Rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle.
 Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a
 srednju tehničku u Tuzli. Završio je Fakultet političkih nauka
  i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu,
  gdje je proveo veći dio života.
  
 Uz knjige navedene u rubrici objavljena djela, objavio je i
 jednu stručnu publikaciju s područja zaštite radničkih prava
 te blizu 50 znanstvenih i stručnih radova. Književnim i
 stručnim radovima zastupljen je u tridesetak zajedničkih
 knjiga, zbornika i antologija.

  Piše poeziju, prozu, drame, eseje, aforizme, epigrame, oglede i književne prikaze, koje
 objavljuje listovima i časopisima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i šire. Književni radovi su
 mu prevođeni na engleski, njemački, češki, slovački, slovenski, makedonski jezik ruski,
 kineski, armenski i rumunjski jezik.
  
 Član je Društva hrvatskih književnika i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
  
 
 
 
 
e-mail adresa: ivomijoandric@yahoo.com
 
 
 
 
OD UČITELJA DO AKADEMIKA
 
Malo je pisaca na našim prostorima koji se bave biznisom. Još je manje biznismena
koji se bave pisanjem.
Anto Stanić je izuzetak od naprijed zapisanog pravila.
 
Kada je bio dijete, Anto je u svom rodnom Crnićkom Kameniku kod Kreševa zavolio
književnost. Najprije usmenu, koja se prenosila pričama starijih. A, potom pisanu, koja se
čitala iz knjiga pravih pisaca, nakon što su se naučila slova i proniknulo u tajne pismenosti.
Prvi susret s poezijom doživio je slušajući epske pjesme svoga poznatog sugrađanina fra
Grge Martića, velikog književnika i prijatelja Josipa Jurja Strossmayera. Poezija se tako
urezala u um maloga Ante da ga kasnije nije nikada napuštala. Pratila ga je u svim
aktivnostima koje je obavljao.
 
U vrijeme pohađanja Učiteljske škole u Sarajevu napisao je prve pjesme, o zavičaju,
ljubavi, domu i nadama. Tada je počeo sanjariti kako će jednoga dana biti poznati pjesnik.
Kao Jesenjin, Ujević, Šantić ili Sarajlić. I kako će mu poezija biti stalnom profesijom.
Uz poeziju se Stanić formirao kao osjećajni lirik. Ona je postala dijelom njegovog bića i
neizostavnom sastavnicom njegove ljudskosti. Pratila ga je na dugom životnom putu, kako
za vrijeme učiteljevanja u kreševskim selima, tako i za služenja vojske u Hercegovini i
Sloveniji, rada u Njemačkoj te bavljenja privatnim poduzetništvom. Sve do penzijskih dana
koje marno, racionalno i stvaralački troši u svome prelijepom kreševskom domu.
 
U svim fazama života Anto Stanić je zapisivao stihove. Nekada intenzivno, nekada rijetko.
Što bi se reklo, godina i pjesma. Tako se nakupilo dovoljno pjesama za objavu knjige pod
kraj stoljeća kojega mnogi pamte po ratovima, a neki i po miru. Ti drugi su, zacijelo, živjeli
vrlo kratko.
 
No, za objavu knjige trebaju recenzenti. Znalci koji će djelo pustiti u bijeli svijet. I sjetio se
Anto druga iz Učiteljske škole Momira Jolovića, pisca iz Sokolca pokraj Sarajeva. Uz
njegovu stručnu pomoć, na književnom polju nikle su i zaklasale dvije pjesničke zbirke.
Biseri ispod Inča i Poetske kovanice iz Kreševa, i treća knjiga savjetodavnih mudrih izreka
pod naslovom Kako uspjeti.
Znao je poduzetnik Stanić kako stići do ruža. Preko trnja, naravno. Kroz scile i haribde.
Novaca nije falilo. Stekli su ih vrijednim i upornim radom. A kada novaca ima, za knjige
nema brige. S tom filozofijom zaputio se u literarnu neizvjesnost, svjestan opasnosti koje
taj izazov nosi.
 
Već na prvoj krivini suočio se s negativnim kritikama iz bliže okolice. Od kuće u kojoj živi i
one preko puta. Kud će gora nevolja od one ispred praga. Kako preko nje preći kad dalje
tragova nema, koje bi slijedio pjesnik koji to želi biti.
 
