|
Predgovor knjige "60 plus" |
|
„Narod koji izabere korumpirane prevarante, lopove |
i izdajnike nije žrtva, već je suučesnik.“ |
|
– George Orwell |
|
Što reći za ovo moje novo djelo? To je djelo u kojem se prisjećamo na vesele zgode i |
nezgode iz djela „55 Plus“, a sve završava tužnim pričama o našoj bijedi, siromaštvu i |
nezaposlenosti. Jer nestala su naša zlatna vremena kada smo novaca i poslova imali k'o |
pljeve. Mogu reći da se nekad živjelo. Preneseš dvoje farmerica i dva rum puncha u |
Mađarsku, prodaš to i imaš novaca kao kralj. Oni nadobudni su znali ići i u ondašnju, |
socijalističku republiku Poljsku, pa su u njoj mijenjali njemačke marke u zlote, zlote smo u |
Mađarskoj mijenjali u forinte i imali sam forinti koliko ti je srcu drago. Pa smo te forinte |
mijenjali u ondašnje jugoslavenske dinare, a ove smo mijenjali u njemačke marke. I kad se |
sve, brat bratu zbroji, krenuli smo s petsto njemačkih maraka, a na kraju bi mi ostalo |
1.500 ili 2.000 maraka. Kud ćeš više i kud ćeš bolje. Jednostavno, više mi i nije trebalo, |
mi smo onda bili skromni. Pogotovo što se onda po tvrtkama radilo za 300 |
ondašnjih, njemačkih maraka. |
|
Imao sam nekad i ja dosta i dovoljno. Nekad bilo, sad se spominjalo. Sada više nema |
takvih unosnih poslova ili ih ja uopće ne pronalazim, ostario sam pa mi ništa i ne ide od |
ruke. Ili nema nikoga tko bi takve poslove izmislio. Nismo mi državni činovnici, pa ti |
odrapimo porez, prirez ili namet, koliko im treba za njihove potrebe, a nismo mi ni Crkva |
pa da naplaćujemo misu, krštenja, pričest, krizme, vjenčanje ili sprovod. Da naplaćujemo |
milodare i lemozinu. Danas samo žive javni i državni službenici, umirovljeni branitelji, |
uhljebi, svećenici, biskupi i ortodoksni vjernici udruženi u nekakve korisne ili beskorisne |
udruge, svi ostali tavore ili su se od nas odselili i žive negdje drugdje. Kažu da je naše |
zaduživanje, naše dužničko ropstvo, uzimanje neotplativih kredita i peglanje kartica |
počelo nešto odmah nakon naše vojno redarstvene operacije Oluje. Naime tada smo svi |
bili u nekakvoj svojoj euforiji i što ćeš drugo nego se odavati slatkom potrošačkom životu. |
Tada je i naša država glumila pijanog milijardera pa je porasla proračunska potrošnja i |
javni dug. I sada su nas sastavile kamate, sada nas je sastavila ta bijeda, siromaštvo i |
nezaposlenost. |
|
I uz to sve, uz to naše zlo, stalno biramo i izabiremo korumpirane prevarante, ratne |
profitere, lopove i izdajnike da nas vode. I tako nam je, kako nam je. A što još reći o |
svemu tome? Trebam reći da kasnim sa ti djelom „60 plus“. Vjerojatno zato jer nisam imao |
što reći. Mene i dalje muči moja bivša žena ili nailazim na još gore žene. Neki dan sam |
tako naletio na jednu narkomanku i odmah sam si rekao: |
|
„Samo si mi ti trebala u životu. Odi nekome drugome i sa nekim drugim se liječi i izliječi.“ |
I jednostavno ne vidim svoje svjetlo na kraju tunela. Od lošega uvijek spadnem na gore. |
I jednostavno mi ne ide u životu. Sve je to kod nas poznato i netko se bori protiv toga |
bijegom u inozemstvo, a netko se priključuje stranci na vlasti. Jedino ja nisam nigdje. |
Nisam ni u inozemstvu, a ni u stranci na vlasti. |
|
Citat o tome kako živim nakon što sam napunio 60 godina: " |
|
„Nekako se osjećam bezlično i bezidejno otkako sam napunio 60 godina, a ne bih se trebao |
tako osjećati. Riješio sam se svog svakodnevnog stresa, simptoma stresa i manifestacija |
stresa: lupanja srca, pritiska u grudima, grčeva u želucu i crijevima, nesanica i nemira. |
Ne moram više ići na kardiološki, gastroenterološki i psihološki pregled, ne moram više ići |
na Zavod za zapošljavanje, ali ni u Zavod za mirovinsko osiguranje. Stoga bih trebao biti |
smiren i staložen. Pa dobio sam i rješenje o mirovini, ne nedostaje mi više 15 dana, njih |
sam doplatio i nakon dugih birokratskih peripetija, primio sam prvu mirovinu. I naravno da |
se nisam izborio za braniteljsku mirovinu, a ona prosječno iznosi 5.085,00 kuna. I možda |
to ne bi bilo moralno, ali bi bilo po zakonu, pa i ja sam nekad bio nekakav branitelj. I ja |
sam nekad bio dio te privilegirane klase. Nekad sam i ja imao primanja i primjerenu plaću, |
a sada je nemam. I mene je sastavila starožidovska kletva: |
|
„Najgore je imati, pa nemati.“ |
|
A ja sam nekad imao izuzetna primanja, pa kada sam dobio otkaz, nisam imao nikakva |
primanja i nikakve prihode gotovo sedam godina, dok sam bio nezaposlen i još sam čekao |
mirovinu gotovo godinu dana. Od dvanaestog mjeseca 2017. godine, do devetog mjeseca |
2018. godine. Kad sam trebao dobiti mirovinu u petom mjesecu, su mi javili da mi |
nedostaje 15 dana, onda sam to platio i čekao sam daljnjih pet mjeseci. I što je nagore |
od svega, dobio sam zbog bivše žene dva naloga za ovrhu i redovito me obilaze |
ovrhovoditelji i utjerivači dugova. Ja im govorim: da nemam ništa sa tim dugovima, ali oni |
me ne žele slušati. Dužan sam im i kvit. Neka se s tim pomirim. A ja mislim da se nemam s |
time što miriti, ja to jednostavno ne prihvaćam, jer jednostavno nisam više u braku s |
tom ženom.“ |
|
|
|