| Nešto o samoj zbirci… |
| |
| Sve pjesme koje se nalaze u ovoj zbirci nastale su za vrijeme slušanja izbornoga kolegija |
| „Apoteka poezije“, kod profesora Nikole Nikše Eterovića (doc. dr. art). Hvala mu! Ovaj |
| kolegij upisala sam iz znatiželje i pri samome početku bila mi je „tlaka“ pisati pjesme jer sam |
| se nalazila u pomalo kriznim trenucima svoga života i mogu reći da mi je ovaj kolegij povratio |
| želju za primjećivanjem okoline koju sam prestala zamjećivati i uživati u njoj, kao i da |
| cijenim vrijeme koje imam na raspolaganju, jer na koncu sama raspolažem s njim i nitko nije |
| kriv za nešto što ne učinim, doli mene same. Naučila sam kako se puno toga može naučiti i |
| zamijetiti u samo dvadeset minuta i kako je svaka minuta bitna. |
| |
| Zbirka je podijeljena na tri velika dijela (pjesme nastale prije odabranog izbornog kolegija |
| (PUP), pjesme za vrijeme slušanja navedenoga kolegija (TRNJE) i pjesme nakon kolegija |
| (RUŽA), uz poneke tematske poddijelove ili pak njihov bremenski nastanak. |
|
| Svaka pjesma nastala za vrijeme kolegija „Apoteka poezije“, nastala je na tragu doživljaja |
| pojedinog predavanja, pojedine radionice, igru riječima, premetanjem stihova, čitanjem |
| poezije, pa čak i pričanju o potpuno nepoetičnim knjigama, jednom riječju iz svega što smo |
| mogli crpili smo umjetnost. |
|
| Prva pjesma koju sam napisala nastala je za vrijeme predavanja na kojemu je svatko |
| pročitao pjesmu koju je toga dana trebao pročitati. Naime, svatko od nas je na uvodnome |
| predavanju izvukao papirić s obaveznom literaturom i tu literaturu, odnosno zbirku pjesmama |
| trebali smo čitati svakoga dana i to samo po jednu pjesmu, ne više od toga. Nakon što smo |
| svi pročitali svoje pjesme i podijelili to s drugima, svatko je pročitao samo jednu rečenicu i |
| od tih rečenica trebali smo napisati vlastitu pjesmu. Nakon toga trebali smo napisati drugu |
| pjesmu u kojoj je početak i kraj trebao biti isti kao i u prvoj pjesmi, dok je sredina pjesme |
| bila naša potpuna sloboda u kojoj samo radi naša mašta, a rukice pišu. Stvaraju i stvaraju |
| dok ne istekne već za to određeno kratko vrijeme. Valja napomenuti kako niti jedna pjesma |
| u ovoj zbirci nije pisana duže od 15-ak minuta. |
| |
| Na drugome predavanju pričali smo o epistolarnoj prozi i pisali smo pismo te smo na tragu |
| vlastitog pisma nekoj znanoj osobi pisali pjesmu, odnosno pismo smo pretvorili u stihove. |
| Na prvu zvuči neobično i začuđujuće, ali je moguće. Izazivam vas da probate! Treće |
| predavanje, treća pjesma je bila potpuni izazov u nepoznato. Jednostavno pjesma je |
| nastala skoro pa iz ničega. Na samome početku svi smo imali poveze na očima, dok je |
| svatko čitao pjesmu iz svoje zbirke. Za to vrijeme olovkom smo crtali po papiru što čujemo, |
| dok nam je uskraćen vid. Kada smo se svi izredali sa svojim pjesmama konačan crtež |
| pokazali smo te iz njega smo trebali napisati pjesmu, da morali smo iz tog kaosa iz slike |
| izvući stihove i bilo je jako zanimljivo, a bome i veselo napokon se vratiti iz tamnoga |
| svijeta poveza u javu. |
| |
| Na ovome predavanju željela sam još opisivati sliku jer sam u njoj vidjela toliko toga, ne |
| znam je li to bilo zbog potpune koncentracije na stihove, budući da za vrijeme čitanja nisam |