Pomišljao je Anto da se ostavi pjesme. Da radi ono što vrijedi i što donosi novce, a što je
do tada s uspjehom radio. Lomio se kao krhka stabljika na vjetru. Kao list što sa grane
pada pod đon vojničke čizme. Dijelio je knjige znanima i neznanima. Onima koji čitaju, ali i
onima koji, iz dna duše, preziru knjigu. Jedni su bili zahvalni. Drugi su mrštili lice. Kao kad
primaju ježa ili pljesnjavi kiseli kupus.
 
Tako su Antine knjige došle i do mojih ruku. Posrednim putem, preko prijatelja Ilije Šimića
s kojim sam, kao njegov savjetnik, na početku trećega mijenija radio u Domu naroda
bosansko-hercegovačkog parlamenta. Zamolio me Ilija da pročitam knjige i da, ako čemu
vrijede, napišem kraći prikaz. Za novine ili za svoju dušu. Nije bitno.
 
Pročitao sam knjige. Bile su kratke i jasne. Pjesnički skromne. Leksički jednostavne i bliske.
I napisao sam prikaz u kojem sam se bavio fenomenom odnosa biznisa i poezije. U
uzajamnoj vezi, dakako. Zaintrigrirala me činjenica da jedan poduzetnik piše pjesme.
Otkuda ta ljubav? Je li naslijeđena, ili je stvorena radom? Zaključio sam da ima od svega
pomalo. Čak i da ima smisla pisati pjesme uz biznis.
Prikaz je objavljen u mostarskom književnom časopisu Most.I u sarajevskim dnevnim novinama. Više se ne sjećam kojima. Obavijestio sam Antu o toj povijesnoj stvari. Zapravo, probudio sam mu nadu i vratio ga u život. Pjesnički, prije svega.
 
Nedugo zatim, u prostorijama firme Stanić u sarajevskom naselju Stup, uručio sam mu
objavljene prikaze. Nisam tražio mišljenje, jer to nije običaj. Barem ne onih što pišu za
svoju i tuđu dušu.
Anto je bio zadovoljan načinom na koji sam predstavio njegove knjige. A zašto i ne bi,
kada je prikaz bio afirmativan. Odmjeren i poticajan. Glasniji i jasniji od svega što je do
tada čuo o svojoj poeziji.
Sve je kasnije išlo prirodnim tijekom. Poduzetne pjesničke ideje Ante Stanića i moje
neistrošeno pero, ubrzo su proizveli antologijsku zbirku poezije posvećene majci pod
naslovom Majko, hvala ti. Naslov je odredio Anto po jednoj svojoj pjesmi. Kao dug pokojnoj
majci i svim majkama na svijetu. Knjiga je dobila krila, ali nije odletjela daleko, niti visoko.
Ostala je u lokalnim granicama, iako je sadržavala univerzalnu poeziju domaćih i stranih
pjesnika. Sve poetsko što smo mogli pronaći o velikoj nam majci.
 
Nakon te knjige priredio sam Antin izbor iz objavljenih i neobjavljenih pjesama pod naslovom
Zlatni stihovi. Tu knjigu je posvetio svojim sinovima: Zvjezdanu, Svjetlanu i Goranu, kao i
drugim članovima obitelji. Najprije ženi Luci, pa unučadima i snahama. Htio im se tako
odužiti za sve dobro što su mu učinili, a što i danas čine. I isprati grijehe kojih je, svakako,
bilo. A tko je ikada živio bez grijeha? Ni Budha, ni Isus, ni Muhamed, niti drugi sveci nisu im
mogli, za života, odoljeti. Druge smrtnike, uključivo i sebe, da ni ne spominjem.
Uz ovu knjigu propjevao je božji čovjek Anto Stanić. Žustrije i jače. Ona mu je, sportski
rečeno, vratila izgubljenu snagu, poljuljanu majčinom i očevom smrću. Zakočenu problemima
u sferi biznisa. Pad je bio izvjesan. Uspjeh – neizvjesan. U tim godinama, skoro nemoguć.
 
