Nikola Nikša Eterović rođen je 2. listopada 1955. godine u Splitu,
 u Dalmaciji. Vrisnuo je u svijet iz rodilišta s pogledom na Stari
  plac, nogometni klub ponosnog slogana: Hajduk živi vječno. U
  mijeni i prolaznosti, Eterović djeluje interkulturalno i
 interdisciplinarno. Oslanjajući se na svoju intuiciju i instinkt,
 

nastoji svijet (svjetove) koji mu je stran svojim kreirati. Režira,

 

piše, predaje, izlaže, inicira, ljuti se, pokreće, istražuje… bježi

 rutini i ponavljanjima…
  
 Živi i radi za SADA, u Berlinu i Zadru, i drugdje, krećući se
 prostorima nekakvih državnih granica i izvan njih. Ostvario je
 134 kazališna projekta. Od 1995. do 2014. godine bio je umjetnički voditelj, direktor i profesor The
 akademie u Berlinu, internacionalne institucije za scenska zvanja (gluma, režija, kazališna
 pedagogija); autor je novih načina rada za poticanje i njegovanje znatiželje i kreativnosti
 objedinjenih pod zajedničkim nazivom YF: YellowFish. AP: Apoteka poezija, o kojoj je riječ u ovoj
 knjizi, jedan je od tih njegovih YF poticaja - projekata.
  
 Djeluje i kao umjetnički terapeut. Sudjeluje na kongresima i simpozijima. Objavljuje knjige i članke
 na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.
  
 Na Odjelu za filozofiju i Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru u Hrvatskoj predaje interdisciplinarno
 sljedeće kolegije: AP: Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije, PiT: Poezija i trauma, FP:
 Filozofija poezije, TTT : Kazalište i terapija, HT: Ekspresivne scenske metode, PuS: Performans u
 svakodnevici i IF: Uvod u indijsku filozofiju. Svoju predavačku djelatnost realizira nadnaslovom:
 Spoznaja vlastitosti kreacijom.
  
 Nakon Wind Spiel Theatra (1989.) i teNTheatra (1995.) u Berlinu, pokrenuo je u Zadru, na Odjelu za
 filozofiju, FIKK: Filozofsko internacionalno golo kazalište i KRIK: komunikacija-režija-ideja-kreacija,
 usmjerenje (2018.).
  
 
 
 
 
e-mail adresa: niksaeterovic@web.de
 
 
 
 
 
RIJEČ U MENI MNOME ZAHVAĆENA
 
Postoje riječi koje ostaju nedorečene u svojoj izrečenosti i postoje riječi koje i neizrečene
nose svoju dorečenost. Negdje između te dvije krajnosti odvija se životnost ovog našeg
svakodnevnog. Negdje u raspuću tih datosti kriju se naši uviri i izviri, smiraji i nemiri,
negdje u procjepu riječi i bezriječi utkan je život. Život s hukom svojih gorostasnih uspona
i padova, strm i bregovit, tih i ravan, plošna udolina koja gubi rubove u izmaglici
nadolazećih stoljeća. I jedna duša razapeta poput jedra koja hita kroz ovo olujno sada
noseći svoj sud i usud kroz dane koji joj se daruju, koje vremenu krade, koje poput bisera
zarobljava u svoja sjećanja.
 
Na tom platnu šarenolikosti razliku su se stihovi rođeni iz dubine jastva, stihovi koji su
svoj prvi krik doživjeli u praskozorje svakodnevice. Stihovi su to nošeni u posteljici vlastite
nutrine i porođeni rukom vještog apotekara poezije čija uloga nije iste stvoriti nego im
pomoći da se osvijeste, prodišu, dogode... Možda su naizgled razbacani i nedorečeni, kao
i život sam u sebi, naizgled teško smišljen, poput raznolikih švrljotina u razlistanoj
svaštari. Ne izgledaju li i zvijezde jednostavnom oku promatrača razbacano,
neorganizirano, nedovršeno? Nije li njihova veličina upravo u rubu beskraja koji ostaje
nedorečen u svojoj životnosti?
Ovo možda nije knjiga za svakoga, iako je svakome namijenjena. Ovo možda nisu reci za
neke odrasle ozbiljne ljude koji u svemu traže brojčani red. Ovo su nakupine životnosti
darovane budnim sanjarima, onima koji još imaju hrabrosti zaroniti u vlastitu nutrinu i iz
nje iznjedriti jedan potpuno novi svijet. Ovo je knjiga za Odiseje svakodnevice koji tragaju
za pravim ja unutar sebe samih. Potrebna je odvažnost za takvu avanturu, potrebna je
hrabrost posegnuti za poezijom, jer opoezena riječ mijenja, ključa, rađa...
 