| ništa vidjela ili sam jednostavno imala takav dan. Jednostavno sam primijetila da sam u |
| zadnje vrijeme počela promatrati stvari na pomalo drugačiji način. Predavanje koje me je |
| potpuno preokrenulo, a vjerujem i ostale bilo je predavanje jedne od kolegica koja nam je |
| svima osvijestila da smo na neki način dragocjeni i jednostavno nas je potaknula da |
| napišemo pjesmu o onome što nas uveseljava, a da smo to zakopali. |
| |
| Također, na ovome predavanju je nastala još jedna pjesma i to prije ove na temelju |
| asocijacija i pitanja: „Što za nas znači samoća?“ Peto predavanje i tema koju je kolega |
| imao bila je pomalo šokantna. U jednome trenu pomislila sam: „Ajme, a gdje je ovdje poezija“ |
| Pričao nam je o Nikoli Tesli. Mogu samo reći da je bilo jako zanimljivo predavanje na kojemu |
| sam naučila nešto novo, a to je da je Tesla čitao poeziju i još neke stvari, kao i ta da sam |
| obnovila svoje znanje, budući da sam jedno vrijeme proučavala Teslin rad. A sad kako je |
| nastala pjesma na tome izlaganju… kolega nam je rekao ponešto o svakome činu te drame |
| te e kasnije za svako poglavlje izvukao po jedna citat i mi smo na temelju toga napisali četiri |
| stiha za jedan čin i na jedan način unijeli sebe u njih, a i Teslu koji se borio za sebe i svoj |
| san. |
| |
| Na šestome predavanju crtali smo i pisali u isto vrijeme i bilo mi je toliko zanimljivo, zabavno |
| i inspirirajuće. Na tome satu kolegica je čitala poeziju na engleskome, strofu po strofu dok |
| smo mi imali zatvorene oči i nakon svake smo otvorili oči i zapisali po jednu riječ kako smo |
| se osjećali i što nam je ostalo u mislila te smo zatim crtali dio po dio pomno slušajući |
| njezine upute. |
| |
| Na samome kraju je iz ničega nastala ruža, a od riječi smo napisali pjesmu. Bio je to spoj |
| mašte stihova, engleske i hrvatske poezije i predivno predavanje kolegice o poeziji |
| Gertrude Stein. |
| |
| Sedmo predavanje je bilo moje predavanje o knjizi V. S. Ramachandran „Pričljiv mozak – |
| potraga neuroznanstvenika za onim što nas čini ljudima“. Ne bih puno govorila o ovoj knjizi i |
| nastanku ove pjesme jer smatram da bi bilo bolje da o tome kažu ostali, jer ipak sam ja |
| izlagala o ovoj knjizi koja je vrlo znanstvena i na prvi pogled nema nikakve veze s ovim |
| kolegijem, a kamoli poezijom, ali bez obzira na to ja sam se malo poigrala s njom te su na |
| jedan na papir crtali kako oni doživljavaju mozak, a na drugi su pisali brojeve i boje koje ih |
| asociraju na njih, pa su napisali i jednu metaforu i onda su to sve spojili i napisali u svoj |
| mozak dok sam im ja pričala o devetome poglavlju. |
| |
| Zašto sam koristila ove vježbe i kakve one uopće imaju veze s našim mozgom? Za odgovore |
| na ova i mnoga druga pitanja savjetovala bih vam da pročitate ovu vrlo iscrpnu i zamornu |
| knjigu. Ja samo mogu reći da sam zadovoljna rezultatima izlaganja i nastalim pjesmama koje |
| su nastale kod mojih kolega. Moja pjesma nije baš najbolja jer sam i predavala, a i u isto |
| vrijeme pisala je, ali bez obzira uvrstila sam je jer je nastala za vrijeme tih nekoliko minuta |
| toga predavanja. |
|
| Pretposljednje, osmo predavanje bilo je najbolje predavanje, iako za mene malo psihički |