A onda je led iznenada probijen i rijeka inspiracije počela je teći. Anto se raspisao kao
nikad dotad. Iz njegovih misli nadolazili su novi stihovi. Valjali su se padinama i dolinama,
poput nabujale rijeke poslije obilnih kiša. Iza njih su, kao pisani tragovi, ostajale knjige
pjesama: Pečat moje duše; Život je poezija; Tebi ljubavi; Kad sam bio dijete; Anticiklona;
Epska poezija i mnoge druge.
Pored poezije, Anto Stanić se okušao i u proznom stvaralaštvu. Ponajprije zato što je
cijeloga života bio vođen nautaživom željom i namjerom da mladim generacijama prenese
vlastita i tuđa iskustva. U obliku mudrosti, pouka i poduka. Zato je strpljivo i ustrajno
bilježio vlastite i tuđe misli i izreke. Neke je i prepisivao, prilagođavajući ih postavljenom
cilju. Od tih sentenci i gnoma nastale su knjige Ti si kormilar svoga života i Zlatna
pravila života.
 
Za Antu je život centar svijeta i svega. Ispred života je praznina. Iza života je tama.
Toliko da se zna, kakav je Antin credo. Koja načela slijedi. Iz kakve kože neće.
 
O Anti Staniću i njegovom književnom stvaralaštvu, u tim poratnim godinama, pisao sam
više nego svi drugi autori zajedno. Za vrijeme toga pisanja i brojnih druženja u raznim
prigodama i situacijama, pokušavao sam, knjiški rečeno, „ući u njegovu dušu“. Da bih je
sagledao iznutra te dobio potrebne informacije za ono što o njemu i njegovom djelu
pišem ili kanim pisati.
Nije neskromno reći kako sam u tome otišao dalje od drugih koji se bave njegovim likom i
djelom. Tu, naravno, mislim na one što žive dalje od Stanića kuće. U znanje njegovih
bližnjih, nije uputno ulaziti. Radi učtivosti i svega ostalog.
 
Antu Stanića poznajem kao iznadprosječno bogatog, a ipak u svemu, skromnog čovjeka.
Jednostavnog u komunikaciji s drugima. Spremnog pomoći svakome. Dakako, u granicama
vlastitog znanja i moći. Ništa svoje Anto ne čuva samo za sebe. Rado će podijeliti sve
što se dijeliti može. Nedjeljivo ostaje tamo gdje mu je mjesto. Takvu je životnu orjentaciju
ponio iz rodnoga doma i od nje se ne odvaja sve do današnjeg dana. Mislim da neće ni
sutra. Niti do kraja života.
Stanićevi su preci, po predanju, došli u kreševski kraj iz Zagvozda - Hrvatska, u potrazi
za boljim pašnjacima za stoku. Jedan od tih Stanića dospio je u kreševsko selo Crnićki
Kamenik, gdje je napravio kućicu i bavio se stočarstvom i zemljoradnjom kao i njegovi
nasljednici sve do Antinog oca Luke koji je radio kao rudar u Rudniku uglja u Brezi.
 
Tradicija zemljoradnje i rudarenja prekinuta je dolaskom Antine generacije. Život uz motiku
i lopatu zamijenjen je olovkom i drugim lakšim alatkama. Kako za koga. Jedni su i dalje orali
i kopali, ili metal kovali. Anto Stanić nije.
Obnova i izgradnja zemlje tražili su obrazovanije ljude. Sposobne da vode u nove radne
pobjede. Anto je tako, odlukom Općine Kreševo, usmjeren na školovanje za učitelja.
Upućen je u sarajevsku Učiteljsku školu iz koje su izašle na hiljade prosvjetara i pedagoga.
Naoružan učiteljskom diplomom, sredinom šezdesetih godina dobio je namještenje u
područnim kreševskim školama. Prije vojske u jednoj. Poslije vojske u drugima. Odmah po
zaposlenju s Lucom Ljiljić zasnovao je obitelj. Došla su i djeca.
Težak je život tih godina bio na selu. Putevi makadamski. Autobus jednom dnevno.
Ili ni jednom.
Mogućnost napredovanja u struci i poslu gotovo nikakva. Plaća dovoljna za hranu.
Život bez perspektive.
 
Upravo je takav život odveo Staniće u Njemačku. Na privremeni rad, da zarade više od
kruha. Za krov nad glavom, za volan u rukama. Za dojč marke radili su naporno i Anto i
vrijedna mu žena Luca. Odricali se da što više novca donesu za kuću. Spajali jutro i noć
na radnim mjestima. Za dobro svoje djece i za vlastitu sigurnost.
 
