Iva Bagić je odgojiteljica koja se od početka studiranja na
 Učiteljskom fakultetu počela baviti sa lutkom kao medijem koji
  ju je potaknuo na umjetničko stvaralaštvo.
  
 Diplomirala je prvo na Visokoj poslovnoj školi Zagreb gdje je 2009.
 postigla titulu manager marketinga nakon čega je upisala
 Učiteljski fakultet koji je završila 2015. i stekla zvanje magistra
 

ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Za vrijeme studiranja

 nastupala je na Božićnoj priredbi na Učiteljskom fakultetu u
 Čakovcu, te kasnije na mjuziklu na Učiteljskom fakultetu u
 

Zagrebu.

  
 Zaposlena je u Dječjem vrtiću Trnsko, te je stalni član lutkarske grupe istoimenog vrtića. Autorica
  je dramske predstave koju je samostalno režirala u DV Medo Bruno pod nazivom "U iščekivanju
 Božićnog jutra".
  
 Nakon nekog vremena odlučuje se za film kao medij pa tako nastaje lutka film "Papirnata ljepotica" koji
 je predstavljen na 9. ogulinskom festivalu bajki. Nakon toga nastaje lutka film "Sana" koji se prikazan
  na OFF festivalu, te je odabran za prikazivanje na festivalu PIF 2018. 2020. završava radionicu
 Književni put u slikovnicu, te se odlučuje baviti prvenstveno digitalnim slikovnicama.
 
 

U skladu s tim otvara svoj you tube kanal Ivine priče na kojem objavljuje svoje digitalne slikovnice i

 

filmove. Trenutno je u projektu Sedmi kontinent koji se bavi medijskom pismenosti djece, u sklopu

 kojeg je nastao kratki film "Plesna haljina žutog maslačaka", kojeg su radila djeca uz potporu
  odgojitelja.
  
 
 
 
 
e-mail adresa: ivabagic9@gmail.com
 
 
 
 
 
Vilenica Sana
 
U imaginariju odrastanja, rane godine podjednako obilježavaju prva iskustva iz svijeta u
okruženju kao i priče koje su nam tada ispričali.
 
Prve pročitane knjige, likovi i odnosi ostat će tako upisani u naša najranija sjećanja i stopit
će se s našom osobnošću na razini koje poslije možda više nećemo biti svjesni, osim možda
kao nekog nejasnog sjećanja, dojma ili osjećaja.
 
U tom svjetlu osvrnimo se i na Vilenicu Sanu, eteričan lik koji će sa svojim stremljenjima k
dobru sasvim sigurno ostaviti u dječjem duhu svijetli trag koji će trajati cijeli život. Naime
vile i vilenjaci mitološka su bića, koja sublimiraju i pronose odlike i realnog svijeta i onog
nestvarnog, imaginarnog, stoga su nužni pratitelji dječjeg odrastanja, poticaji da bi se
dijete cjelovito razvilo, svjesno i svojeg fizičkog i duhovnog aspekta.
 
Takve priče pospješuju razvoj svijesti koja potiče ostvarivanje pozitivne slike o sebi kao i
svijest o tome da i samoga sebe možemo ostvariti samo u korelaciji prema drugima.
 
Nježan i obziran jezik kojim se ova priča obraća djetetu rezultat je podjednako promišljanja
odgojiteljice s iskustvom kao i urođenog osjećaja za djetinji svijet koji nas poziva da mu se
približimo, da se pognemo prema malenima, ali ne s omalovažavanjem velikih prema malima
niti s dociranjem koje proizlazi iz naučenih pedagoških obrazaca, nego s razumijevanjem
koje se rađa iz shvaćanja odraslih što su im značila proživljena iskustva u najranijoj dobi i
malenih koji osjećaju tko im prilazi s naramkom dobrih misli koje i danas, onima koji vjeruju,
daju krila, krila vilenica!
  Prof. Snježana B. Višnjić
 
  
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present