| potresno jer sam se prisjetila nekih privatnih problema, ali bez obzira ovo je bilo stvarno |
| odlično pripremljeno predavanje, gdje smo se prisjetili svoga djetinjstva, puberteta i na |
| koncu tadašnjeg trenutka, iz razbijenog jajeta izašli smo osnaženi „mi“. Osim pjesme |
| komentirali smo probleme glavnoga lika, koji se također tiču nas samih poput pitanja |
| seksualnosti, pubertetskih problema, nemoćnosti djetinjstva… |
|
| Usudila bih se reći da ova zbirka na neki način ima svoj početak i kraj, prvu pjesmu u zbirci |
| sam nazvala „Neka sam s?m“, a zadnja nema neki poseban naziv, više ima razmišljanje, a to |
| je „je li to san ili java?“. Naime, u prvoj sam izgubljena, kako sam se i osjećala na prvome |
| predavanju, dok sam na potpunome kraju, u zadnjoj pjesmi na neki način „nova ja“, još |
| uvijek u potrazi, ali s jasnijim ciljevima. U posljednjemu predavanju pričali smo o svojim |
| greškama, snovima, tajnama. Pri samome početku kolega je rekao nešto više o samoj knjizi |
| „Galeb“ (Jonathan Livingston). Dopustio je da mi radimo više od njega samoga, jednostavno |
| nas je uveo u čari nas samih. |
| |
| U početku smo zamislili ono što volimo i pretočili u četiri stiha. Ja sam u malo više jer mi je |
| bilo previše vremena, ali kasnije sam pokušala to potisnuti i smanjiti, dok je na samome kraju |
| tražio da napišemo dva tajnovita distiha i u njemu izrečemo ono što volimo bez da to itko |
| zna. Iz vrlo zanimljivog procesa nastala je sasvim neobično spojiva pjesma u kojoj se nalaze |
| svi moji snovi, želje, pogreške za kojima ne žalim jer ne bih bila tu gdje sam sata i ne bih |
| sada ovo pisala što već pišem. |
| |
| Usudila bih se reći da se riječ ne zove bezrazložno pogriješiti. Naime griješiti možemo, ako |
| kasnije primjenjujemo pokoji dio ove riječi, odnosno popravak u kojemu se nalazi bezvučno |
| k, a opet je tako zvučno u grešci i našim pukotinama koje neprestano popravljamo malim |
| greškama i velikim snovima. Što bi ljudi bili kad bi neprestano živjeli u strahovima od |
| pogrešaka? Jednostavno ništa. |
|
| Svoje stihove bih opisala kao jedan bijeg iz stvarnosti u nestvarno, ka putu u poznato i |
| još uvijek nepoznato. U svojim pjesama volim ostavljati velika slova, pa čak i pojedine |
| riječi pisati velikim slovom. |
| |
| Jednostavno pišem ono što osjećam. U većini slučajeva riječi koje istaknem velikim slovima |
| vrlo su mi bitne u tome trenutku, a na koncu budu i spojive s ostalim velikim riječima u |
| stihu. Volim stavljati nabacane riječ/i koje ponekad nemaju nekog smisla, ali meni tada |
| imaju. Ne volim pisati prekomplicirano, već kratko, jednostavno želim dopustiti da riječi |
| teku iz mene, a da ih ja lovim i slažem iz kaosa u još veći kaos na papiru. |
| |
| Zaboravila sam napomenuti kako su mi ruže i crvena boja velika inspiracija. Primijetila sam |
| da su te dvije stvari u mome životu na neki način posebne te tako svake godine iznova |
| nešto novo primijetim na njima, kao na primjer.: razne usporedbe, izglede, asocijacije, |
| metafore. Jednostavno ovu zbirku zaključila bih ovim riječima: "Sve oko nas pa čak i |
| neznatan kamen je bitan samo ako ga znamo na pravi način iskoristi, ja možda (ne)znam |
| pisati poeziju, ali poezija mi je bijeg od stvarnosti." |
|
| |
| |