Sredinom sedamdesetih godina izgradili su kuću i u kući moderan restoran. Troska se zvao.
Ime je dobio po naselju u kome se odlagala troska iz kreševskih talionica rude. Ali te
godine nisu bile plodne za privatni biznis, pa je trebalo potražiti druga egzistencijalna
rješenja.
 
Moralo se opet ići na rad u Njemačku.
Naredni pokušaj obavljanja samostalne djelatnosti bio je uspješniji. Početkom osamdesetih,
 
Stanići su otvorili trgovinu. I više je nisu zatvarali. Čak ni u vrijeme kada je zemlju zahvatio
rat. Širili su djelatnost iz mjesta u mjesto. Od jedne do druge države. Trgovina im je
donosila novac koga su ulagali u proizvodnju prehrambenih i drugih artikala. Jer, od
proizvodnje se, znano je to odvajkada, sigurnije živi.
 
To što su roditelji započeli, sinovi su nastavili. Energičnije i uspješnije.
Danas Stanići posluju u više država. Njihovi prodajni i proizvodni objekti disperzirani su u
više desetaka gradova i sela. Sinovi proizvode i prodaju robu. Anto daruje pjesmu. I tako
traje saga Stanićevih, davno začeta u peru kreševskog uče i rapsoda.
 
O svemu ovome pisao sam znatno šire u monografiji Stanić – poduzetnička obitelj iz
Kreševa. Prvoj monografiji te vrste napisanoj i objavljenoj u poslijeratnoj Bosni i
Hercegovini. Za primjer drugima koga treba slijediti.
 
U međuvremenu, obiteljski biznis se širio, a Anto je putovao svijetom, upijao njegove
veličanstvene ljepote, čitao dobra književna i stručna djela, te i sam pisao i objavljivao
nove knjige poezije i proze. Njegovo sadržajno i bogato autorsko književno djelo raslo je i
bujalo i danas doseže impozantnu brojku od blizu četrdeset naslova. O tome je nekada,
kao sarajevski srednjoškolac, maštao i sanjao.
 
I dosanjao je tako svoj dječački i mladalački san, da bude pjesnik, i da se piscem zove.
A otišao je i dalje. Bistre vode kreševske i krasne gore srednjobosanske, odnijele su ga i
odvele do akademskih predvorja. Baš ovoga ljeta gospodnjega 2018. godine primljen je u
članstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru. To je kruna svih njegovih
književnih, gospodarskih i ljudskih postignuća i putokaz drugima koga treba slijediti.
 
Život ima smisla ako se postave jasni ciljevi i kad se ti ciljevi, upornim radom i znanjem,
pretvore u zbilju. Anto je to pravilo potvrdio vlastitim primjerom i zbog toga je, za razliku
od mnogih drugih, i u tome postao - častan izuzetak.
 
Bilješku o Anti Staniću bivšem poduzetniku i sadašnjem pjesniku, piscu i akademiku
završavam zato konstatacijom; kako su za razvoj ljudskoga društva časni izuzetci
ponekad važniji i od samih pravila.
I kako takve izuzetke treba visoko cijeniti i iskreno poštovati.
 
Nekada više i od samih pravila.
 
***
 
O knjigama Ante Stanića kao i o njegovom životnom i poduzetničkom putu napisano je
veliki broj recenzija, književnih kritika, prikaza, ogleda, eseja, osvrta i novinskih članaka.
Stanićevim stvaralačkim opusom bavili su se mnogi naši istaknuti pisci, književni kritičari,
profesori književnosti i drugi literarni stvaraoci i stručnjaci. Njihova stručna mišljenja i
prosudbe objavljeni su kao recenzije, predgovori ili pogovori u Antinim knjigama, a većina
se nalazi i na stranicama književnih časopisa „Most“, „Motrišta“, „Osvit“, „Hrvatska misao“,
„Riječi“, „Susreti“, „Marulić“, „Književna Rijeka“ i drugima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Više knjiga prevedeno je na engleski jezik, tako da su postale dostupnim i čitateljima
diljem Europe i svijeta.
 
