PREDGOVOR |
|
|
Koliko ja znam nikad nije objavljen rat između Srbije i Hrvatske. Također, koliko ja |
znam u Domovinskom ratu nije postojala „Vražja divizija 3"". Postojale su razne |
divizije, ali ne i Vražja. |
|
|
Dok sam pisao priču „Izvan Koncepcije"", ostalo je raznog otkvačenog materijala, |
a kao što sam već ranije rekao da ništa ne bacam, onda je iz svega nastala i ova |
priča. U biti mi stalno recikliramo svoje ideje, pa se nešto može naći u „55+"", |
nešto u „Zovem se 55+"", a nešto u „Izvan koncepcije"". |
|
|
Nadam se da ću uskoro izići iz svega toga i pisati nešto novo. Dotle, i dalje pišem |
o mom prijatelju Bambiju, njegovim problemima i snalaženjem u ovom svijetu nakon |
Domovinskog rata. Organizirao sam mu sportsku ili ratnu igru, ali nažalost, nije mu |
to pomoglo. |
|
|
Naravno da je smisao novog sustava da svatko sam pokušava tražiti i pronalaziti |
rješenja. Što si hijerarhijski manji, time si manje moćan, pa sam tako i ja u raznim |
fazama: nekad sam u depresiji, nekad pokušavam pronaći obnovu i rekonstrukciju |
nekadašnjeg svog ponašanja, i osim volje za opstankom, ništa me drugo ne drži. |
Polako je i u svoj toj borbi za ekonomski opstanak iscrpljena i moja energija, ali tko |
me to pita, uskoro će novi, lokalni, županijski ili kakvi već god izbori, a onda su |
teme moj identitet i nacionalna svijest. |
|
|
Važno je biti u trendu i glasati za ispravne ideje. I u svemu tome me budi telefon. |
Razmišljam, želim li se javiti i tko bi me to trebao, a onda se ipak javim: |
|
„Ovdje Bambi. Došao sam malo kući i htio bih korisno utrošiti vrijeme dok sam ovdje. |
Svugdje smo bili, posjetili smo mjesta gdje su ratovali naši djedovi i očevi, ali muči |
me to što nismo ništa zabilježili i zapisali što smo mi radili i gdje smo mi ratovali."" |
|
|
I tako je počeo naš novi rat ili sportska igra zvana Painball, a na kraju nije nam |
ona ništa pomogla: |
|
|
Svi smo mi psihički bolesnici i nosimo svoju psihopatologiju sa sobom. Netko ju |
potisne duboko u sebe, netko se pomoli svome Bogu, a nekome s vremena na |
vrijeme popuste kočnice, pa poludi. Isto je tako i sa imanjem ili nemanjem |
materijalnih dobara za život. Netko ima sve u životu, netko nešto, a netko ništa. |
Netko u tome ne nalazi smisao, netko samo djelomično, a netko uopće ne nalazi |
ništa. Možda postoji i veza između društvene sigurnosti, zaposlenosti, osjećajem |
|
smisla i egzistencijalnom prazninom? |
|
Tko zna kakav će biti Bambi u Ukrajini i hoće li ga dovesti kući u mrtvačkoj škrinji, |
ili ga neće uopće naći, pa ću ga morati tražiti ili će on od svega odustati? Svi mi |
nosimo svoj pakao u sebi, a hoćemo li proći kroz rajska vrata ili kroz vrata spoznaje |
bilo one pozitivne ili one negativne, to sad više nije ni važno. Imam osjećaj ili |
predosjećaj da ova priča nije završila, nego da se nastavlja. Uvijek postoji početak |
apokalipse ili apokalipsa početka, a dokle će ona trajati, nije na nama, nego na |
nekim višim životnim silama. Stoga ne sudite uzalud, da ne bi netko i vama sudio. |
Usput se može pročitati i moje snoviđenje zvano: „Prometna nesreća"". |
|
|
„Na vodama Babilona smo sjedili i plakali, spominjući se Siona"", Uzeli smo svoje |
Phender gitare i zasvirali svoj blues da nas nitko ne voli, Osjećaji su nam se |
zagubili, draga naša djevojko babilonska,ali ne želimo ti išta razarati, a tvoju djecu |
nećemo razbijati kamenjem, blagoslovljena nam hodaj među ženama i plod utrobe |
tvoje, a ako nas zavoliš, svoju ljubav ćemo podijeliti s tobom. |
|
|
|