Rođen je u obiteljskoj kući u Splitu 23. listopada 1944.
  
 S devet godina preživio je dječju paralizu koja je ostavila .
 trajne teške posljedice
 

 

 

Studirao je teorijsku fiziku u Zagrebu, radio na institutu

 

„Ruđer Bošković" i doktorirao biofiziku u SAD.

  
 Od 1977. pa do 2015. godine držao je nastavu iz fizike,
 biofizike, bioenergetike i bioinformatike u Rijeci i u Splitu.
 Osnovao je diplomski i doktorski studij biofizike u Splitu.
  
  Od 1992. godine dobio je veći broj nagrada za znanost i popularizaciju znanosti kao što je
 nagrada Matice Hrvatske 1998. za knjigu „Bioenergetika".
 
 

Povremeno je pisao pjesme još iz studentskih dana u Zagrebu, a intezivnije tijekom 2014. i

 2015. Motiv mu je bio da iz svoje posebne perspektive znanstvenika i stopostotnog invalida,
 ima nesvakidašnje iskustvo, spoznaje, pa i emocije, koje pokušavaju naći prikladnu
 izražajnu formu u obliku pjesama.
  
 Iz prvog braka ima sina Vitomira.
  
 Živi u sretnom braku s Ljiljanom pl. Nutrizio.
  
 
 
 
 
e-mail adresa: davor.juretic@gmail.com
 
 
 
 
 
OSVRT NA PRVU ZBIRKU POEZIJE "DOZIVAM TE"
AUTOR: PROF. DR. DAVOR JURETIĆ
 
Dobila sam izuzetnu čast i radost napisati osvrt prve zbirke poezije, koju je
napisao poštovani prof. dr. Davor Juretić, ""Dozivam te"".
 
Pročitala sam danas ove lijepe riječi:
''Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.''
(Mt 6, 19-23)
 
 
I znala sam, da Pjesnik piše o ljubavi, koja obuzima dušu i odvodi je putovima, kojima ljudski razum nikad ne može kročiti.
 
Ljubav prema voljenoj osobi, onda kad se u trenu kaže ""da"" i dobije povratno
""da"", to je onaj zlatni predznak, kojim se duša uz dušu veže i ništa im nije teže,
nego kad ih život razdvoji.
 
U pogledu voljene osobe, u svakodnevnim stvarima, koje čine sreću, događaju se
velika čuda, koje – opet kažem – ljudski razum ne može nikako razumjeti, već se
može samo čuditi kako to Pjesnik plete ovu poetsku ogrlicu, sa koliko pažnje je
birao svaki stih, kao poseban biser uronjen u morsku školjku.
 
Iz tih malih svakodnevnih sitnica, dolaze samotni trenuci, one tihe minute prije,
nego će San sklopiti ljudske oči, kad se Pjesnik bavi duhovnim temama, odlazi na
samo njemu poznat daleki put, kad se iz bijelog astrala ne prepoznaje ništa, osim
mirnog disanja i kad pjesnik zna, da je život raj, ali možda tek iluzija stvarnosti,
ako se ne živi u ovome ""sada"".
 
Pjesnik me raznježio pjesmom ""Lucija u meni"", toliko toplim, a tako tužnim
riječima opisao je jedan, naizgled, običan trenutak na plaži, ali ne na bilo kojoj
plaži, a čitatelji će osjetiti tu nježnost kad pročitaju ovu prelijepu pjesmu
 
 
I shvatimo, kako je život dar, Božji dar, kojeg trebamo cijeniti kao
najdragocjenije nešto, a i najkrhkije … da bi se stvarno shvatila ona Buddhina
rečnica: ""Život nije ništa više od kapi rose, koja drži ravnotežu na vrhu travke".
 
Život, u svojoj krhkosti, nosi snagu za koju ni ne znamo, da je imamo dok nismo
suočeni sa rubom, dok ne dođemo do ruba i tek tada shvatimo veličinu, ali i
krhkost i ljepotu tog Božjeg dara.
 