Raditi na prvim retcima ove knjige, promatrajući kako nastaje, propitkujući je i ispitujući
joj granice, bio je izazov i zadovoljstvo. Ulazeći u diskurs s njom ulazila sam u diskurs
vlastitih svjetova i to je njeno bogatstvo, to je njena snaga.
Duboko vjerujem da smo svi mi škrinje pune riječi, izrečenih i neizrečenih, dosanjanih i
nedosanjanih, svjesnih i nesvjesnih... Riječi snažnih kao što je svatko od nas snažan u
svojoj velebnoj krhkosti. Riječi koje nam i rođeno sjećanje zaboravlja. Riječi koje se u
vedrim visinama naših jastava obrušuje svojim pogledom na magle koje se tmaste nabijaju
u udolinama naših prosječnosti. Treba hrabrost usuditi se iznjedriti te riječi, dopustiti im
da postanu poezija vlastitog života. Ova knjiga sa svojom razigranošću pokušava
izazvati upravo na to...
Apoteka poezije vrelo je koje svojom svježinom izaziva svoje konzumente na životnost...
 Karla Schühler Njegrić, mag. phil.
 
 
 
 
 
APOTEKA POEZIJE - TRAJNI POZIV NA SLOBODU LJUDSKOG DUHA
Iako je u svojoj Državi izrazito oštrim perom kritizirao pjesništvo[1], još je Platon u 5./4.
st. pr. Kr. zastupao indikativnu tezu kako je ,,poezija bliža istini nego povijest”.
Osviješten tom spoznajom, i prof. Eterović svoj istraživački interes usmjerava poeziji, i to
njezinoj filozofičnoj, ali ljekovitoj naravi. Na izvorištu pisanja – emociji – Eterović ispisuje
ideje, događaje iz prakse, sjećanja, semantičke apotekarske zabilješke, fanatizam zanosa
i stvara, kako sam navodi, razbarušenu knjigu – filozofiju stiha Apoteke poezije, a sve to
vođen iznimnom osobnom Znati-Željom. Poezija ga zanima jer ,,ona je SADA, kreacija
postojanja u SADA koje čim se ostvarilo prolazi i novom SADA se okreće“. Ona je
ogledalo stvarnosti – istina.
Pohađajući kolegij prof. Eterovića Poezija i trauma u ljetnom semestru 2019./2020. god.
paralelno sam iščitavala Filozofiju stiha Apoteke poezije, prateći knjigu u nastajanju. Bili
su to moji prvi susreti s ovakvim pristupom poeziji, izvan uobičajenih književnopovijesnih i
književnoteorijskih okvira. Provokativan, kreativan i Znati-Željan za vrijeme virtualne
nastave u doba COVIDA-19, prof. Eterović uporno je iza računalnih ekrana tražio istinu –
skupinu studenata sa svim našim manama i vrlinama, talentima i ranama. Tražio je
najvrjedniju od svih – ljudsku dimenziju, putem poezije. Poetiku poezije u čovjeku.
Kao što je Ottmar Ette (2005.) ,,označio” stil R. Barthesa izloživim, ni Eterovićev način
nije odrediv, nego izloživ. Uistinu, stilom pisanja nerijetko podsjeća na R. Barthesa svoga
vremena. ,,Njegovo mišljenje/pisanje avangarda štiti od prelake konzumacije kao od
skleroze, ukočenih duhova” (prema: O. Ette). Eterović u narativnim obrascima ove knjige
kroz filozofičnost stiha redovito dijalogizira sa životom i svijetom. Traži dostojnog
recipijenta ,,aktera”, to jest svakog sugovornika otvorena istini (najprije prema samome
sebi). Apotekar poezije, zvanje i poziv, pritom nudi izlaz iz jednosmjernih ulica, rasplitanje
čvorišta ponad rana ljudskih duša. I otvaranje slobodi – životu – pjesmi, u pjesmi i s
pjesmom.
Eterović je sklon simbolici. Dok u Poetici rane nudi crvene okvire naturalističke dimenzije
(,,Crveni okvir je međa bjeline.On je urez označene rane…okvir zaustavljenog trenutka.
Crveni okvir vrišti nad ponorom skrivenog…u njemu nerazriješeno postaje vidljivo.”,
2018.), ovdje nudi zelene okvire metafizičkih dimenzija u kojima su razrađene teze o
ljekovitosti umjetnosti (,,Stihom se spoznaje.”–,,Svaki čovjek je umjetnik.” –,,Čovjek je
umjetničko djelo.” –,,Bez umjetnosti vjerojatno bi i čovjekov se mozak osušio.”– mišljenja
je Boys, jednako kao i Eterović), od I do XXI (asocirajući na vrijeme od dvije tisuće
godina) koje se mogu iščitavati kao zasebno štivo. Zalazeći u psihologiju boja i govoreći
o njihovoj kromatskoj simbolici, nalazimo kako crvena, među ostalim, predstavlja opasnost,
boju krvi – ranu (crvenog okvira), a zelena prirodu, sve što raste i razvija se – novi život
(zelenog okvira). Zelena je i boja jedne od najljepših ljudskih osobina – empatije,
emocionalnog uvažavanja drugoga. Prema tome, zeleni okvir Filozofije stiha Apoteke
poezije dolazi kao pandam – štoviše, lijek – crvenom okviru Poetike rane. U svojoj srži
altruističkoj filozofičnosti Eterovićeva stiha cilj je (is)korak prema sveMIRU.
 