Na stranicama koje slijede objavljujemo većinu tih recenzija, prikaza, predgovora,
pogovora, osvrta, ogleda i stručnih mišljenja, s ciljem da ih na jednom mjestu učinimo
dostupnima svim ljubiteljima i poklonicima Stanićevog literarnog stvaralaštva, kao i široj
čitateljskoj javnosti. Želimo na taj način autora i njegovo djelo prezentirati u svjetlu
kakvog stvarno i zaslužuju.
Hvala vam unaprijed na čitanju i razumijevanju svega napisanog!
  Ivo Mijo Andrić
 
 
 
 
 
PODNEBESJE, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
PONIRANJE, Univerzal, Tuzla, 1982.
SLOVO O MOSTU, Grafit, Lukavac, 1997.
PISMA IZ OPSADE, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1998.
TUŽNI RADIJATOR, NIK Kujundžić, Lukavac, 1999. (pjesme za djecu)
KAD PTICE ZAŠUTE, Udruga umjetnika Tin Ujević, Zagreb 2000.
ZANAVLJANJE SVIJETA, Društvo pisaca BiH, Podružnica HNK Mostar, 2001.
SINDIKATIZMI I RADNIKALIZMI, PPDIV Hrvatske i PPDIVUT BiH, 2001.
SENDVIČ, KRUŠKA I SALAMA PILI, NIK Kujundžić, Lukavac, 2002.
IZABRANE I NOVE PJESME, NIK Kujundžić, Lukavac, 2002.
STANIĆ - PODUZETNIČKA OBITELJ IZ KREŠEVA, Fojnica, 2003.
TUŽNI RADIJATOR I PJESME IZ ČESME, NIK Kujundžić, Lukavac, 2004.
MAJCI, OCU I ŽIVOTU, (sa A.Kujundžićem i V.Miloševićem), NIK Kujundžić, 2004.
VIJEĆE ZAPOSLENIKA (priručnik), Sindikat PPDIVUT BiH, Sarajevo, 2004.
SAMOSTALNI SINDIKAT PPDIVUT BiH 1905.-2005., PPDIVUT BiH, 2005.
ČAJ S PJESMOM, S&A Company, Sarajevo, 2005.
VELJA, (sa A.Kujundžićem i L.Manojlovićem), NIK Kujundžić, Lukavac, 2005.
SONETNE ZVIJEZDE, S&A Company, Sarajevo, 2005.
PISAC NA DJELU, Eseji i književni prikazi, Arkapress, Sarajevo 2006.
BOSNOM DO HERCEGOVINE, (sa A. Stanićem), Arkapress, Sarajevo, 2006..
KAPITALNE MISLI - Aforizmi, Zaklada „Fra Grgo Martić"", Kreševo, 2007.
PROČITANI PISCI, Eseji i prikazi, Vlastita naklada, Zagreb, 2007.
BOSANSKE ODE I DRUGE PJESME, NIK Kujundžić, Tuzla, 2007.
ZAGREBAČKE GODINE, Priče, V.N. Zagreb, 2008.
PASJE VRIJEME, Priče, Slovo, Zagreb, 2008.
ULOMCI OD SLOVA, Aforizmi, V.N. Zagreb, 2008.
BRAĆA PO PERU, Priče o piscima, V.N. Zagreb, 2009.
TRAGOVI ŠUTNJE, T3 I.D.E.M.O. Media, Kostrena, Rijeka, 2009.
INVENTURA UMA, Aforizmi, Knjaževac, 2010.
MEDO S MEDVEDNICE, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2010.
OTVORI SE ZEMLJO, Zbirka aforizama, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2010.
KIŠNE PRIČE, Zbirka kratkih priča, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2010.
ZAGREBAČKI VERSI, Zbirka pozije, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
BILJOPIJE, Zbirka pozije, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
ČITAČEVA RIJEČ, Osvrti na književna djela, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
AFORIZNI U KORIZMI, Aforizmi, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
TRILING, Drame i melodrama, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
PROSIJANE MISLI i HRVATSKA ZANOVIJETANJA (sa T. Supekom)
Digitalne knjige, Zagreb, 2014.
AFORIZMI I DRUGE BODLJE, (sa S. Ilićem)V.N. Pula - Zagreb, 2015.
SUMNJIVE MISLI; Aforizmi, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
NEKNJIŽENE PJESME; Poezija, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
SMIJEŠNE PJESME; Poezija, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
PRIKAZI I POSVETE 2015-16; Osvrti, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2017.
MISLI PROMAŠENOG PISCA, (aforizmi), Digitalne knjige, Zagreb, 2018.
MOJE GODINE, Digitalne knjige, Zagreb, 2018.
RIJEČI O DJELU SAVE ILIĆA, Digitalne knjige, Zagreb, 2018.
ANTO STANIĆ KORMILAR SVOGA ŽIVOTA, Digitalne knjige, Zagreb, 2019.
USUD I SUDBINA, Digitalne knjige, Zagreb, 2019.
 