Međutim, kako je ovo brzo vrijeme, kako se sve mijenja nevjerojatnom brzinom,
Pjesnik je shvatio, da putuje kroz život, taj Božji dar, putem ""Meteora"" što je
lijepo opisao u svojoj pjesmi istog naslova, da bi zastao u trenu doživljavanja
čuda dragog nam Svetog Ante dajući izvanrednu usporedbu sa čistim fizikalnim
zakonom, koji vlada na ovoj našoj lijepoj planeti, sa izvanrednim završetkom kod
čudnog broja od tri sedmice zapisanog u matičnim knjigama, što je stvarno
izazvalo kod mene ""Potres u svemiru"", kad sam nastavila prebirati po ovim
nesvakidašnjim poetskim biserima.
 
Da, u pjesmi ""Potres u svemiru"", uz emotivni naboj, koji raste iz stiha u stih,
povlači se paralela sa čovjekom, kao svemirom u sebi i na što je čovjek spreman,
ako se pusti tami pa posegne za zlim radnjama.
 
Niti jedan čovjek se ne rađa zao, ali dobiva izbor: izbor je ono što nas određuje
na kraju svega pa tako i izbor dobrog ili izbor lošeg, što se uvijek vraća kao
bumerang svakome tko učini loše drugoj duši.
 
Snovi su neotvorena Božja pisma, negdje sam pročitala, a kad je Lile sanjala
kako hoda sa Tinom pokraj dubokog ponora ne mogu, a da se ne zamislim, koliko
je pitanja imala njena duša u tom astralu dok je sanjala i gdje je dobivala te
neobične slike, dok je Pjesnik u pjesmi ""Snovi"" postavljao pitanja i zapisivao
ih na bijelu površinu papira.
 
U snovima, kao i u raju, sve je moguće pa ćemo poštovati ovaj Pjesnikov zapis
sna, kojeg je Lile sanjala.
Na današnji dan, 24.6.2015. pišem ovaj osvrt, a znam da ništa nije slučajno, jer
je danas Dan sv. Ivana pa sam tako i ja krenula putem hodočašća, čitajući
Pjesnikovu pjesmu ""Hodočašće"" i znam da sam dobila lijep put za hodočašće
ovom inspirativnom poezijom.
 
I dok čitam tu lijepu pjesmu, stvarno osjetim ""daleko dolje more i šum vjetra u
borovima"", a posebno taj mir kad "..i oglasi se zvono, zvono Svetog Ivana".
Izuzetno su me potresle Pjesnikova riječi u pjesmi ""Osoba sa invaliditetom"", a
neću pisati što sam doživjela čitajući je, neka svaki čitatelj pročita ovu pjesmu i,
znam, nitko neće ostati ravnodušan!
 
Mašta može svašta, a na slabašnom tlu stvarnosti, ona razvlači i plete svoje
uzorke je rečenica, koju sam davno negdje pročitala i shvatila njenu moć, a u
pjesmi ""Prednosti maštanja"" pjesnik se poigrao baš tim uzorcima, što me
neobično dotaknulo:
 
Postat ću crna rupa
Čekat ću strpljivo
da od mene nastane plodno tlo
iz kojeg će narasti stablo…"
 
Čovjek, kreiran na sliku Božju, sa dušom se okreće svom Stvoritelju, kad mu je teško ili kad mu je lijepo, zahvaljujući u molitvi za životni dar, sretan ""Prisutnosti Oca Idealu budućnosti ""kako Pjesnik pjeva u pjesmi ""Dozivam te"".
 
I Pjesnik zna i osjeća, da je jedini put onaj Kristov put, da je najbolji prijatelj
svake ljudske duše Isus Krist, kojeg je Bog dao kao svog jednorođenog sina za
otkup grijeha ljudskih.
 