Njegovo pisanje sačinjeno je od odlomaka čiji je redoslijed alfabetski, ali koji ne
dozvoljavaju konačno uobličenje i fiksaciju. Fragment je ovdje u službi dinamiziranja
teksta i dinamitiranja svakog okoštavanja značenja. Mogli bismo kazati kako je jedina tzv.
fiksacija Filozofije stiha AP fiksacija u alephu kao sinonimu za beskonačnost – filozofije i(li)
života.
Eterović zna za naglu promjenu akratičkog u enkratički diskurs: kako pobuna može biti
ugušena, fiksirana i konzumirana. Ipak, Filozofijom stiha AP ispisuje svojevrsnu pobunu
protiv tradicionalnog, kanonskog mišljenja i pisanja. Ne nameće granice i ne pridaje tekstu
knjige konačno označeno. XXI. Dalje nastavite sami– U zelenom okviru – ne zatvara
pisanje. Svaki čitatelj je potencijalni sudionik pisanja umjetnosti filozofije stiha AP. Stoga
autor na jedan nov način teatralizira poeziju, teatralizira ju svojim novim pristupom i
svojim pisanim izričajem. I to u značenju teatralizacije kao obezgraničavanja jezika –
jednako nepropadljivosti – slobode ljudskog duha.
Ako mu je u središtu čovjek, upisuje li se Eterović Filozofijom stiha Apoteke poezije na
mjesto ,,rubne” znanosti? Pitam se možemo li govoriti o avangardnom – kubističkom
pisanju, upravo i u području znanosti. A prema tome o Eteroviću kao paradoksističkom
vrhunskom suvremenom misliocu, na tragu Barthesa.
Naizgled hermetičan, Eterović je fascinozum vrlo jednostavnog (ljudskog) pristupa, jer
,,prisiljava” na samo-razmišljanje i samo-pronalaženje, ali i na samo-djelovanje kao ključan
element samo-spoznaje. Samo-spoznaja kao preduvjet slobodi ljudskog duha ono je što
možemo očekivati primjenom metoda Apoteke poezije, a ona se u knjizi i sugerira na
posljednjim stranicama svojevrsnom formulom filozofičnosti stiha: začudnost doživljaja =
ljekovitost poezije = filozofija stiha AP.
Konačno, autorovo pismo cijelo je u službi žive živorodne umjetnosti, one koja je i smisao
i sloboda. Nastavljajući na inovativne metode YellowFish-a (objedinjene pod tim imenom
2015. god.) Eterović, apotekar poezije, ovdje poput ribara hvata slova, riječi, oblike,
događaje, sinestezijske slike prirode iz mora života – u pjesmu.
Iako ingenioznim osebujnim stilom ponegdje podsjeća na barokne književnike mislioce,
brojem svojih dosadašnjih publikacija: Oštrica dijagonale, Iz raskoraka u korak ljekovitom
snagom poezije, Koliko je stvarna stvarnost, Poetika rane, Kako je pitanje postalo odgovor
i njihovom sadržajnom strukturom približava se svom razvidnom i temeljnom cilju – nauku
antičkih filozofa o životnim istinama. Usudila bih se reći kako je tkivo ove knjige
znanstveno-književnog karaktera, te upravo stoga na nov način iznenađuje i vezuje
čitatelja dimenzijom užitka u čitateljsko-spoznajnom činu. Ispisuje li ovaj barthesovac
svoga vremena novi, eterovićevski, pokret – samo vrijeme će pokazati.
 Jelena Alfirević, mag. philol. croat.
[1] Pokazuje se kako je uvriježena predodžba o Platonovu omalovažavanju pjesništva (ipak, op. J. A.) pogrešna. U: S. Stamatović, ,,Zašto je Platonu filozofija bila najveća muzika?“, Filozofska istraživanja, 36, br. 2, 2016., str. 203.
 
