PREDGOVOR |
|
|
Ovaj treći dio Dnevnika obuhvaća godinu 2008. i tada je nastao ovaj zapis koji |
retrospektivno gleda na partijske prilike u Hrvatskoj neposredno pred slom |
zajedničke države. Dakle, povijesni događaji promotreni su sa jedne distanci od |
preko 20 godina i to je svakako omogućilo autoru, da sa većom jasnoćom i |
preciznošću razmotri najbitnije momente djelovanja tzv. hrvatske frakcije. |
|
Partija tog vremena je bila raznorodno društvo koje je okupljalo koješta, od |
skorojevića kojima je osobno napredovanje i karijera bila najvažnija stvar, |
socijalističke direktore koji su gradili vikendice i kupovali stanove u privatnom |
vlasništvu, jeli za doručak istarski pršut, ricota kravlji sir sa mladim lukom, a za |
ručak kuhanu janjetinu u nekom od zagorskih restorana ... pa onda osobe porijeklom |
iz radničke klase koji su na socijalizam gledali prilično naivno i koje je karakteriziralo |
veliko neznanje o kurentnim političkim prilikama, profesionalne političare koje je |
zanimalo je li moguće u stonskom zaljevu otvoriti još jedan restoran školjaka, je li |
neki brod u riječkoj luci na vrijeme iskrcan ili nije, a ako su bili članovi |
predsjedništva nekog nogometnog kluba, onda kako je moguće podmititi glavnog |
nogometnog suca nekom kolor televizijom ... pa onda partijska policija koja se |
motala bez ikakvog cilja, novinari koji su redovito stajali iza rukovodećih struktura, |
jer se svugdje vidjelo samo djelovanje „neprijatelja"" ... čistačice, kuharice, . |
daktilografi....i nešto teoretskih ljudi koji su uglavnom bili okupljeni oko idejnog |
centra Vladimir Bakarić |
|
Dakle, jedno društvo koje po ničemu nije moglo biti privlačno mlađoj generaciji, jer |
nju nije zanimalo je li moguće kupiti jeftinu zimnicu i svinjske polovice ili jaja, a |
najveća većina upravo je mislila na to - da dobije finu plaću, beneficije, odmor u |
partijskim ljetovalištima ....i život je išao dalje. |
|
Nagle promjene su nastale zahvaljujući djelovanju hiperinflacije koja je bila enormna, |
posebno od sredine '80.-tih godina, iako je bilo onih velikih naših ljudi koji su i tada |
istupali sa tezama kako je inflacija 5% psihološki, kako je uvijek tako bilo i da se |
ništa novog ne događa. Dakle, promjene u partiji Hrvatske dogodile su se kada su |
se već svi osvjedočili o nesposobnosti rukovodećeg kadra koje nije moglo izaći na |
kraj sa niti jednim relevantnim političkim i socijalnim problemom. Odatle i prezir |
prema premijeru Markoviću, jer njegov „konvertibilni dinar"", bijaše sprdačina |
ukoliko se ima u vidu da za 50 milijardi dinara nije bilo moguće kupiti jedno jaje. |
Devizne rezerve NBJ su bile rasprčkane, tone zlata ove banke pokradene i |
podijeljene, ali je narod zato trgovao gomilama bezvrijednog papira. Pa to i jest |
jedna ironija našeg samoupravnog socijalizma, da se pozivao na narodno mnoštvo |
u isto vrijeme gurajući ga u bezdan bratoubilačkog rata. |
|
Mi smo bili „pometeni"" metlom kao posljednji otpad i bačeni u smeće kao hrvatska |
frakcija ustaškog profila jednim dijelom iz razloga silne ljubomore, a jednim većim |
dijelom iz razloga pomanjkanja racionalnog uvida u kurentne socijalne i političke |
prilike, jer se u partijskoj metafizici rukovodećih ljudi ništa bitnog nije događalo, |
osim tobožnjeg narastanja nacionalizama, a da se uopće nisu sagledavali uzroci |
|
eskaliranja konzervativnih političkih solucija. |
|
Pa mogli bismo reći, da je većina rukovodećih ljudi hrvatske partije bila out of date. |
Pored toga da čitav duh partije nije imao ama baš nikakve veze sa socijalizmom |
dakle proklamiranom ideologijom. Prevladalo je jedno stajalište da je sa socijalizmom |
sve gotovo, da je on pospremljen na smetlište historije kao jedan neprirodan otpad, |
da ne odgovara ljudskome biću, njegovoj prirodi koja je priroda nejednakosti, da je |
zastario, da je prevladan, da ljudi žele promjene, da nam je dosta bratstva i |
jedinstva, centralizirane i kontrolirane ekonomije, krađe deviza, srpske hegemonije i |
jednim dobrim dijelom taj je revolt bio opravdan, jer je nemoguće, kao što je to bio |
slučaj sa Titom, prodavati socijalističku frazu, a istovremeno primati plaću koju je |
odobrilo predsjedništvo države u visini od 500 tisuća USA dolara mjesečno. |
|
Slični argumenti mogu se povući i u slučaju Krleže. Daleko od toga da je Krleža bio |
potkupljen Titovom poslugom, autorskim honorarima, finom plaćom u |
Leksikografskom zavodu, Roys Roysom i osobnim šoferom, ali je isto tako istina da |
je izazivao jednim dijelom prijezir, a jednim dijelom zavist kad bi u pratnji vozača |
izašao iz njega u Masarykovoj ulici u Zagrebu. Daleko smo dakle od toga da kažemo |
ono što je Mandić svojevremeno iskazao u srbijanskoj štampi da je Krležin opus |
„mlaćenje prazne slame"", ali je istina da Krležin život u vrijeme Titove diktature |
nema veze sa socijalizmom, jer je socijalizam zamišljen prije svega kao društvo |
jednakosti i ljudske solidarnosti, ali i čitav naš socijalizam koji je postao poznat po |
svom otporu Staljinu bio je jedan takav malograđanski hibrid gdje se uhljebljivanje |
rukovodećih ljudi držalo i teoretski pravdalo „madežima starog društva"" i dugim |
porođajnim mukama novog društva koje izlazi iz urobe staroga. Dogodilo se |
međutim, da je taj naš socijalizam isto tako naglo zaboravljen kao što je naglo i |
|
nastao. Žalosno je što je zaboravljen na jedan takav nasilan i krvav način. |
|
|
| Autor, Adelaide, 25.4.2017. |
|
|