I dade nam Bog ovu divnu planetu, kako Pjesnik piše u svojoj pjesmi ""U početku
je bila Zemlja"" i kad je Bog nastanio čovjeka na nju, hoće li i dalje biti Zemlja ili
se pretvara u nešto apokaliptično, neprirodno, toliko bolno za gledati, da se i
sam Bog zatekne u suzama.
 
Ne želim misliti, da će sve postati jedno ""ništa"", jer i sama ta riječ nema riječ,
nema zvuk, nema emociju, a ""Ništa na početku i na kraju"" je pjesma, koja me
vuče u vakuum te riječi ""ništa"", ali u silnoj tami te same riječi postoji svjetlost
odgovora "" na sva ta pitanja ništa nema odgovora"" pa ostavljam ovu pjesmu u
njenoj cjelovitosti, jer "" ostaje samo molitva da je dragi Bog u nama jači od
ništa"", kako nam Pjesnik svojim riječima lijepo daje nadu i rasvjetljava tamu ovim
jednostavnim, a tako dubokim stihovima.
 
Završavam ovaj osvrt čitajući Pjesnikom životopis, duše rođene u znaku "vaga",
čovjeka istančanog pjesništva i znam, da ovo nije prva zbirka poezije, koju je
Pjesnik napisao i znam, da će ova zbirka biti dio sveukupne hrvatske poezije,
koja svojom kvalitetom obasjava čitateljeve oči i dušu.
 
  Jadranka Varga, Zagreb, 24.6.2015.
 
 
 
 
 
RECENZIJA ZBIRKE PJESAMA ""DOZIVAM TE"", DAVORA JURETIĆA
 
Poslije svake iduće pročitane pjesme gospodina Davora Juretića, postajalo mi je
sve draže što sam poslušao svoju intuiciju i bez razmišljanja prihvatio njegovu
molbu da napišem svoje mišljenje o njegovoj knjizi.
 
Pjesnik se kroz svoje pjesme predstavlja čitateljstvu kao vrlo samosvjesna,
produhovljena osoba, koja, usprkos brojnim dubokoumnim promišljanjima o visokim
duhovnim sverama, ipak čvrsto ostaje na zemlji, što jasno pokazuje i dokazuje u
svojim pjesmama, na sasvim drugačiji i originalan način, u mnogome različit od
velike većine do sad napisanih pjesama i njihovih autora, koje čitatelja ne
ostavljaju ravnodušnim i naprosto vas, kad ih pročitate, tjeraju na duboko
razmišljanje, ali ne bilo kakvo.
To je razmišljanje o Ljubavi, kao svrsi postojanja - o Ljubavi, kao načinu života.
 
Čitajući o njegovim životnim događanjima koje opisuje u svojim pjesmama, o
pjesniku se stječe dojam čvrstog i beskompromisnog borca za Ljubav i Istinu,
koji zna i vjeruje u svoju pobjedu.Borca, koji shvaća da su pobjeda i poraz tek .
lekcije na putu života, te ih upravo na takav način promatra i shvaća, što nam
daje jasan uvid u njegovu duboku unutrašnju mudrost i duhovno prosvjetljenje
 
Ljubav, kao glavni motiv i misao vodilja, te glavna svrha i smisao postojanja,
proteže se kroz sve njegove pjesme, poput Arijadnine niti poklanjajući tračak
nade izgubljenima u tami, pokazujući im put do spasa.
 
Već nakon samo nekoliko pročitanih pjesama Davora Juretića, postaje neupitna
činjenica da se radi o pjesniku i umjetniku, koji se iznimno dobro snalazi u
poetskom opisu doživljaja svijeta u kojemu živi, kao i iskrenom, otvorenom
iskazivanju svojih emocija na, koliko vrlo dubokouman, toliko i vrlo jednostavan,
svima lako razumljiv način, što osobno iznimno cijenim i poštujem, jer jasno
pokazuje pjesnikovu uravnoteženost uma i duboku sjedinjenost sa svijetom u
kom živi, te sam siguran da ga i na tom području, nastavi li istim žarom stvarati,
čeka svijetla i uspješna budućnost.
 