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili četiri knjige gospodina Nikole Nikše Eterovića
Te knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji od
sljedećih linkova:
 
Oštrica dijagonale; digitalne knjige, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic.php
 
Kako je pitanje postalo odgovor; digitalne knjige, 2020.
 
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic2.php
 
Filozofija stiha Apoteke poezije; digitalne knjige, 2020.
 
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic3.php
 
Koje je boje zrak; digitalne knjige, 2020.
 
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic4.php
 
 
  
  
 
 
A: Stih / Tih/ U meni
B: Apoteka poezije, prostor
C: Sadržaj
Č: Dorastimo do riječi - rastemo riječju rečenice
Ć: U cjelini raspuklina
D: Zatomljena poetika vlastitosti
DŽ: Konstanta nemira u kozmosu
Đ: Kako izgovoriti neizgovoreno
E: Koje je boje moj trenutak
F: Ne/suglasja
G: Tetragon
H: Što da učinim kako bih dalje živio? Igrati dalje izgubljenu partiju?
I: Apoteka poezije - začudnost stiha
J: Boje
K: Izgovorene i prešućene riječi
L: Naš život živi vlastitu kolajnu stihova
LJ: Ljubičice iz asfalta
M: U lovu na fantome
N: Ili nema mene ima
NJ: Stih boje, boja stiha
O: Iz roja misli, jedan, dva, tri, četiri, ni zbroj ni broj
P: Upiši svoju pjesmu
R: Četverostih ili znoj postojanja
S: Primjeri iz prakse
Š: Sada - kreacija postojanja
T: Posebni tretmani
U: Podneblje pjesničkih muza
V: RiNi - balance with human - beings and nature -
They are one
Z: Apotekar poezije, zvanje i poziv
Ž: Protjecanje stihom, nikad (ne)dovršena pjesma
U zelenom okviru
RECENZIJE
a) Iz procesa nastajanja knjige pišu:
Jelena Alfirević
Karla Schühler Njegrić
 
b) Recenzije o napisanom:
Nives Trešćac Delija
Inspirativna literatura
O autoru
 
7
 
9
 
15
 
18
 
29
 
37
 
47
 
51
 
61
 
67
 
71
 
91
 
95
 
113
 
117
 
133
 
139
 
145
 
153
 
157
 
161
 
165
 
167
 
171
 
183
 
191
 
196
 
203
 
207
 
211
 
213
 
221
 
220
 
225
 
221
 
228
 
229
 
234
 
236
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present