Rođen je u Foči. Školovao se u Sarajevu, Zagrebu i
 Beogradu. Radio je kao profesor u Prvoj gimnaziji i na
  Pedagoškoj akademiji u Sarajevu.
  Trenutno živi i radi u Švedskoj. Afirmirani je publicist,
 prevodioc, sociolog, slikar i ekolog. Osnivač je Društva bh.
 pisaca i prevodilaca u Skandinaviji. Vlasnik je izdavačke
 kuće "Hamlet-förlag". Objavio je deset romana, dvije
 zbirke pripovijedaka i četiri naučno popularne knjige.
 Njegovi radovi su objavljeni na švedskom, danskom i
 engleskom jeziku.

  
 
 
 
e-mail adresa: info@sevko.se
 
 
 
 
 
Ova knjiga je plod grupnog rada zaljubljenika u trag bosanskih bogumila: Dr. Nenad
Tanovića, Sanele Pilav Savić, Jasmine Čavkić, Bo Albergera, Hjördis Tegsell, Marie
Louise Genesh, Hidaete Bebe Hasanbegović, Colleen Eberle i malenkosti
priređivača.
 
Knjiga je do sada objavljena na:
 
bosanskom, švedskom, danskom, engleskom i njemačkom jeziku
 
Kompletnu knjigu "BOGUMILI KAO INSPIRACIJA" u knjižnoj verziji moguće
je naručiti kod izdavača"Hamlet forlag": www.sevko.se, e-mail: info@sevko.se
 
 
 
 
BOSANSKI STEĆCI - plamen koji grije
 
Bosanski patareni ili bogumili, su historijski, kulturološki i sociološki fenomen,
evropskoj kulturnoj javnosti malo ili nikako poznat. Rijetki poznavaoci
fenomena bosanskih bogumila, fascinirani kulturnim tragom koji su iza sebe
ostavili, u kamenim nadgrobnim spomenicima, će im odrediti epohalno i
grandiozno mjesto u kulturi i umjetnosti Evrope pa i svijeta.
 
Tako će švedski historičar Hans Furuhagen ustvrditi ""da su inspirisali
protestantizam u Evropi"" misleći na Martina Lutera i reformizam
(1517. godine) koji je građen na bogumilskom principu obraćanja Gospodu na
svom jeziku. Nesuđeni hrvatski nobelovac Miroslav Krleža će zapisati da
""Evropa i nema spomenike kulture osim bosanskih bogumilskih stećaka"".
Engleski arheolog Artur Evans (poznat po otkriću Minoiske palate kod Knososa
na Kreti) svojim istraživanjem i knjigom o stećcima je evropskoj janosti otkrio
i stećke i pataransku kulturu. Profesor Džemal Sokolović je bosanske
bogumile nazvao ""prvim evropskim protestantima"".
 
Cijeloj priči dodajmo i plejadu umjetnika koji su stvarali inspirisani
stvaralaštvom bosanskih bogumila poput Tina Ujevića, Lazara Drljače,
Maka Dizdara... ili velikana koje su njihova djela i vjerovanja među bogumile
smjestila Lava Tolstoja ili Mahatmu Gandhija.
Mak Dizdar će za bogumilske stećke reći: ""Stećak je za mene ono što nije
za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest
kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i
duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost,
ali jeste i budućnost.""
 
Najveći doprinos priči o bogumilima, omogućili su sami bogumili, ostavljajući
iza sebe ogroman broj kamenih stećaka sa porukama na njima. Od osmog
 
vijeka, nove ere, do danas, je preteklo preko 66 478 kamenih stećaka a
najveći broj njih, preko 80%, se nalazi na prostoru Bosne i Hercegovine.
Osvajajući prostore nastanjene bogumilima, i proganjajući ih kao jeretike,
katolička i pravoslavna crkva uništavale su i ostatke njihove kulture, a
kamene stećke koristile za gradnju svojih crkava ili utvrda.
 
Specifičnost i fenomen pisanih bogumilskih poruka, uklesanih na kamene
stećke, je u tome što one dolaze kao poruke onih koji više nisu među živima,
onih koji govore neponovljivim iskustvom: ""Da mi se ispod ove stijene dići
svaki bi mi novi dan bio po jedan pravi život"". Poruke sadrže sve ono što
ispunjava i suštinu sama čovjeka: ljubav, strahove, radost, žal, sumnju.
 
Sam kameni stećak je doživljen kao veza, oči, između dva svijeta: ""Nemojte
prevaliti ovaj kamen. To su moje oči kroz koje i dalje zvijezde i Šiparu gledam".
 
I kao po pravilu na njima čitamo žal za rastancima i želju za ponovnim
susretima sa dragima: ""... u ovoj beskrajnoj šutnji ja slutim prisustvo i
nagovještaj tvojih ne Božijih koraka. Ako je to još i Božija kazna ja se toj
kazni svojim ludim srcem radujem.""
 
Ovo je prvi put da i na engleskom jeziku čitaocu nudimo dio priče o
bogumilskim stećcima i porukama bogumila kroz epitafe, kratku priču o njima
uz obilje fotografija samih stećaka.
 