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili osamnaest knjiga književnika Ive Mije Andrića.
Te knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji
od sljedećih linkova
 
Medo s medvednice; digitalne knjige, 2010.
 
www.digitalne-knjige.com/andric.php
 
Otvori se zemljo; digitalne knjige, 2010.
 
www.digitalne-knjige.com/andric2.php
 
Kišne priče; digitalne knjige, 2011.
 
www.digitalne-knjige.com/andric3.php
 
Zagrebački versi ; Zbirka poezije, digitalne knjige, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric4.php
 
Biljopije ; Zbirka poezije, digitalne knjige, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric5.php
 
Čitačeva riječ, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric6.php
 
Aforizmi u korizmi, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric7.php
 
Triling, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric8.php
 
Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja, Zagreb, 2014.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric-supek.php
 
Sumnjive misli, Zagreb, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric9.php
 
Neknjižene pjesme, Zagreb, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric10.php
 
Smiješne pjesme, Zagreb, 2016.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric11.php
 
Prikazi i posvete, Zagreb, 2017.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric12.php
 
Misli promašenog pisca, Zagreb, 2018.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric13.php
 
Moje godine, Zagreb, 2018.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric14.php
 
Riječi o djelu Save Ilića, 2018.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric15.php
 
Anto Stanić kormilar svoga života, 2019.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric16.php
 
Usud i sudbina, 2019.
 
http://www.digitalne-knjige.com/andric17.php
 
Na portalu Nema Kompromisa objavili smo i intervju s književnikom Ivom Mijom
Andrićem. Taj intervju možete pročitati tako da svojim mišem kliknete na
slijedeći link: https://digitalne-knjige.com/?p=2193
 
 
  
  
 
 
OD UČITELJA DO AKADEMIKA
 
RECENZIJE I PRIKAZI POETSKOG STVARALAŠTVA
 
Pjesnički biseri i kovanice iz Kreševa /M. Jolović/
Iskreno i upečatljivo pjevanje o životu /M. Koprivica/
Ljubav je rodno mjesto poezije /I. M. Andrić/
Zbornik humanih ljudskih poruka /I. M. Andrić/
Ogrlica od majčinih šapata /V. Milošević/
Majka je uzvišena ljubav /N. Perić/
Pjesnik velikog životnog iskustva /M. Jolović/
Mogućnosti renesanse ljudskosti /I. M. Andrić/
Pjesničkim putem do ljepote /A. Kujundžić/
Ljubav u pjesničkom vrtu Ante Stanića /I.M.Andrić/
Kreševski pjesnici 19.,20. i 21. stoljeća /I.M.Andrić/
Knjiga koja slavi ljubav /N. Perić/
Poetski priručnik o ljubavi /I. M. Andrić/
Bez pjesme nema života /A. Kujundžić/
Zbirka intimnih lirskih poruka /I. M. Andrić/
Svjetlost ljudskih osjećanja /A. Mahić/
Pečat duše Ante Stanića /H. Karalić/
U svijetu mladosti i dječje radosti /A. Kujundžić/
Poezija iz koje se uči život /I. M. Andrić/
Poučno lirsko domoljubno štivo /A. Kujundžić/
Zavičaj u pjesničkom djelu /N. Perić/
Anticiklona /M. Šimić/
Narodni pjesnik /D. Mučibabić/
Čuvar tradicijskog pjesništva /I. M. Andrić/
Epski izraz u modernom vremenu /M. Šimić/
Epske pjesme Ante Stanića /M. Jukić/
Savremena epika kreševskog rapsoda /I. M. Andrić/
Poetsko-tkalački stan Ante Stanića /A. Mahić/
Napetosti između istovjetnog i nesličnog /M. Jukić/
Život i zrelost pjesnika /A. Mahić/
U slavu jed(i)noga Boga /M. Mrkonjić/
Antino Kreševo preskače štrik /A. Mahić/
Promišljeni i svježi stihovi /M. Spasojević/
Recenzija stihozbirke „Hodočašča" /Ž. Grahovac/
Poezija prožeta optimizmom i vedrinom /M.Spasojević/
Poetski rast Ante Stanića /M. Jukić/
Pjesma će nas održati /I. M. Andrić/
Pisac u čovjeku i čovjek u piscu /S. Duran/
Književni opus i mecenstvo A. Stanića /Đ. Krajišnik/
Ne zalazeća nada u pjesmama A. Stanića /V. Kudić/
Na putu prema zalasku sunca /A. Maksić/
 
