Predgovor knjige "Slavonska molitva" |
|
Jednog dana, i ne znam zašto, podsjetio sam se jednog perioda iz mog života. |
Sve je počelo sa time što sam prolazio u blizini našeg starog paromlina i što sam |
ugledao njegove temelje, a onda sam se sjetio nečeg sličnog, nečeg promašenog i |
mog boravka u slavonskoj metropoli i mog bijega iz nje. |
|
Koliko god sam se ja trudio, nisam uspijevao zadovoljiti Direktorove i Generalove |
apetite. Naime, jedan je prebacio krivnju da sam ja dao robu nekakvoj tvrtci koja |
se zatvorila, a drugi me je optuživao da sam mu namještao krivu osobu, to jest |
Dašu. Ja iz toga nisam uspio pobjeći drugačije nego da sam potražio posao negdje |
drugdje i našao ga. Pa sam od njih otišao. Ali ništa mi to u konačnici i nije pomoglo, |
sustigla me starost, nekakva nemotiviranost, pa eto sada u tim starim danima |
čekam prijevremenu mirovinu. Tko zna kolika će ona i biti, ali sigurno neće više |
od 2.000 kuna. |
|
Pitam se hoću li sa time moći živjeti i preživjeti. Sjećam se da smo nekad živjeli i |
preživjeli i sa plaćom od 100 Njemačkih maraka, pa ću valjda i ja sa tom mizerijom |
od mirovine. Samo da mi više ne dolaze razni dušobrižnici i vrbuju me na tko zna što. |
|
Citat vrbovanja mog Direktora: |
|
I da ne duljim i meni je moj budući Direktor, za kojeg sam ja u tome trenutku mislio |
da je on nekakav znalac, stručnjak, vizionar i čovjek s imenom i prezimenom |
štošta obećavao, a ja se nisam znao tome oduprijeti i reći ne. |
|
Tako je iz tko zna kojeg razloga tom prilikom rekao: |
|
„Dosta je bilo tog tvoga dosadnog posla i nerada u državnoj i društvenoj tvrtci. |
Radit ćeš kod mene. Formalizirat ćemo ono što za mene neformalno radiš. Biti ćeš |
rukovodilac izvozno - uvoznog odjeljenja u mojoj tvrtci. Imat ćeš dobru plaću, |
dobra primanja i dnevnice kada budeš išao na službeni put. Radit ćeš u skladu sa |
današnjim trenutkom i vremenom i bit ćeš svima koristan. |
|
Ovdje si beskoristan ili nikome ne koristiš na pravi način. Moja tvrtka će biti za |
tebe El Dorado, obećana zemlja, Schlaraffenland ili Dembelija. Nećeš morati maštati |
o drugim zemljama i o drugim krajevima i nećeš nigdje morati ići. Radit ćeš prema |
svojim skromnim ili velikim mogućnostima, to ćemo još utvrditi, a imat ćeš i dobivat |
ćeš onoliko novaca kolike su tvoje potrebe. Nadam se da to ovo što ti nudim |
odgovara, a ako ti ne odgovara, a ti od svega odustani." |
|
Citat da je sve bilo obećanje ludom radovanju: |
|
I u tom razmišljanju, i kad sam već stigao tu gdje sam stigao, pokušavao sam |
raditi u korist tog mog novog društva i neusporedivo sadržajnije trošiti svoje radno |
vrijeme od mog dotadašnjeg posla. Slao sam razne upite, ponude i pozivnice za |
poslove. I nije da mi ti moji poslovni partneri nisu uzvraćali. I više nego su mi |
uzvraćali odgovore, pa su mi iz Slovačke nudili zastupstvo za njihovo pivo „Zlatni |
fazan"", za njihove boje, njihov folije i stiropor, iz Ukrajine su mi slali ponude za |
crnu i obojenu metalurgiju, iz Makedonije za njihove rajčice i salate, a iz Mađarske |
za njihove zaslađivače i suhomesnate proizvode. Iz Rumunjske sam dobio upit za |
naše čokolade i kekse, i kad sam to odnio tom našem Direktoru, on mi kaže: |
|
„Što će nam sve to? Ne trebaš ti nazivati ili ići u posjetu nekome u Ukrajinu, |
Slovačku ili Makedoniju, neka oni to sami ovdje dobave, pa se ti snađi i preuzmi |
to na bilo koje druge načine. I za izvoz i za uvoz ti trebaju novci ili likvidna |
sredstva. Ti moraš nekoga platiti. Platiti robu koju ćeš ti uvesti ili izvesti, a za to |
se nema. Pa mi smo i tako sirotinja i Bogu teška. Zaradi ti iz onoga što imaš." |
|
I zato odlazim bez svađa i bez zamjeranja: |
|
„Čujem da odlaziš od nas?" |
|
„Odlazim. Bilo je za to i krajnje vrijeme." |
|
„Nećeš se ni oprostiti od mene?" |
|
„Što se imam opraštati. Dosta mi je svega ovoga i vas i Generala. Ni za što se ne |
osjećam kriv i nisam kriv. Osjećam da sam na životnoj raskrsnici i tražim svoju |
sigurnu životnu zonu, sigurnu luku i utočište." |
|
„Kriv si jer si neposlušan i društveno neprilagodljiv. Mi, kao tradicijski zatvorena |
zajednica, imamo svoja pravila socijalnog ponašanja, a ti se u to sve nisi uklopio. |
Izazivao si skandale i kršio naše norme ponašanja. Stalno si sipao sol na naše |
rane i stalno si nam pravio probleme." |
|
„Istina je da se nisam u sve to uklopio i nisam riješio Dašu, a i taj vaš elektro odjel. |
I zato odlazim."" |
|
|
|