Prava je rijetkost oduvijek bila - pronaći sve u jednom. A on je upravo to.
 
Pjesnik Davor Juretić idealan je spoj običnog čovjeka iz puka, visokoobrazovanog
naučnika, intelektualca, te vrsnog poznavatelja prirodnih, ali i duhovnih znanosti,
koji svoje veliko, poštovanja vrijedno znanje, velikodušno, otvorenog srca,
pruženog na dlanu, predaje svojim bližnjima, čime nas oplemenjuje i obogaćuje
vrlo širokom lepezom svojih brojnih unutrašnjih iskustava, u intimi njegove duše
pretvorenih u dubokoumne spoznaje, koje on potom prenosi nama, na njegov
osebujan, originalan i jedinstven način, svojstven posebnim, jedinstvenim
osobama, te kreativnim umovima, kao što je to slučaj kod pjesnika Davora
Juretića.
 
Svakom pjesniku sve su njegove pjesme njemu jednako drage, baš kao i
njegova djeca.
 
Nakon što sam ih sve pročitao, teško mi je bilo neku posebno izdvojiti iz
jedinstvene i kompaktne cjeline, jer, sve su one podjednako lijepe, pa sam
mišljenja, da bih, izdvojivši bilo koju, učinio nepravdu ostalima, koje ovdje
nisam mogao navesti i spomenuti kao primjer.
 
Čak, dapače, dragi čitatelji!
 
Neka sadržaj ove knjige, vrlo simboličnog naslova, ''Dozivam te'', ostane slatka
tajna, sve do trenutka dok je ne uzmete u ruke - dok je ne otvorite - i ne
odazovete se.
 
Siguran sam da ćete, čitajući je, ostati ugodno iznenađeni njenim sadržajem,
te da ćete zaista istinski uživati.
Iskreno, od srca, sa štovanjem
 
  Damir Maras, Crikvenica, 11.07.2015.
 
 
  
  
 
 
Proslov
 
I Poglavlje: Ljubav u dobru i zlu
 
Sve što ikad poželih
Augustino
Što je život?
Arhipelag dobra
Lucija u meni
Meteor
Dvije žene u životu Nene
Potres u svemiru
Ljubav bez kraja
Dubrovnik, ljubavi moja
Snovi
Najljepši dan
Nezamisliv događaj
 
Poglavlje II: Autoslike
 
Izmaknuta sadašnjost
Hodočašće
Zašto život?
U snovima
Odmak
Kad podvučem crtu
Intuicija, inspiracija, inicijativa
Osoba s invaliditetom
Stihovi o trčanju
Diskriminacija na petu
Budin osmijeh
Blato
Glicinija
Perunike
Pomalo
Sve što gledam zadnje
Moji Marfijevi zakoni
Prednosti maštanja
Legendo
Nastupno
Ekstaza lebdjenja
Šetnja koje nije bilo
Barakokula
 
Poglavlje III: Ruža uragana
 
Dozivam Te
Molitva
Razum napušta kormilo
Apokalipsa
U dubokoj smo rupi
Završetak apokalipse
Nesretni u sreći
Mali Zeleni
Omega
Majstori samouništenja
Evolucija
Rat s prirodom
Uspon i pad globalne civilizacije
U početku je bila Zemlja
Eksplozije u Sibiru
Prva godina Svetog Ivana
Riječ
Vjera i praznovjera
Duh optimizma
Ništa na početku i na kraju
 
Riječnik
 
Recenzija Jadranka Varga
Recenzija Damir Maras
 
Bilješka o pjesniku
Sadržaj
 
7
 
10
 
11
12
13
14
16
17
19
23
24
27
30
32
35
 
36
 
37
38
39
41
42
43
44
46
49
50
53
54
55
59
60
62
64
68
70
71
72
75
76
 
78
 
79
80
81
82
83
87
89
90
92
94
96
98
100
103
104
106
108
111
112
114
 
117
 
121
127
 
130
132
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present