  Što će mi
  Otkako me ne voliš
  Tko će vratiti
  Uspjeh
  U tom trenutku
  Očekuj
  Odlazak
  Napuštena ljubav
  Mjesečina...
  Ponekad
  Njemu...
  U sjeni izgubljenog vremena
  Kad sve prođe
  Jednom kad opet dođeš
  Krik u noći
  Sjećanja
  Sumnja
  Ako ti ikad oprostim
  Još jučer...
  Posljednji poljubac
  Ako ikad odem
  Spomenar
  Gledala sam
  Prevara ptice selice
  Večeras
   
  Plantaža prošlosti
   
  Ako ikad zaboravim
  Ako itko za mene pita
  Ne traži ništa
  Plačem da zaboravim
  Prevarena ljubav
  Znam da nećeš ostati
  Budućnost
  Sinoć
  Za našim stolom
  I tebi će
  Zbog tebe
  Vrba
  Otkad tebe nema
  Uzalud
  Teško je
  Dajem ti sve
  Ne kuni ga , majko...
  Suze same teku
  Mislim da sam te preboljela!
  Rekao si
  Pišem ti pismo, prijatelju moj...
  Ako me budeš tražio
   
  U zagrljaju uspomena
   
  Suze žene nevoljene
  Pusti srce nek' te voli
  Izgubljena duša
  Nisi samo ti
  Žao mi je
  Jesmo li, uopće znali voljeti?
  Kako suze bole
  Moja samoća
  Dio nje
  Lanac bez kraja
  Mojoj ljubavi
   
  Posljednji putnik zaborava
   
  Sudbina je rekla „da"
  Samo jednom
  Tako mi malo treba
  Učinio si svoje
  Gledala sam ga
  Znam
  Ne proklinji, što ga volim!
  Zar ti je tako malo stalo?
  Ne želim biti njena sjena
  Posljednji putnik
  Dok si odlazio
  Nevinost života
  Sve miriše na jesen
  Čekam te
  Na stranici papira
  Mi
  Kada odem
  Uvijek kada me povrijediš
  Znam da si ti...
   
  Bilješka o pjesnikinji
  Kazalo
  Zahvala
   
 
7
 
10
 
11
12
13
14
15
16
17
18
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
 
32
 
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
45
46
47
48
49
50
51
53
54
55
56
57
58
59
60
61
63
64
65
66
67
 
68
 
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
83
84
85
86
87
88
89
90
91
 
92
 
93
94
95
95
96
98
99
101
102
104
105
 
106
 
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
 
126
128
133
  
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present