| PREDGOVOR: |
| |
| Ne znam ima li smisla negdje putovati, nešto tamo raditi ili biti turist, kad mi se |
| tamo svašta negativno dogodi i događa? Shvatio sam da to uglavnom nije ništa |
| lijepo i ništa ugodno. I to nije stvar mog izbora, nego moje nekakve nužnosti, |
| svašta radim, samo da dođem do novaca i materijalnih mogućnosti za život. Inače |
| bih i ja morao kopati po nečijim kantama i kontejnerima za otpad. Iako su gotovo |
| svi moji vršnjaci u debelim mirovinama, ja to nisam, nisam se za nju zasluženo ili |
| nezasluženo izborio, pa moram i dalje nešto raditi. A to nešto je čudno, da ne može |
| biti čudnije. Pa sam tako išao u Munchen na identifikaciju, mog školskog kolege |
| Indijanca, po imenu Inčun – Čun, ali otkrilo se ili sam to sam otkrio da to nije bio |
| on. Nego neki drugi čovjek. Pa sam morao otkriti o komu se radi, a radilo se o |
| mafijašu i kriminalcu Belzebubu. |
| |
| Kad nemamo posao nezadovoljni smo, a kada ga imamo još smo nezadovoljniji jer |
| se sve nešto komplicira i zakomplicira. Pa sam tako usput upoznao još jednu Gretu |
| koja to voli, ali me je ona napustila. Pa sam upoznao i udovicu, pokojnikovu ženu |
| ili Belzebubovu ženu, a na kraju sam upoznao i Belzebuba, njegov duh i njegovu |
| dušu. I naravno da sam imao tom prilikom i problema sa svim tim. I naravno da sam |
| od svega toga pobjegao, u svoj dom, bogatiji za 30.000 Eura i 300.000 kuna. |
| Nisam morao biti ni uhljeb, ni guzonjin sin, a ni politički krpelj, ipak je društvo oko |
| mene solidarno i humanitarno, ali sam tom prilikom dobio po nosu ili po fanfulji. |
| Naime, tako neposlušnost rješava Jozo Ćumur, novi mafijaški boss ili kapo. |
| |
| Citat kada policajca Hansa Schmidta pitam što me treba, a on mi govori da |
| trebam ići u Munchen na identifikaciju svog gimnazijskog kolege Indijanca |
| ili Inčun- Čuna: |
|
| „A tko je mrtvac?“ |
| |
| „Vaš navodni prijatelj. Trebalo bi ga službeno identificirati.“ |
| |
| „O kome ili o čemu se radi?“ |
| |
| I on kaže o kome se radi. |
| |
| „Pa to je moj kolega iz gimnazije,“ kažem ja. |
| |
| „Našli smo ga u Ulici Crvenih fenjera. Ima svoje dokumente, ali se oni čine |
| krivotvorenima. Bio je u našem kupleraju. Nenasilno ili nasilno je umro. Imao je |
| vaše podatke kod sebe. Vaš telefon i vašu adresu.“ |
| |
| Citat kada na identifikaciji utvrđujem da se ne radi o Indijancu – Inčun – |
| Čunu: |
| |
| I ulazimo u tu policijsku mrtvačnicu i hladnjaču. Mora da sam alergičan na mrtvace, |
| pa sam se prije svega dobro ispovraćao i izrigao. Ispustio sam dušu. Nakon toga, |
| Hans Schmidt mi pokazuje mrtvaca, a ja kažem: |
|
| „To nije Indijanac.“ |
| |
| „Kako to znate?“ |
| |
| „To je neki krupni i znojni muškarac obrijane glave.“ |
| |
| „Pa zar ne može takav biti i taj vaš Indijanac?“ |
| |
| „On uopće nije ogroman čovjek. I on nikad ne bi tetovirao slomljeno srce na svoje |
| zapešće. Inače, njegova tjelesna konstitucija je sitna. Pa zar ne vidite da je to |
| neki veliki Bijelac? Moj prijatelj je pušio i imao žute zube, a ovaj to čovjek nema. |
| On ima normalne zube. Ovaj čovjek ima nekakve čudne tetovaže i puno je viši |
| i jači od Indijanca. To uopće nije Indijanac.“ |
|
| Citat kada Jozo Ćumur utvrđuje i identificira Belzebuba: |
| |
| Hans Schmidt nas zajedno sa mrtvozornikom vodi ponovo na patologiju i u |
| hladnjaču i pokazuje nam Belzebubovo sivo, voštano i mrtvo tijelo. Tamo se nalazi |
| i neki liječnik u bijeloj kuti i sa stetoskopom. Hans Schmidt pita Jozu Ćumura radi li |
| se to stvarno o Belzebubu, a ovaj mu govori da se radi. I tako je identificiran |
| mrtvac ili Belzebub, a smrt je prolaznost, truljenje i propadanje. Stoga nam Hans |
| Schmidt ponovo pokazuje nekakvu njegovu ljušturu koju će uskoro napasti crvi, a |
| koja se svakim danom nekako smanjuje. Meni se sve to gadi, okreće mi se želudac |
| i izaziva me na povraćanje. U želucu imam nekakvu gvalju, pa je progutam, ali mi |
| to nikako ne pomaže. Stalno mi se nešto diže i spušta. Dobro da nije ona moja |
| stvar. Nju držim pod kontrolom. |
|
|
|
