PREDGOVOR: |
|
I dalje ne znam ima li smisla negdje putovati, nešto tamo raditi ili biti turist, kad mi |
se tamo svašta negativno dogodi i događa? Shvatio sam da to uglavnom nije ništa |
lijepo i ništa ugodno. I to nije stvar mog izbora, nego moje nekakve nužnosti, |
svašta radim, samo da dođem do novaca i materijalnih mogućnosti za život. Inače |
bih i ja morao kopati po nečijim kantama i kontejnerima za otpad. Iako su gotovo |
svi moji vršnjaci u debelim mirovinama, ja to nisam, nisam se za nju zasluženo ili |
nezasluženo izborio, pa moram i dalje nešto raditi. A to nešto je čudno, da ne |
može biti čudnije. Pa sam tako išao u Buenos Aires mom nekadašnjem prijatelju |
Pedru Gonzalesu. Prethodno sam ponovo gledao film „Miris žene"", s Al Pachinom i |
držim se njegove legendarne izjave da nema i ne smije biti grešaka u plesanju |
argentinskog tanga. |
|
Uz put sam upoznao Chanell, moju gazdaricu koja me je učila i naučila argentinskom |
tangu. Pa sam upoznao i nekakvu ogromnu Indijanku Amorantu. Shvatio sam da niti |
su one bile zadovoljne sa mnom, a ni ja sa njima. Pa tako odlazim iz Argentine. I |
kud ću drugdje nego u Jeruzalem. Naime i ja želim doživjeti poznati „Jeruzalemski |
sindrom". |
|
I ja želim bar na trenutak postati vjernik, Isus Krist, Ivan Krstitelj, Sveti Petar ili |
|
Majka Božja. Ali ništa od toga, tamo samo srećem nekakvog svećenika za |
Amerikance, koji mi je zgadio i vjeru i život. Međutim, to nije kraj svemu. Dolazim |
kući, a tamo me čeka totalna ovrha, nad svim što posjedujem. Moja bivša žena se |
zadužila kod zelenaša, kamatara i mafijaša, a meni je ostavila da to otplatim. Pa |
tako moram ići na put u Iran i riješiti tu situaciju. |
|
Citat kada dobivam pismo iz Argentine u kojem me Pedro Gonzales poziva k njemu: |
|
„I u sve to moje beznađe stiže mi jedno pismo iz daleke, ali nama prijateljske zemlje, |
Argentine. Nekad su tamo naši ljudi išli kopati srebro, a sada se više ni za to tamo |
Argentine. Nekad su tamo naši ljudi išli kopati srebro, a sada se više ni za to tamo |
ne ide. Naime, Argentina je od nekadašnje bogate zemlje, nerazumnom politikom, |
postala siromašna i kreditima opterećena zemlja. Nekad je bila deseta u svijetu po |
svom bruto društvenom proizvodu, a sada je 54. Tko zna tko ju je toliko zadužio? |
I naravno da mi piše Pedro Gonzales, a sa njim nikad nije bilo lako i nikad neće biti |
lako. On je prije trideset i više godina bio i boravio kod nas na nekoj svojoj AIESEC |
studentskoj praksi. Boravio je kod nas cijelo jedno ljeto i učio o prodaji. No nije |
ništa naučio, jer se vratio u Argentinu i nije ništa za nas učinio, nije ništa primijenio |
i prodao. Ustvari, nije ništa ni pokušao. Navodno je bio teško bolestan, a ja mislim |
da se njegova bolest zove lijenost. Lijeni ljudi izmisle na stotinu izlika da ne bi |
nešto radili."" |
|
Vraćam se razočaran iz Argentine i odlučujem za put u Jeruzalem: |
|
„Pa sam tako pronašao taj put u Jeruzalem, do svetog Kristova groba i mogao bih |
si sam organizirati križni put i sve vezano uz to. Tamo već ima Kalvarija i Golgota, |
pa mi to neće biti teško. Posjetit ću tada i Golgotu, Križni put i Isusovu Kalvariju. |
To može i mora biti predmet mog zanimanja i mog hodočašća. Mogu si umisliti ili |
zamisliti da se to meni događa. I vjerojatno bih time riješio svoje nezadovoljstvo |
životom i stvorio bih si glatku životnu plovidbu, nekakav smisao i nekakvu svrhu |
života. Samo nije to tako lako. Ja sam naime u posljednje vrijeme baksuz, nesretan |
čovjek kojem po tim vjerskim pitanjima išta ili ništa ne uspijeva. Nekome uspijeva |
sa religijom, nekome sa znanošću, nekome sa biznisom, a meni u posljednje vrijeme |
baš ništa ne uspijeva ili nemam sreće ni u čemu. Jednostavno je to tako. Nakupilo |
se nekakve krivnje, nekakvih negativnih emocija i grijehova i tko zna čega već |
ne. Pa se kažnjavam i samokažnjavam."" |
|
Vraćam se i sa puta iz Jeruzalema, a kod kuće me čeka ovrha: |
|
„Nisam se ni snašao od tih mojih putova i putešestvija, a već sam u bezizlaznim, |
financijskim problemima, osobnom stečaju i pred ucjenama mojih nekakvih |
vjerovnika, nekakvih kamatara i nekakvih zelenaša. Nema odgode ovrhe zbog |
proceduralnih razloga, nema nikakvih propusta naših sudskih organa, nema grešaka |
u radu naše policije, a ni Centra za socijalnu skrb, ovrha se mora obaviti i šlus. |
Nema ni podrške mojih susjeda, uopće se nisu identificirali sa mnom. Oni misle da |
tko visoko leti, nisko pada, pa sam tako i ja zaslužio nekakav pad. Nema ni podrške |
naših institucija, ni oni ništa od toga ne razumiju i nemaju razumijevanja za mene. |
Jednostavno to je tako i ništa se ne pomiče s mjesta. Institucije rade svoj posao, |
ali ne za nas, nego za one bogate, moćne i one koji imaju potreban novac da to |
plate. Za mene je to nepravda, ali tko sam ja da se bunim protiv svega toga, kad |
tako funkcionira naše zlo i predatorsko društvo i naš zao i predatorski sustav."" |
|
|
|