Za ovu priču o bogumilima neizmjerno sam zahvalan tragu koji su o njima
ostavili: Arthur Evans, Miroslav Krleža, Hans Furuhagen, Mak Dizdar i mnogi
drugi koji su se grijali na istoj, bogumilskoj, vatri. Posebnu zahvalnost
dugujem dr. Nenadu Tanoviću sakupljaču i čuvaru poruka u
kamenu davno ostavljnih.
 
 Ševko Kadrić
 
 
 
Preface Bosnian tombstones (stećci)
- a flame that heats
Bosnian Patarens or Bogomils are a historical, cultural and sociological
phenomenon, barely known to the European cultural PUBLIC.
Rare conoisseurs of the Bosnian Bogomil phenomenon, fascinated by
a cultural track which they had left behind them on their tombstones,
will give them an epochal place in the European and even in the world
culture and history.
 
Swedish historian Hans Furuhagen claimed that Bogomils inspired
Protestantism in Europe, thinking of Martin Luter and reformism (in the year
of 1517) which was formed on the Bogomil`s principle of addressing God in
one’s own mother tongue. Croatian writer, Miroslav Krleza wrote “Europe
has no other cultural monuments but Bosnian Bogomil’s tombstones”.
English archaeologist Arthur Evans, who discovered Minos Palace at
Knossos near Crete, with his research work and a book written about
stecci (tombstones) presented stecci and Pataren (Bogomil) to the European
public.
 
Professor Dzemal Sokolovic named the Bosnian Bogomils: “First European
Protestants”. A whole range of artists, such as Tin Ujevic, Lazar Drljaca,
Mak Dizdar, who have created their works of art inspired by the Bogomil
creative
Mak Dizdar used to say for Bogomils` tombstones “Bogomil tombstone
is something special for me that is not for others, something that others
could neither see on it nor in it. It’s a stone and at the same time it’s not,
it is the earth but it is also the sky, it’s a substance but it’s also a ghost,
it’s a scream, but it’s also a song, it’s a death but also a life, it’s a past
but it’s also a future.
 
The biggest contribution to the story about Bogomils was provided
by the Bogomils themselves, as they left a great number of the tombstones
with epitaphs on them.
 
From the eighth century till today, some 66 478 tombstone (stecci)
monoliths have survived, with the largest number, over 80%, in the
area of todays recognized state of Bosnia-Herzegovina.
While conquering the land populated by Bogomils (patarens) and tormenting
them as heretics both catholic and orthodox churches destroyed
the remnants of their culture and used their solid tombstone s
as building material for their churches or fortresses.
 
Ther unique phenomenon of Bogomils’ epitaphs carved into tombstones
(stecci) is the fact that the messages stemming out of these epitaphs
are from those who are not among the living anymore and who
speak on the basis of their own unique experience:
“If only I could have risen from under this tombstone, each new day
would be one real life for me”.
 
Their messages contain everything that fulfils the essence of a man:
love, fear, joy, sorrow and doubt1. The tombstone (stecak) itself is seen
as the link, the eyes, between two worlds: “Do not turn this stone over
because it is my eyes through which I still watch the stars and Sipara”.
And, as according to the rule, we read on them a sorrow for separation
from and a wish for reunion with the dear ones: “… in this endless si-
We point out doubt, because we meet it on the tomstones in relation to
life and the Lord for the whole 6 centuries before the French Revolution in
1789. The basic driving idea of the French Revolution was doubt itself, as a
replacement for the religious principle of faith (excluding doubt in church and
God). ”And doubt was born in my soul, that you may be waiting somewhere
for salvation from me as I was waiting for salvation from you.”
lence I feel a premonition of your presence and indication of yours, not
God’s, steps. If this is God’s punishment in addition , my foolish heart is
looking forward to that punishment.”
 
This is the first time that English speaking readers are offered a part of
the story about Bogomils’ tombstones and about messages through
the epitaphs, a short story about them and a whole range of the
photographs of the tombstones.
 
For this story about Bogomils I owe my immense gratitude to the track
left by: Arthur Evans, Miroslav Krleza, Hans Furuhagen, Mak Dizdar,
Nenad Tanovic and many others who used to warm themselves by the
same, bogomil’s, fire.
 
 Sevko Kadric
 
 
 
Romani:
 
Proleter u srcu
Odisej sa planine
Zagubljene slike
Zaljubljen u sunce
Sara
Bosanski protestant
Rođen za doktora
Luter i Orlović
Pelin i makovi
Farbanje neba
Pripovijetke:
Posljednji bosanski bogumil i druge priče
Galeb i druge priče
 
Naučno popularne knjige:
Planinarenjem od zdravlja 1987
Pred ekološkim izazovom 1988
Bošnjaštvo na vjetrometini 1993.
Bogumili kao inspiracija 2002
 
 
 
 
Više podataka o piscu Ševku Kadriću i izdavačkoj kući "Hamlet-förlag", moći ćete
saznati na sljedećoj adresi: http://www.sevko.se/.
 
Na istoj adresi moguće je naručiti i knjige Ševka Kadrića te drugih autora, koje su
dosad objavljene u izdanje te izdavačke kuće.
 
Naš intervju s piscem i književnikom Ševkom Kadrićem, objavljen povodom izlaska
knjige "Luter i Orlović", na portalu digitalne-knjige.com moći ćete pročitati ukoliko
svojim mišem kliknete na sljedeći link:
  
 http://www.nema-kompromisa.com/intervju-sevko-kadric.php
 
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present