OSVRTI I BILJEŠKE O PROZNOM STVARALAŠTVU
 
Prerastanje bajke u istinu /N. Horvat/
Riječ je o Istinitoj bajci /M. Spasojević/
Tko umije njemu dvije /A. Mahić/
Neponovljive životne greške /Đ. Krajišnik/
Avanturistički roman /M. Spasojević/
Roman po granatoj krošnji običnog života /A. Mahić/
Proza Ante Stanića /M. Spasojević/
Zvijezdo moja, Bogu se moli /A. Mahić/
Recenzija romana „Bako, zašto plačeš""/ Ž. Grahovac/
Uskrsnuće orla slomljenih krila /A. Petrović/
Suvremena tema u uvjerljivoj literarnoj naraciji /A. Brka/
Impresije o romanu „Bako, zašto plačeš"" /Z. Oroz/
Obična čista ljubav u romanu /V. Kudić/
Osvrt na roman „Bako, zašto plačeš"" /M. Spasojević/
Recenzija romana „Bili su k'o braća" /Ž. Grahovac/
Krik protiv iracionalnog razmišljanja /M. Spasojević/
Gdje je istina ? /V. Kudić/
Monument prijateljstvu /Đ. Krajišnik/
Ravnoteža tajanstvenih veza /M. Nedić/
Zanimljiv i dirljiv roman /M. Spasojević/
Nužni iskorak u vjeru /V. Kudić/
Nerazmrsivo klupko života /Đ. Krajišnik/
Bilješka o knjizi „I Bogu treba pomoći" V. Stanić Rohr/
Ispostavljeni životni računi /A. Maksić/
Poučna prozna životna ispovijed /I. M. Andrić/
Nikad nije kasno /V. Kudić/
Majstor priče i pričanja /M. Spasojević/
Recenzija romana „Bijeg bez povratka" /Ž. Grahovac/
Ništa nije vrijedno čovjeka /A. Maksić/
Priče o sebi i drugima /M. Spasojević/
 
DUHOVNOST I ESEJISTIKA
 
Dobri duh spisateljski
Faktori uspjeha porodice Stanić /J. Bajraktarević/
Prilozi za monografiju obitelji Stanić /I. M. Andrić/
Kako uspjeti /M. Jolović/
Slijediti druge na putu do uspjeha /J. Bajraktarević/
Dobrodošlica knjizi /D. Marić/
Korištenje moći podsvijesti /I. M. Andrić/
Zlatna pravila života A. Stanića /N. Perić/
Čovjekov duh upravlja tijelom /I. M. Andrić/
Mudrosti ljudskoga življenja /R. Dobrić/
Pabirčio /fra Josip Tomas/
Vještina je biti čovjek /M. Spasojević/
Od života životu /O. Đukić/
Tragač za istinom /M. Sadžak/
Duhovni pečati Ante Stanića /I. M. Andrić/
 
BIOGRAFSKI PODACI
OBJAVLJENA DJELA
BILJEŠKA O PRIREĐIVAČU
ZASTUPLJENI AUTORI
SADRŽAJ
 
 
18
 
19
 
22
24
28
32
35
38
40
44
46
50
57
60
63
65
68
73
74
77
80
84
88
90
92
96
99
103
109
115
118
124
127
130
133
137
144
148
159
167
172
174
176
 
178
 
179
183
185
187
191
195
199
208
213
216
224
230
234
238
240
241
247
249
252
258
262
265
269
271
275
281
285
288
293
295
 
300
 
301
305
311
317
318
321
326
330
333
337
340
342
345
348
350
 
356
358
374
375
376
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present